Možda smo svi više manje programirani da ružičastu boju percipiramo kao boju za djevojčice, a plavu kao boju za dječake. No, na svu sreću, trgovine kao i dizajneri sve rjeđe posežu za ovakvim stereotipima. Ipak, svijest je teško promijeniti pa se rijetko koji dječak može vidjeti odjeven u ružičasto, a i na curicama ćemo rijetko vidjeti plavu boju.
Želeći razbiti stereotip novinar Business Insidera razgovarao je sa stručnjakom za boje, profesorom Gavinom Evansom, koji je za taj medij otkrio neke zanimljive i slabo poznate činjenice.
Primjerice, krajem 19. i početkom 20. stoljeća majkama su savjetovali da za svoje sinove biraju ružičastu boju ako žele da postanu muževni, a za djevojčice plavu boju ako žele da postanu ženstvene.
‘To je bio prilično raširen savjet, a i postojali su logični razlozi. Plava se boja, barem u dijelovima Europe, dugo smatrala ženskom bojom jer je te boje navodno bila haljina Djevice Marije. Ružičastu su promatrali kao muževnu varijantu crvene boje, koja se također smatrala ženskom. No, polovicom 20. stoljeća to se počelo mijenjati i odjednom smo pedesetih imali nekoliko reklamnih agencija koje su na sve moguće načine gurale ružičastu boju kao isključivo žensku boju. Promjena se dogodila i usvojila prilično brzo’, objasnio je Evans.
U svojoj knjizi ‘Priča o bojama’ (‘The Story of Colour’) govori kako smo ‘bombardirani’ različitim mišljenjima, značenjima i činjenicama o bojama, ovisno o kulturi. Primjerice, ljudi s engleskog govornog područja crnu boju povezuju sa smrću, a zelenu sa zavisti. No, kao što se može vidjeti na primjeru plave i roze, to se vrlo lako može promijeniti.