Cat person izraz je koji označava ljubitelja mačaka, osobu skloniju mačkama nego psima. Mačkoljubac, mačkoljub prikladni su prijevodi. No tijekom protekle godine “cat person” zadobio je i nova značenja pa se njime može označiti osoba, često poznanik, s kojom se upuštamo u svojevoljan, iako ne baš priželjkivan spolni odnos, kao i osobu nesvjesnu razlike između stvarnog seksa i onoga prikazanog u pornofilmovima. Uzimajući u obzir sve nijanse izraza, ovom prilikom priča se objavljuje s originalnim engleskim naslovom.
Odlomak iz priče:
Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines.
“To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.”
Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u svojim srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je kako mu ispod zavrnutog rukava košulje izviruje vrh tetovaže. Ali činilo joj se da je sklon debljanju, brada mu je bila malo predugačka, ramena su mu bila mrvicu obješena prema naprijed, kao da želi nešto zaštititi.
Robert nije reagirao na njezin flert. Odnosno, ako i jest, to je pokazao povlačeći se, kao da je želio da se ona izloži prema njemu, da se potrudi jače.
“Pa”, rekao je, “u redu.” Spremio je ostatak novca u džep.
Međutim, sljedećeg tjedna ponovo je došao u kino i kupio još jednu kutiju Red Vinesa.
“Sve si bolja u svojem poslu”, rekao joj je. “Ovog ti je puta pošlo za rukom da me ne uvrijediš.”
Slegnula je ramenima.
“Trebala bih dobiti promaknuće, pa...” odgovorila je.
Ponovo joj je prišao nakon filma.
“Djevojko za pultom, daj mi svoj broj telefona”, rekao je, a ona mu ga je, na vlastito iznenađenje, dala.
Od tog kratkog razgovora o bombonima Red Vines, tijekom nekoliko sljedećih tjedana razradili su bogatu mrežu šala u porukama, improvizacije koje su se razmotavale i mijenjale toliko brzo da je ona katkad teško pratila njihovu nit. Bio je vrlo pametan, a ona je shvatila da se mora jako potruditi želi li ga impresionirati. Uskoro je primijetila da, kad mu pošalje poruku, najčešće odgovori odmah, ali ako mu ona na poruku odgovori nakon nekoliko sati, njegova sljedeća poruka bude kratka i ne sadržava pitanje, stoga je ovisilo o njoj želi li ponovo započeti razgovor, što je ona uvijek i učinila. U nekoliko navrata dan-dva bila je rastresena i pitala se hoće li njihova komunikacija potpuno utihnuti, međutim, tada bi se sjetila nečega smiješnog što mu je željela reći ili bi na internetu vidjela neku sliku koja se odnosila na njihov razgovor, pa bi sve iznova započeli. I dalje nije znala mnogo o njemu jer nikada nisu razgovarali o osobnim stvarima, ali kada bi zaredali nekoliko dobrih šala, zavladalo bi nekakvo veselje, kao da zajedno plešu. Zatim se, jedne večeri tijekom tjedna prije ispitnih rokova, požalila kako su sve studentske menze zatvorene i kako u sobi uopće nema hrane jer joj je cimerica potamanila sve iz njezine zalihe za preživljavanje, a on je ponudio da će joj kupiti bombone Red Vines da izdrži. Ona je tu šalu isprva neutralizirala drugom, zato što je doista morala učiti, ali onda je on rekao: Ne, ozbiljan sam, prestani se glupirati i dođi odmah, na što je ona obukla jaknu preko pidžame i sastala se s njim ispred trgovine koja je radila čitavu noć.
Bilo je oko jedanaest sati navečer. Pozdravio ju je bez previše pompe, kao da ju je svakodnevno viđao, i odveo je unutra da izabere nešto za grickanje. Trgovina nije držala bombone Red Vines, pa joj je kupio Cherry Coke Slurpee i vrećicu Doritosa, kao i neki novi upaljač u obliku žabe s cigaretom u ustima.
“Hvala ti na poklonima”, rekla je kad su ponovo izašli van.
Robert je nosio kapu od zečjeg krzna koja mu je prekrivala uši i debelu, starinsku dugačku jaknu. Pomislila je da mu takav stajling odgovara, bez obzira na to što izgleda pomalo tupavo; kapa je naglašavala njegovu auru drvosječe, a debeli kaput skrivao mu je trbuh i pomalo tužnu obješenost njegovih ramena.
“Nema na čemu, djevojko za pultom”, odgovorio je usprkos tome što joj je sad već znao ime.
Ostatak priče pročitajte u tiskanom izdanju magazina Ego
