Risen serijal je oduvijek bio poprilično specifičan. Sa svojom tematikom koja je kombinirala gusare, magiju i razna fantasy čudovišta, nije teško vidjeti zašto je Risen postao kultni serijal. Nakon nešto slabijeg prihvata prošlog nastavka sve nas je zanimalo hoće li se developeri vratiti prokušanim receptima.
Neki drugačiji gusari
Krenimo od priče…nažalost prvi i jedini obrat, zaplet ili kako ga već hoćete nazvati će se dogoditi već nakon otprilike sat vremena igranja. Naime, nakon susreta beštijom iz Podzemlja vi bivate ubijeni. Dobivate čak i qusarski sprovod, da bi vas nakon tri tjedna voodoo magijom oživio šaman i proslijedio vam uznemirujuće vijesti – on je samo reanimirao vaše tijelo, dok je vaša duša još uvijek u Podzemlju i vi ju morate vratiti kako ne biste postali demon. Ovaj događaj ujedno i postavlja glavninu cijele priče jer odmah dobivate sve glavne questove koje morate istražiti/izvršiti kako biste vratili svoju dušu. Redoslijed kojim ih obavljate je na vama, jer u konačnici svi vode istom ishodu.
Podneblje je isto kao u prethodnom Risenu, no svi otoci izgledaju dovoljno različito da nemate osjećaj da se radi samo o nekakvom DLC-u već posebnoj igri. Istraživanje tih otoka je na trenutke zabavno, a na trenutke izuzetno zamorno. Questovi su većinom generički i zajedno sa mlakom borbom neće vas “držati”, dok je okoliš dovoljno bogat i raznolik da će vas mamiti na istraživanje. Nažalost i općenito gledano cijela igra ostavlja crno – bijeli dojam, gdje niti jedan aspekt nije u potpunosti dobar, ali također niti jedan nije ni u potpunosti loš.
Najveći problem kojeg akcijski RPG ovog tipa može imati je loš gameplay, odnosno borba, a u Risenu 3, ima daleko više loših nego dobrih stvari. Loša kamera, lock-on sustav i pucanje/propadanje kroz teksture će vas neizmjerno frustrirati. Naći ćete se u situacijama gdje ćete izbjegavati borbu ne zato jer za nju niste spremni, već samo zato jer se u nju ne želite upuštati, što je teški propust za igru ovakvog tipa. To je još veća šteta kad se uzme u obzir da je borba raznovrsnija nego prije. Neprijatelji su i dalje bolno priglupi, ali zato je sada uz primarni mač i sekundarno, vatreno oruže magija dobila veliki udio u borbi, što prije nije bio slučaj, već je većinom bila marginalizirana. Balans je u početku debelo na strani bliske borbe, no ukoliko bute ustrajni, u drugoj polovici igre biste mač u potpunosti mogli zamijeniti sa magijama. Na raspolaganju će vam biti razne ofenzivne magije, a imat ćete čak i summone. Sa svim navedenim elementima, kao i dodgeom i parryem, te pratiteljem kojeg vodite sa sobom, teško je shvatiti kako su developeri uspjeli fulati, ali eto, ipak jesu i to na čisto tehničkom aspektu.
Sustav napredovanja, kao i borba, je doživio redizajn. Glory poeni vam predstavljaju “klasični” XP, a dobivate ih za praktički sve što učinite od ubijanja neprijatelja, preko otkrivanja novih područja, pa sve do, dakako, izvršavanja questova. Pomoću njih svog lika možete razvijati u kojem god smjeru želite, pa iako to nije obavezno i možete jednako razvijati sve, mi preporučujemo da se ipak specijalizirate u nečemu kako biste dobili dojam o tome koliko je zapravo moguće učiniti u određenom tijeku razvoja. Razvoj lika je napravljen “old school”, što znači da prvo morate imati određeni broj poena uloženih u atribut, da biste tek onda mogli kupiti i koristiti skill koji zahtjeva taj atribut. Koncept nije loš, problem je samo što praktički svaki NPC ima po nešto za prodati, tako da ćete teško pratiti koji lik ima upravo onaj skill koji je vama potreban.
Crno – bijeli svijet
U skladu sa ostatkom igre, tako su je i tehnički igra konstantno nekonzistentna. Bogatu floru i faunu smo već spomenuli, kao i probleme sa pucanjem tekstura i propadanjem kroz iste. Također ljudski likovi su vizualno stvarno loše odrađeni i čini se kao da je igra stara već nekoliko godina, koliko je malo detalja na njima. Slična stvar je i sa zvučnim aspektom. Glazba i zvučni efekti su stvarno solidni i nemamo većih zamjerki, no dijalog je katastrofalan (kako scenarijski tako i govoreno). Kod nekih je likova, za vrijeme istog razgovora, vidljivo da različiti ljudi posuđuju glasove za istog lika. Također, u borbi će vaš pratitelj izvikivati razne nebuloze koje nemaju veze sa onim što se događa na ekranu. Stvarno tehnički nedorađeno do kraja.
Gusari ostaju na marginama
Iako su pokušaji promjene vidljivi, Risen će i dalje ostati unikatno iskustvo koje će se svidjeti uskom krugu ljudi koji su voljeli i vole kompletni serijal. Titan Lords je osrednja igra i neće uspjeti probiti franšizu u mainstream.