Milenijalci, badava vam svi vaši Tinderi, Grinderi, porno kanali i pilule za dan poslije s polica lokalnih supermarketa kad se, Bože sačuvaj, seksate manje nego što su to činili vaše mame i tete.
Kvragu, čak vam je i baka češće uživala u nježnostima s partnerom nego što vi to činite.
Amerikanci već godinama uznemireno plahutaju nad poraznom statistikom o seksualnim aktivnostima svoje mladeži, no brojke pokazuju da se zabrinjavajući trend proširio i daleko preko bare.
Istina, količinu vremena koju njezini mladi provode u raznim vrstama seksualnih aktivnosti ne mjere mnoge zemlje (uglavnom samo one dobrostojeće), ali trenutačno dostupna statistika pokazuje da se i europska mladež sve više suzdržava od udovoljavanja svojim primarnim instinktima.
Kako je to na više od 40 kartica teksta za The Atlantic lijepo pojasnila američka novinarka Kate Julian, američki Centar za kontrolu spolno prenosivih bolesti i prevenciju riskantnog ponašanja u mladih objavio je da je, u odnosu na brojke iz 1991. godine, stopa srednjoškolaca koji su najmanje jednom imali spolni odnos u 2017. godini pala sa 54 na 40 posto, učinivši da SAD danas u srednjim školama ima više djevaca nego onih koji su se već upoznali s blagodatima spolnog odnosa.
Povlačenje mladih iz seksualnih aktivnosti bilježe i u Velikoj Britaniji (za razliku od 2001. godine, kada su se Britanci stari između 16 i 44 godine seksali više od šest puta mjesečno, 2012. godine ta brojka iznosi manje od pet puta). Zabrinuti su i Australci, čiji se mladi danas prosječno seksaju samo 1,4 puta tjedno, a prije petnaestak godina ta je brojka iznosila 1,8 posto.
Finci su se potrudili napraviti seksualnu studiju koja bilježi da se sve rjeđe seksaju, ali češće samozadovoljavaju, a u Nizozemskoj je, pak, prosječna dob u kojoj mladi prvi put stupaju u spolni odnos sa 17,1 narasla na 18,6 godina.
Istina, neke statistike - poput onih o smanjenju broja tinejdžerskih trudnoća - u počecima su dočekivane širom otvorenih ruku, ali američki psiholozi i seksualni terapeuti danas se pitaju neće li se i ove načelno pohvalne brojke na kraju pretvoriti u najave početka kraja.
I dok su brojke o fenomenu učestalosti seksa prilično jasne, svjetski se antropolozi, seksualni terapeuti, psihoterapeuti i ostali stručnjaci nešto teže mogu usuglasiti kad su u pitanju razlozi koji ovoga potencijalno zabrinjavajućeg ponašanja.
Naravno, krivca za devijaciju u spolnom ponašanju mladih najlakše je odmah prebaciti na tehnologiju, no Julian si je ipak dala nešto truda pa za potrebe teksta koji nosi naslov "Zašto se mladi ljudi tako malo seksaju" razgovarala s nekoliko desetaka anonimnih milenijalaca, kao i s cijelom silom stručnjaka koji godinama pokušavaju detektirati krivca odgovornog za smanjenje seksualnog apetita mlađih Amerikanaca.
Jedan od njih, navodi Julian, mogao bi ležati u bijegu prema samozadovoljavanju, praktičnoj metodi koja u potpunosti zaobilazi socijalnu interakciju, a potaknuta je zatim i rastućom industrijom zemalja, poput Japana, koje su do savršenstva razvile mogućnosti genitalnih stimulacija koje zahtijevaju sve - samo ne klasične nježnosti među partnerima.
I dok smo se seksualnoj inhibiranosti Japanaca donedavno iščuđavali, čini se da je dobar dio ovog fenomena neprimjetno kliznuo i do Europe te SAD-a, čiji se mladi danas samozadovoljavaju duplo češće nego devedesetih godina.
Tome je, između ostaloga, kumovala i sve veća dostupnost "pornjave", sadržaja koji je tijekom Julianina istraživanja za novinski tekst uglavnom bio najčešći motiv razgovora.
