Prije četiri dana preminula Mirjana Gross (90) zadnje je vrijeme života provela u selu nedaleko od Zaprešića, okružena pažnjom obitelji Topol. Poznata historiografkinja, koja je od preteških sjećanja na logore bježala u intenzivan znanstveni rad, u Drenje Brdovečko sklonila se ponešto onemoćala, znajući da će u selu u koje je jednom bježala pred ustašama i smrću, sad u miru - umrijeti. Prije 70 godina, 1942., baš isti je taj put od zagrebačkog Iličkog (danas Britanskog) placa do obitelji Topol u Drenju prešla spašavajući živu glavu. Trgovac Mavro Gross sa suprugom Ellom i kćeri Mirjanom u kasno se jutro do Topola dovezao konjskim kolima, stigli su prerušeni u seljačku obitelj koja se iz Zagreba vratila sa sajma.
Godinu i pol, od proljeća 1942. do jeseni 1943., obitelj Topol, braća Stanko i, danas jedini živ, Branko, njihova majka Antonija i očuh, Slovenac Marjan Caliari, na obiteljskom su imanju skrivali Grossove. I ne samo Grossove, skoro cijelo to vrijeme s njima su kod Topola bili skriveni i trgovac Leo Müller sa suprugom te Berta Kraus iz Nazorove, čijeg su muža suca i sina Marija Krausa već ubili u Zagrebu.
Studentska ljubav
Kuća obitelji Topol bila je jedna od najprometnijih u selu, u njoj je bila Sitničarija Topol (dućan kućnih potrepština) te seoska krčma. Po susjedstvu su hodali Nijemci, smješteni u obližnjem selu Laduč. Osim što su pod krov, neprijatelju pred nosom, sklonili šestero Židova, kuća Topola bila je i punkt za prebacivanje u partizane, a Stanko, talentirani student strojarstva, glavna veza. Nedaleko je Sava, pa su ljude splavom prebacivali na Žumberak. Veći dio nekad bogatog, a danas opustjela i zapuštena seoskog gazdinstva i dalje stoji u Drenju. Jedini živi svjedok povijesti Branko Topol (89), umirovljeni trgovac, udovac, i danas ovdje živi.
Kako su te tri židovske obitelji uopće završile kod Topola? Presudni su bili jedno studentsko prijateljstvo i jedna studentska ljubav. Stanko Topol (rođen 1921.) bio je rijetko nadaren đak, na studiju je upoznao kasnije bliska mu prijatelja Marija Krausa čiji ga je otac tražio da njegovu sinu drži instrukcije. Topol se na koncu i preselio kod Krausovih u Nazorovu. Krausovi su bili rodbinski povezani s Grossovima, pa je tako Mirjana upoznala Stanka, njezina nesuđena supruga i životnu ljubav.
BBC
Starim popločanim, sad ponešto obraslim dvorišnim putem, po kojem otpadaju rodne jabuke, Branko Topol vodi nas do dvorišne zgrade u kojoj je i danas podrum gdje je njegov brat Stanko održavao partizanske sastanke. Oprezno se spušta strmim stubama, zastane, okrene se prema ulazu pa počinje vaditi jednu po jednu stepenicu, golim ih rukama energično izvlači, a ispod njih se širi rupa, prostor u koji su po potrebi sklanjali šestero Židova i ponekog skojevca.
“Židovi su svi po danu bili skriveni u kući, van je izlazila jedino Mirjana. Oblečena kak naša Drenčanka. U seljačkim opravama išla je s nama po polju, voljela je hraniti životinje. Bila je građansko dijete koje je imalo klavir, išlo na tenis, govorilo jezike, a kod nas prerušena u seljančicu… Njih šestero večerali bi u kuhinji oko 10 navečer, kad bi po selu sve pozaspalo. Imali smo radio, na baterije, nije struje bilo, u deset sati je London prenosio ratno stanje, slušali su, a ja sam vani čuvao stražu. Često je i Mirjana bila sa mnom.