Desetljećima je zagrebačka Gradska kavana poslovala s gubicima. Mijenjali su se vlasnici (u jednoj fazi bio je to Miroslav Kutle, u drugoj obitelj Zubak), koncepti, sinergije, odvajana je od Gradskog podruma, spajana - nije išlo. Unatoč lokaciji u samom pupku cijele države, na najboljem dijelu Trga bana Jelačića, unatoč kultnom statusu i nedjeljnoj misi u obližnjoj katedrali, bez obzira na to što su je voljeli i hadezeovci i stari ljevičari. Unatoč tome (neki će reći upravo zbog toga) što su se ondje, ispod crnih šešira, nalazili i Manolić i Tuđman. Kratko prije nego što je umro, ondje mi je netko pokazao Slavka Komara, koji je sedamdesetak godina prije, 1941., upravo ispred zgrade današnjeg Ministarstva kulture izveo oružani napad u kojem je - prema Wikipediji - poginulo ili ranjeno 28...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....