Odjeća vrhunskih svjetskih dizajnerskih marki kao što su Dior, Givenchy, Burberry, Chanel, Balenciaga i Valentino stvar je glamura i prestiža, no, s obzirom na modni pluralitet koji vlada pistama, ali i trgovine high street brandova, estetski je sve teže raspoznati broji li se vrijednost nekog komada u tisućama eura ili ga je moguće kupiti u najbližem trgovačkom centru za tek nekoliko desetaka kuna.
Brojni poznati svjetski modni časopisi već su odavno proglasili nepostojećom granicu između takozvanog streetweara i luksuzne visoke mode - “kopiranje” je obostrano - high street brendovi prilikom dizajniranja trude se napraviti komade koji su dostojni prikazivanja na nekom tjednu mode, a s obzirom na brzinu kojom izbacuju nove kolekcije, žele i da njihova odjeća ne zaostaje za trendovima. S druge strane, najpoznatiji elitni dizajneri odavno su shvatili da brend ne može živjeti isključivo na apstraktnim i nenosivim kreacijama pa gotovo svaki brend koji drži do sebe izbacuje takozvane “ready to wear” kolekcije.
Potaknuti tom mišlju, odlučili smo provesti minijaturni eksperiment kojim ćemo provjeriti možemo li doista u svojem susjedstvu pronaći komade koji podsjećaju na radove nekih od najplaćenijih ljudi u svijetu mode.
Lako do cilja
Najprije smo se prijateljica i ja bacile u temeljito istraživanje proljetnih kolekcija za ovu godinu. Prošle smo kroz najnovija izdanja koja predlažu Jean Paul Gaultier, Ralph and Russo, Zuhair Murad, Giambattista Valli, Ralph Lauren, Armani, Guo Pei...
Već na samom početku akcije ostale smo zatečene činjenicom time koliko je u kolekcijama zapravo mnogo poprilično jednostavnih i klasičnih kombinacija, poput traperica i bijele majice kojima je eventualno dodan neki upečatljiv detalj, a iznenadila nas je i činjenica da se kod velikog broja dizajnera ponavlja određeni obrazac, valjda hit sezone, pa je tako, primjerice, u velikom broju naših virtualnih kolekcija bilo moguće pronaći dugačku haljinu ili kombinezon žute boje ili, pak, futurističke srebrne komade koji odsjajem podsjećaju na aluminijsku foliju.
Odabrale smo nekoliko kombinacija za koje nam se činilo realnim da bismo nešto slično njima mogli pronaći u nekom od trgovačkih centara u Zagrebu i nakon kompjutorskog istraživanja krenule u terensku potragu za svojim kopijama dizajnerske odjeće, a cilj je bio složiti kombinacije do 200 kuna. Prilično ambiciozno, bile smo uvjerene, sve dok nismo došle do prve trgovine.
Već i prije samog ulaska u nju u izlogu smo vidjele dvije verzije crveno-bijelih prugastih majica, baš onakve kakva je bila u jednoj od naših kombinacija. Početnička sreća, mislile smo, i odlučile da nećemo ništa kupovati dok ne obiđemo sve trgovine za koje smo pretpostavile da ćemo u njima uspjeti naći neki od svojih komada. Potraga je ipak bila mnogo lakša nego što smo to mogle zamisliti.
Već u prvom krugu turneje šoping centrom u gotovo svakoj trgovini u koju smo ušle pronašle smo barem jednu stvar koja bi se mogla uklopiti u našu viziju cjenovno pristupačne verzije dizajnerske odjeće. U potpunosti žuti komadi bliještali su iz gotovo svakog izloga, već spomenutu crveno-bijelu majicu našle smo bez imalo muke, kao i traper suknju koja ide uz nju, a čijih varijacija također ima u gotovo svakoj high street trgovini.
Moda je dostupna
Međusezonska sniženja donijela su nam sreću s prslukom, koji smo našle za samo 50 kuna, pa smo se na taj način mogle baciti u veći trošak s cvjetnim kombinezonom koji je bio nešto skuplji, no i unatoč tome ta je kombinacija ispala čak jeftinija od našeg postavljenog budžeta od 200 kuna.
Problema nije bilo ni s najtamnijom kombinacijom, koja se sastojala od crnog džempera s uzorkom tratinčica i crne suknje visokog kroja - cvjetići na crnoj pozadini su, kako se čini, također vrlo popularni i ima ih u velikom broju trgovina. Uz takvu majicu, koju smo odlučile uzeti, čak smo dobile i jednu gratis jer je u tijeku bila akcija dvije majice za cijenu jedne, iako drugu na kraju nismo iskoristile za svoj eksperiment. Najviše problema zapravo nam je zadala kombinacija koju smo htjele iskopirati od Dolce & Gabbane, a koja se sastoji od prugaste haljine i šarenih tajica.
Haljinu smo relativno lako pronašle za 150 kuna, što je značilo da nam je za tajice ostalo samo 50. Začuđujuće, ali za njih smo se najviše namučile jer je zapravo bio vrlo malen izbor tajica s uzorkom, a pogotovo tajica s uzorkom do 50 kuna. Nakon neuspješne potrage odlučile smo se na posljednji potez koji nam je preostao, a koji se pokazao punim pogotkom - otišle smo na dječji odjel u potrazi za najvećim brojevima.
U samo dva sata uspjele smo potrošiti gotovo cijeli svoj budžet, s tim da smo na nekim kombinacijama prošle čak i jeftinije od predviđenih 200 kuna. Zaključak - moda kakvu viđamo u specijaliziranim časopisima je dostupna, a sve ostalo je stvar percepcije i kreativnosti.