Udruga za zaštitu životinja Hrabre njuške na svome Facebook profilu objavila je dirljivu priču o napuštenome mačku koji je godinama živio u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, ali sad, već na izmaku snaga, treba pomoć dobrih ljudi kako svoje posljednje dane ne bi proveo vani, okružen opasnostima koje vrebaju sa svih strana.
Dio priče o Ghostu, kako su ga nazvali volonteri, prenosimo u nastavku:
- Nekoć sam bio alfa. Glavni.
Danas sam samo duh jednoga od mnogih hranilišta grada Zagreba. Star, neprimjetan, s pola uha i šugavom dlakom. Sav u ranama. A što ćeš kad više nemam snage ni boriti se, moji dani borbe za ženskama su prošli. Poberem još koji put batina, ali maknem se, nije to više za mene. Sad dane provodim ispod auta, prošećem se nekad tom fensi ulicom, al i dalje sam nevidljiv, većina samo prođe bez da me i primijeti, ostali samo viknu 'šic' da im se maknem s puta.
Svako jutro i večer dobijemo klopu, ali nisam vam ja više ni od klope, nekad sam smazao sve što se našlo na tanjuru i pored kontejnera. Sva ekipa na hranilištu se okuplja čekajući hranu, a ja samo čekam vodu. U zadnje vrijeme sam vam samo jako žedan. Ne znam jel' do vrućine, ali kad se voda ulije, samo pijem i pijem. Čak i kad popijem dovoljno, opet budem žedan, pa čekam pored zdjelice da mi se malo slegne da popijem još.
Teško je u zadnje vrijeme. Nekako mislim da mi dani polako idu. Dlaka mi je otpala na jednom dijelu trbuha, svi na hranilištu mi se smiju, ljudi me izbjegavaju. Ah...
Neki dan došle su neke curke, mlade, i umjesto da mi viknu 'šic', one meni 'mic'! Okrenuo sam glavu na drugu stranu, možda već i haluciniram, vode nema od jutra, žedan sam već satima, možda mi se i pričinilo da nekoga vidim i čujem... Eto ga opet 'mic, mic'. Okrenem se, kad jedna kreće rukama na mene. Iz iskustva znam da ruke ne nose ništa dobro, osim ako u njima nije zdjelica s hranom, dobro, sad s vodom. Ona nema zdjelice, bolje da puhnem na nju, možda ode. Puhnem jednom, drugi put, ona i dalje pruža ruke. Bome je uporna neka! Odmaknem se malo dalje od ograde, ali evo, približava se druga. Nosi nešto u rukama...
Dok sam u očaju tražio vode, jedna me poklopila nekom kutijom. Odlučio sam biti tiho. Vozile su me negdje. Razmišljao sam ima li tamo gdje idemo vode... Nažalost, dobio sam samo neke pikice i zaspao.
Dijelom preostaloga uha, još nadrogiran i high od vode, načujem zabrinutoga stričeka u bijelom: 'Nažalost, nalazi su grozni, bubrezi otkazuju, ovo je slučaj za eutanaziju'. Ne znam što je to, ali nadam se da i tamo imaju ovu vodu koja sama ulazi u mene. Držite mi fige...'.
Nažalost, veterinarskim pregledom ustanovljeno je kako Ghostu otkazuju bubrezi, ima i mačju sidu te eozinofilni plak, šugarce i loše zube. S takvim nalazima mačke se inače uspavljuju, ali volonterka velikoga srca uzela ga je na privremenu skrb i pokušat će ga stabilizirati iako je poludivlji.
Udruga Hrabre njuške sad treba pomoć dobrih ljudi u pokrivanju veterinarskih troškova i kupnji gastro konzervi, a svi potencijalni udomitelji, koji su voljni otvoriti vrata svojega srca, ali i doma nesretnome Ghostu, mogu se javiti u inbox Udruge na Facebooku.
Iako mu nije ostalo još puno vremena, volonteri samo žele da ovom napaćenom mačku dani ne budu ispunjeni bolom i očajem, nego punom zdjelicom, sigurnim domom, udobnim mjestom na kojemu će moći odmoriti stare kosti i rukom koja ga je voljna maziti u trenutku kad on to poželi. Do samoga kraja.