ŠTO JE TO KARNIZAM?

Američka psihologinja ekskluzivno za Jutarnji: Zašto jedemo svinje, nosimo KRAVE, a volimo PSE i MAČKE?

Američka socijalna psihologinja Melanie Joy, atom po atom secira društveni sustav vjerovanja koji čini da neke životinje jedemo, a druge tetošimo kao kućne ljubimce, te socijalne norme i ideje koje definiraju što smatramo hranom, a što ne

Volite meso, uživate u janjećem butu, telećim šniclama? Biste li probali gulaš od pseće potkoljenice, umak od boljih komada jorkširskog terijera? Kinesko je ministarstvo turizma za vrijeme tamošnjih Olimpijskih igara izdalo naputak da se svi psi maknu s polica mesnica i zamrzivača - zapadnjaci na to, Kinezima vrlo ukusno meso, blago rečeno, nisu dobro reagirali…

Stigla u Hrvatsku

Indijci, treba li reći, ne žvaču junetinu, krave adoriraju. Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave, detaljno objašnjava knjiga istog naslova ovaj tjedan izdana u Hrvatskoj.

Autorica, američka socijalna psihologinja Melanie Joy, atom po atom secira društveni sustav vjerovanja koji čini da neke životinje jedemo, a druge tetošimo kao kućne ljubimce, te socijalne norme i ideje koje definiraju što smatramo hranom, a što ne.

Među tisućama životinjskih vrsta, većina jede samo nekolicinu. Piletina i meso mačke nisu bitno različiti, ali ih ne gledamo jednako - meso mačke ili kokoši priziva bitno različite mentalne, emocionalne i bihevioralne reakcije.

Više vegetarijanaca

Zašto neke životinje vidimo kao kućne ljubimce, a druge kao rastrančirane odreske i kobasice? “Ja to zovem karnizmom, nevidljivim sustavom vjerovanja koji utječe na nas.

Kad jedenje životinja nije neophodno za goli opstanak, a to jest slučaj u današnjem svijetu, onda je to uvijek pitanje vjerovanja. No, ljudi uglavnom i ne shvaćaju da imaju izbor hoće li ili neće jesti životinje, jer nisu ni svjesni karnizma, tog sustava vjerovanja koji kao nevidljiva ruka vodi njihove prehrambene izbore. Karnizam blokira našu empatiju, sve oko nas je posloženo u sheme, uključujući i sheme za životinje i hranu. Društvene norme su sveprisutne. Većina ljudi koja jede meso nema pojma da se ponaša u skladu s pravilima sustava koji je definirao njihovo ponašanje, vrijednosti i preferencije.“

Joy zadovoljno konstatira da se stav prema jedenju životinja diljem svijeta ipak bitno mijenja. Dapače, nikad tako brzo kao posljednjih godina. “Samo u posljednje tri godine broj vegetarijanaca i vegana u Sjedinjenim Američkim Država se udvostručio.

Tržište veganskih restorana, kuharica i nove, inovativne hrane cvjeta. Slično je i u zapadnoj Europi, zapravo diljem svijeta.“

Drugačije razmišljanje

Dobro razumijevanje karnizma ključ je kako ljude odbiti od tanjura s mesom. “Nije vegetarijanskom pokretu samo bitno ukinuti uzgoj životinja za hranu, nego je bitno promijeniti način razmišljanja kod ljudi, transformirati taj karnizam. Jer to što jedemo životinje je samo posljedica, a karnizam jest uzrok, bit problema.

Razumijevanje karnizma može pomoći vegetarijancima da razviju empatiju prema mesojedima, da mogu razumjeti kako mesožderstvo nije samo osobni izbor, odnosno da je u pozadini toga duboko ukorijenjen sustav vjerovanja u kojem su rođeni, rasli... Shvatite da tražiti od nekoga da prestane jesti životinje ne znači samo tražiti da promijeni ponašanje, nego da promijeni uvjerenja.

Kokoši traže ljubav

Ljudi to ne rade dok nisu psihički, praktično i socijalno spremni.”

Jesu li kokoši - kokoši? Okoštale predrasude i uvjerenja olakšavaju da jedemo određene vrste životinja. Kokoši jedemo, kaže Joy, jer su ukusne a glupe. U knjizi, pak, argumentira da je to daleko od istine.

“Znanstvenici danas priznaju da su te životinje znatno pametnije nego što su mislili. Kokoši i pure također su prilično društvene, što objašnjava rastući trend njihovog držanja kao ljubimaca.” Kokoši koje traže ljubav, i čak se i druže s obiteljskim psom, nisu više sasvim usamljeni primjeri.

Izdvajamo