ŠPICA U KOLOVOZU

FOTO: GRADIĆ VELIČINE DELNICA BEZ MORA I SUNCA KOJI LJETI POSJETI VIŠE TURISTA NEGO ISTRU Na samom su vrhu po zaradi, posjećenosti i atraktivnosti

AUTOR:
    • Ružica Mikačić

  • OBJAVLJENO:
  • 02.09.2018. u 18:38

  • Privatni album / Slobodna Dalmacija

     

    Samo oni koji nisu pokušali usred ljetne žege i sparine na priobalju spas potražiti u planinama, šumi, na jezerima ili rijekama, mogu se čuditi što turisti rade na "kontinentu" usred ljeta. Jer sama činjenica da su temperature, koje su nas na moru sve "lešale" proteklih mjeseci, u planinama i po najvećoj vrućini za 10 ili 15 stupnjeva niže, dovoljna je da čovjek poželi barem nakratko pobjeći i naspavati se u miru. A upravo to je ono što traže milijuni turista koji su od razvikanih zimskih skijališta napravili turistička mjesta cjelogodišnjega poslovanja, među kojima je na samome vrhu po zaradi, posjećenosti i atraktivnosti u Europi svakako Chamonix, piše Slobodna Dalmacija.

    Mjesto koje je više od stoljeća sinonim za skijaška uživanja na vrhunskim stazama, koje je organiziralo Olimpijadu zimskih sportova još početkom prošloga stoljeća, u međuvremenu je postalo mondeno okupljalište u kojemu turizam živi i s vrhunskom profitabilnošću funkcionira punih 10 mjeseci godišnje. I, što je najzanimljivije, to svjetsko skijaško središte svoju "špicu" turističke godine, s daleko najvećim brojem posjetitelja, bilježi u - kolovozu!

    Kako uspijevaju privući turiste usred ljeta, a nemaju ni sunce ni more, pitanje je koje se odmah postavlja svima onima kojima se desetljećima ponavlja kako bez mora nema turizma, pa su u to i sami povjerovali. Pa ako je logično da to malo mjesto, s tek 10-ak tisuća stanovnika, u pitomoj dolini francuskih Alpa ima prestižan status cijele zime zbog atraktivnosti skijaških staza, vrhunskih hotela i planinskih kuća (chaleta), kako su uspjeli da im više gostiju stigne ljeti nego zimi?! Jer baš ovih dana, na kraju kolovoza, kad smo u turističkom uredu Chamonixa pitali koliko trenutačno imaju gostiju, spremno su pogledali u statistiku i odgovorili: oko 130 tisuća!

    Privatni album / Slobodna Dalmacija
     

    Vjerovali ili ne, toliko je "čudaka" iz cijele Europe i svijeta stiglo u jednom običnom danu u kolovozu u mjestašce podno Alpa veličine naših Delnica, kako bi podno njihova najvišeg vrha Mont Blanca, s 4,8 tisuća metara visine, uživali u svježini, aktivnom odmoru i vrhunskoj gastronomiji. Dio ih je, naravno, tu stigao tek na vikend ili jednodnevno, ali takvim posjetom godišnje ugoste oko pet milijuna turista. Usporedbe radi, to je za oko 700 tisuća gostiju više nego koliko kod nas primi cijela Istra kao najprometnija turistička regija u zemlji, piše Slobodna Dalmacija.

    I sam ulazak u grad koji vrije od gostiju usred ljeta pokazuje kako to uspješni Francuzi i njihovi najbliži susjedi Švicarci organiziraju svoj ljetni turizam. U grad se automobilom može samo na plaćena parkirališta, a o tome koliko je na njima slobodnih mjesta, doznaje se na info-displayu već na prilazu gradu. Ako su sva gradska parkirališta puna, odmah vas zaustavljaju na onima nadomak gradiću, kako ne biste stvarali nepotrebnu gužvu vožnjom. Šetnja preko mnogobrojnih mostova iznad planinske rijeke koja se bučno valja središtem grada pretvara se u cvjetni doživljaj jer je svaki most urešen drukčijom kombinacijom cvijeća i boja. A već prvi pogled iznad luksuznih hotela, apartmana i planinskih vila zaustavlja se na snijegom pokrivenom Mont Blancu čiji se impresivni ledenjak Mer de Glace (More leda) naoko spušta do samoga gradića. Naravno da je to tek optička varka jer se More leda nalazi na 2,5 tisuća metara nadmorske visine, otprilike na polovini najvećeg vrha Alpa.

    A u gradu, osim živosti koju mu daju turisti svih rasa, boja, izgleda i odjeće, posebno su uočljive brižno njegovane fasade zgrada koje kao da se natječu čiji će cvjetni ukrasi biti atraktivniji i ljepši. Na svakom trgu ili prometnijoj pješačkoj ulici domaćini organiziraju prezentacije nekih od aktivnosti kojima se gosti mogu baviti u toj planinskoj oazi uživanja usred ljeta. Vrlo brzo shvaća se kako Francuzi sve svoje turističke adute koriste po dva ili tri puta u funkciji zarade, ovisno o godišnjemu dobu. Tako zimske skijaške staze ljeti postaju staze za brdski biciklizam, a skijaške žičare su pune onih koji se ljeti žele šetati planinskim visovima Alpa.