Ispostavilo se da današnje generacije mladih porno sadržaj doživljavaju kao zasebni entitet, pojavu koja nema nikakvih dodirnih točaka s njihovim "stvarnim" spolnim životom, nego prije kao oblik digitalne aktivnosti koja im, tako barem govore, pomaže otkloniti stres i zapravo služi kao diverzija.
Drugim krivcem za sve manje seksa u životu mladih Amerikanaca detektiralo se potom "helikopter roditeljstvo" te ponešto izmijenjena kultura dejtanja (Julian radije koristi uobičajeni izraz "hookup") kojoj se, kako sugeriraju statistike, danas intenzivno prepušta manje od četvrtine američkih studenata na kampusima.
Čak trećina od te bijedne brojke na kraju će završiti isključivo uz poljupce i nešto malo dodirivanja, a znatno se smanjio i broj onih američkih studenata koji su se tijekom boravka na kampusu upuštali u veze s partnerima ili partnericama.
Ovdje su glavni i odgovorni "helikopter roditelji" - entuzijasti koji su seksualni život svoje djece moguće uništili preambicioznim očekivanjima u pogledu njihovih školskih i izvanškolskih aktivnosti, učinivši im želju za seksom ravnom onoj koju imaju prema peglanju ili pranju suđa.
Ako je seks u pravilu nestrukturirana igra i otkrivanje, nedostatak nenadziranog slobodnog vremena u tinejdžera teško pridonosi ranom otkrivanju spolnih i drugih užitaka pa ne treba čuditi što je ono uzelo danak redovitim seksualnim aktivnostima.
Posebno je začuđujuće, pojašnjava Julian, da je smanjenje seksualnih aktivnosti mladih stiglo baš u doba kada je seks, zahvaljujući sve brojnijim aplikacijama, postao dostupan praktično u svako doba dana i noći.
Uključiš Tinder, svajpaš desno, upecaš lika i u sekundi dogovoriš seks dejt.
Ipak, čini se da su stvari ipak malo kompliciranije od toga, posebno s obzirom na to da istraživanja pokazuju kako u stvarnosti mali broj tih svajpanja na Tinderu uopće završi pisanom komunikacijom, a kamoli konkretnim dobrim starim seksom.
Istina je, otkriva Julian, da je online dejtanje uspješno uglavnom samo za one aktere koji izgledaju natprosječno dobro, a kod ostalih uglavnom rezultira nepotrebnim gubitkom vremena, živaca i besmislenim chatanjem s ljudima s kojima čovjek nema baš ništa zajedničko.
Osim toga, Tinderova statistika ukazuje da dobar dio korisnika aplikacije "peca" daleko izvan svoje lige, nešto što se u stvarnom kontaktu "jedan na jedan" vjerojatno nikada ne bi usudili, osuđujući već u startu sve svoje pokušaje na totalni fijasko.
Kao jedan od razloga smanjene seksualne aktivnosti milenijalaca, Julian navodi i bijeg od lošeg seksa.
Čini se naime da su današnje žene, za razliku od naših majki ili baka, dovoljno emancipirane da ne trpe bračna silovanja ili grubosti partnera koje im ne gode, a od kojih mnoge, vidi vraga, ponovno imaju uzroke u sve dostupnijim pornografskim sadržajima.
Aktivnosti kojima se prepuštaju glumci u filmovima za odrasle nerijetko predstavljaju radnje koje u stvarnosti, budimo iskreni, umjesto užitka, prije donose bol i nelagodu, a ne treba zaboraviti ni ulogu koju su porno filmovi odigrali po pitanju inhibiranosti američke i europske mladeži.
Estetski uljepšane i do savršenstva oblikovane vagine i penisi, trbušni mišići, umjetno uvećane stražnjice, kao i grudi od silikona - sve su to atributi kakvi se u stvarnom životu nešto rjeđe nalaze, ali pred europsku i američku mladež stavljaju nerealna očekivanja.
Ne stoje li mi cice negdje na razini brade, trebam li se uopće seksati?
