U veljači 2014. godine glumca Shiu LaBeoufa izbičevala je, svukla i silovala žena.
Premda je šutio o incidentu, naposlijetku je mladi glumac rekao da ga je nepoznata žena silovala tijekom njegove umjetničke instalacije #IAMSORRY u Los Angelesu. Instalacija, koja je bila izložena tijekom vikenda oko Valentinova, dozvolila je posjetiteljima da sjede u tišinu u privatnoj prostoriji s LaBeoufom, koji je na svojoj glavi imao papirnatu vreću.
U listopadu 2014. LaBeouf je tijekom intervjua za Dazed ispričao da ga je tijekom boravka s njim u prostoriji žena bičevala po nogama 10 minuta, svukla i silovala. Nakon što je pobjegla s mjesta događaja, LaBeouf je ostao sjediti u tišini i u šoku, neznajući što napraviti i kome se obratiti.
LaBeoufovi suradnici na izložbi, britanski umjetnik Luke Turner i finska umjetnica Nastja Säde Rönkkö tvrde da su intervenirali kako bi spriječili napad, no žena, čiji je identitet još uvijek nepoznat, nije prijavljena zbog zločina.
Nažalost, ali ne i neočekivano, LaBeouf je pretrpio uznemirujuće negativne komentare zbog priznanja.
Kritičari su se pitali zašto joj se nije 'othrvao' (time pokušavajući diskreditirati gubitak kontrole koji je LaBeouf doživio tijekom silovanja) te su zbijali šale kako je sigurno uživao jer 'koji muškarac ne bi uživao u neobaveznom seksu?'. Drugi su ga optužili da je lagao kako bi stekao publicitet dok su treći ismijali mogućnost da muškarca žena uopće može silovati.
Takve provokacije, optužbe i poricanja su nešto protiv čega se feministički pokret borio u slučajevima kada su žrtve silovanja marginalizirane grupe. Dapače, mnogi ljudi jednostavno odbijaju priznati štetu koju žena koje seksualno napastvuju muškarce mogu uraditi. Što je najgore, popularna kultura od silovanja muškaraca napravila je općeprihvaćenu šalu.
Kako bi se skinula stigma s ove vrste seksualnog nasilja, portal Everydayfeminism navodi glavne razloge zašto se nipošto ne treba umanjivati ozbiljnost ovakvih zločina i zašto ih se ne smije ismijavati.
Erekcija nije pristanak
Za početak, nemaju svi muškarci penise i nisu sve osobe s penisima muškarci, a društveni mit da muškarca žena ne može silovati počiva upravo na shvaćanju da svi muškarci imaju penise i da je penis u erekciji automatski pristanak.
Znanstvenici su naime pokazali da je moguće da muškarci imaju psihološke posljedice na seksualnu prisilu, a istraživanja su pokazala da duboki strah i stres uslijed traume u kombinaciji s fizičkom stimulacijom tijekom napada mogu proizvesti nesvjesne erekcije i ejakulacije.
Ova pojava slična je fenomenu kada osobe s vaginama koje su silovane iskuse vaginalnu lubrikaciju pa čak i orgazam tijekom napada. Takve osobe mogu imati problema s priznavanjem da su iskusile fizičko uzbuđenje ili ugodu tijekom silovanja te osjećaju da ih je tijelo 'izdalo'.
Situacija je vrlo jednostavna, svaki seks bez pristanka je silovanje i svi ljudi imaju pravo odabrati žele li se upustiti u seksualni čin.
Seksualno napastvovanje muškaraca od strane žena češće je nego što mislite
Društvo podučava i muškarce i žene da trebaju težiti kontroli i moć te da je silovanje jedno najmoćnijih i najstrašnijih načina kontrole druge osobe. Vjerovanje da je se te poruke tiču samo muškaraca su krive. Na primjer, oblik silovanja je i kada starija ženska osoba seksualno iskoristi maloljetnika, kao što je to bilo u slučaju učiteljice Mary Kay Letourneau.
Dodatno, ovakve su situacije pristune i kod muškaraca, a ne samo maloljetnih dječaka. Međutim, zbog nedostatka istraživanja podaci o seksualnim napadima na muškarce koje su izvršile žene su nepouzdani.
Ne uključuje sva seksualna prisila fizičko nasilje
Ženski napadači često koriste drukčije taktike od muškaraca kako bi ih prisilile na seks, a one uključuju opetovano neprilično dodirivanje, emotivnu manipulaciju te opijanje i drogiranje.
Seksualna prisila kojom se može nastupiti prema drugoj osobi uključuje predseksualni kontakt kao što je ljubljenje, dodirivanje i trljanje protiv volje, prisilni seks, pokušaj silovanja i silovanje. Istraživanja pokazuju da će žene vjerojatnije inicirati neželjeni predseksualni kontakt i prisilni seks od silovanja i pokušaja silovanja. Nadalje, istraživanja pokazuju da između 19 i 31 posto muških studenata iskusi neku vrstu neželjenog seksualnog kontakta, a znanstvenici vjeruju da su veliku većinu tih kontakata inicirale žene.
'Ljudi jednostavno ne vjeruju da se muškarca može silovati i ne razmiju da ne znači ne', kaže Curtis St. John iz udruge MaleSurvivor, udruge koja pruža potporu muškim žrtvama seksualnog nasilja.
Još je manje vjerojatno da će muškarci koji su preživjeli napad taj napad prijaviti
Dio razloga za ovo je da na temelju uobičajenog tretmana teme seksualnog nasilja mnogi muškarci koji su bili žrtve napada niti ne znaju da su bili napastvovani. Taj podatak ide ruku pod ruku s podacima istraživanja koje je napravio Garnets koji kaže da je za većinu muškaraca jednostavno izvan domene stvarnosti mogućnost da ih žena može silovati.
Muškarci također mogu osjećati kao da im je muškost oduzeta kao posljedica silovanja te zbog toga mogu iskusiti duboku sramotu što ih može navesti na to da šute o napadu.
Projekt 'Unbreakable' objavio je jednom prilikom izjave koje su muškarcima koji su bili žrtve silovanja rekli članovi obitelji i sami silovatelji. Bivša zaručnica jednog muškarca koji je preživio napad rekla mu je 'bude muško' kada se uspaničio jer vidio svoju napadačicu vidio nakon osam godina, a druga je žena rekla jednom mlađem muškarcu da je on 'muškarac te da ne može reći ne djevojci poput nje'.
Muškarci žrtve također pretrpe traume nakon silovanja, no svejedno ih se ismijava
Mnogi muškarci koji su pretrpili seksualni napad dožive dugoročne negativne posljedice, uključujući i simptome PTSP-a. Ovo se posebno može dogoditi u situacijama kada starije žene siluju mlađe muškarce i kada je alkohol uključen u silovanje.
Muškarci koji tijekom silovanja dožive erekciju ili ejakuliraju mogu se osjećati kao da nemaju pravo taj napad nazvati silovanjem jer su doživjeli orgazam, no to jednostavno nije istina kako je već prethodno istaknuto.
Istraživanje je pokazalo da žrtve silovanja, neovisno o spolu, dožive duboke traume zbog gubitka kontrole nad vlasititm tijelom koji iskuse tijekom silovanja, a manja je vjerojatnost da će muškarci biti iskreni o tome koliko pate kao posljedica silovanja zbog društvenih očekivanja od njihove uloge u društvu i javnog stajališta o silovanju muškaraca.
Upravo zbog toga ne treba zbijati šale, jer silovanje nije smiješno i to pogotovo ne žrtvama, a pogotovo ne smije biti delegitimizirano i umanjeno.