Prije nego što su ga kolonizirali vikinzi, Island je bio prekriven šumama, no strašni su ratnici posjekli gotovo svo drveće.
Island je danas zemlja s najmanje šuma u Europi.
Ondje su šume toliko rijetke ili su njihova stabla toliko mlada pa se ljudi često šale da se oni koji se u šumi izgube samo trebaju ustati kako bi vidjeli gdje su.
Ali nije uvijek bilo tako.
Kad su se neustrašivi vikinzi krajem 9. stoljeća otisnuli iz Norveške i osvojili tad nenaseljeni sjevernoatlantski otok, brezove šume pokrivale su četvrtinu njegove površine.
Doseljenici su u idućih sto godina posjekli 97 posto izvornih islandskih šuma da bi izgradili naselja i napravili mjesta za pašnjake.
Šume na Islandu teško je obnoviti zbog oštre klime i aktivnih vulkana koji periodično prekriju tlo lavom i pepelom.
Po izvješću FAO-a iz 2015. godine, šume danas prekrivaju samo 0,5 posto površine Islanda.
To znači da na otoku nema dovoljno vegetacije da zaštiti tlo od erozije i pohrani vodu, a to rezultira dezertifikacijom unatoč tome što se radi o zemlji na krajnjem sjeveru.
Islanđani se trude pošumiti svoju zemlju još od kraja 50-ih godina prošloga stoljeća, a u zadnjih tridesetak dodatno su pojačali napore.
Islandska šumarska služba zato je nedavno dobila zadaću da pokuša ozeleniti 6000 hektara bazalta i crnoga pijeska u Hafnarsanduru, kraju koji nalikuje Mjesečevoj površini.
- To je jedan od najgorih primjera erozije tla na Islandu - kaže voditelj službe Hreinn Oskarsson.
Naoružan crvenim "potti-putkijem", finskim cjevastim alatom za sadnju, Oskarsson sadi mladice borova i smreka u pokušaju da obližnji grad Thorlakshofn zaštiti od pješčanih oluja.
- Pošumljavamo kako bismo stablizirali tlo - rekao je.
Unatoč tome što je breza jedino autohtono islandsko drvo, često se pošumljava drugim vrstama.
Problem s brezama je u tome što nisu "produktivna vrsta", kaže zamjenik direktora nacionalne šumarije Adalsteinn Sigurgeirsson.
- Za ostvarenje naših ciljeva treba nam raznolikost, a ne monokultura autohtone vrste - objasnio je.
Diljem zemlje osnovani su deseci rasadnika. Ondje se mladice njeguju tri mjeseca prije nego što se zasade u prirodi.
No kako je islandsko tlo siromašno dušikom, proces sazrijevanja je spor i prosječan rast drveća deset je puta sporiji nego u, primjerice, Amazoniji.
Paradoksalno, kad je pošumljavanje u pitanju, Islanđanima pomaže globalno zagrijavanje.
- Niske temperature i hladna ljeta silno otežavaju rast šuma - kaže Sigurgeirsson. No otkako je "zatoplilo", krenulo im je nešto bolje.
Od 2015. godine na otoku je zasađeno između tri i četiri milijuna stabala, što otprilike odgovara površini deset kvadratnih kilometara.
Za usporedbu, Kinezi su istom razdoblju zasadili 70 tisuća kvadratnih kilometara šume.