    Zaravni uz koje stotine krava mirno pasu, kako bi istim tim turistima prodali svoje poznate sireve i mlijeko, okružuju golf-tereni na kojima uživaju bogati. S planinskih vrhova cijeloga dana spuštaju se stotine paraglajdera koji i one nevješte u tom sportu vode u "šetnju" nebeskim prostranstvima zajedno sa stručnim vodičem koji upravlja padobranom u zraku. Takvo polusatno zadovoljstvo plaća se 110 eura.

    Za djecu je, kad okopni snijeg, padina pretvorena u stazu za bob, ali tu je i niz atraktivnih akvaparkova, zabavnih parkova, vrtuljaka... Tu su i konji koji vas kočijom voze u razgled, ali i turistički vlakić kojim se može obići šire okruženje u kojemu ni metra četvornog nema neobrađene njive ili nepokošenog sijena za zimsku hranu kravama.

    Privatni album / Slobodna Dalmacija
     

    Planinski vidikovci do kojih se stiže u velikim žičarama omogućavaju posjetiteljima cijele godine jelo, piće, šetnju, razgled s puno označenih tematskih staza, informativnih ploča, pa tako i na dvije tisuće metara nadmorske visine imate mogućnost od desetak različitih pješačkih staza za koje točno piše u kojem smjeru ići i koliko vremena vam za to treba. I sve su pune šetača, mladih, starih, čak i onih u invalidskim kolicima za koje je prilagođeno planinsko razgledavanje, piše Slobodna Dalmacija.

    Naravno da za takav odmor treba pristojno i potrošiti, ali iako razvikan po vrhunskim hotelima i vilama te svjetskim zvijezdama koje tamo stižu na odmor, Chamonix ima ponudu doslovno za sve kategorije gostiju. Od najluksuznijih hotela, preko kuća, apartmana, do hostela. I svi se tamo osjećaju jednako dobrodošlo. Tome u prilog najbolje govore male samoposluge u centru grada koje ispred dućana imaju po nekoliko stolova i sjedalica pod suncobranima na kojima kupci mogu sjesti i pojesti ono što su kupili u dućanu. I nitko im pritom ne "grinta" kako su loši potrošači jer jedu sendviče i piju vodu iz trgovine, iako ih okružuju deseci restorana i zalogajnica u kojima se u vrijeme ručka i večere u dugim redovima čeka na slobodan stol.

    Cijene su različite: skromnija večera ili ručak s pićem u restoranu "a la carte" teško se može dobiti za manje od 35 - 50 eura po osobi, dok su brzinski turistički jelovnici bez pića od 18 do 25 eura. Sladoled je posebno skup pa je jedna kugla čak četiri eura, dok se dvije dobiju za šest eura, tri za osam i tako dalje. Nevjerojatno je bilo otkriti da su na lokalnoj ribarnici najskuplje - mediteranske srdele. Ne znamo odakle su stigle u Alpe, ali cijena im je nevjerojatnih devet eura za kilogram, ili gotovo 70 kuna. Zato je puno isplativije tamo kupiti svježi losos koji je upola jeftiniji nego kod nas (oko 50 kuna za kilogram). I topli sendviči u centru Chamonixa upola su jeftiniji nego oni splitski ili dubrovački namijenjeni turistima u centru grada i koštaju tek četiri-pet eura.

    Deseci žičara i telekabina koje cijeli dan voze u oba smjera prema svim planinskim vrhovima, posebno su izdašna zarada za turizam Chamonixa. Tako se popeti na 1800 metara visine žičarom može za 8 do 12 eura, ovisno u dužini vožnje, dok se atrakcija vožnje do 2,4 tisuće metara podno Mont Blanca plaća 35 eura, a do najvišeg dostupnog dijela Mont Blanca, na 3,8 tisuća metara, stiže se telekabinom za cijenu od 64 eura. No, pogled s vrha Aiguille du Midi, odakle se vide francuske, talijanske i švicarske Alpe, vrijedi svakog centa, kažu oni koji su tamo bili. A takvih je puno, pa se njihova brojka u kolovozu penje do četiri tisuće posjetitelja dnevno. Kada se sve pomnoži sa 64 eura po osobi, zaboli glava od zarade...

    Svjetski turizam tako kao da je prošao puni krug pa se sada vraća u svoje ishodište. Podsjetimo, prvi turistički pokreti nastali su kada je prije gotovo dva stoljeća europska aristokracija zimi hrlila na more ogrijati se na mediteranskom suncu, dok je vruća ljeta provodila u svježini Alpa, šuma i jezera, čuvajući bjelinu puti koja je odavala aristokratski status. A posljednjih godina se ta prastara i gotovo potpuno zaboravljena turistička priča sve intenzivnije ponavlja, piše Slobodna Dalmacija.

    Umorni od UV zračenja, opasnih izlaganja sve toplijem suncu, "zagorene" kože, meteorološki sve teže podnošljivih vrućina koje već prijete zdravlju i onih koji nemaju zdravstvenih tegoba, sve su brojniji oni koji vrela mediteranska ljeta zamjenjuju ugodnim danima i noćima u planinskim krajevima. I vjerujte mi na riječ, znaju što rade.

    Izdvajamo