Među 2000 maratonaca koji su jučer istrčali Zagreb maraton pozornost je najviše plijenio francuski diplomat Sidy Diallo, koji je unatoč pljusku cijelu dionicu od 42 kilometra istrčao potpuno bos i odjeven u široku afričku odjeću.
Riječ je o impresivnom maratoncu koji je u posljednjih pet godina istrčao 125 maratona i ultramaratona. Brojka je još dojmljivija kad se uzme u obzir da je u ožujku ove godine napunio 60 godina.
Trčati je počeo u srpnju 2010. godine kad se iz znatiželje prijavio na utrku od pet kilometara, jednostavno zato što je start bio u blizini njegova doma u Chicagu, gdje je u to vrijeme bio raspoređen na dužnost.
Motivacija za trčanje
Nakon uspjeha, jer je bio najbolji u svojoj dobnoj kategoriji, pomislio je: “A zašto ne bih pokušao i na maratonu?” Te 2010. godine, s ozljedom koljena i u 55. godini, svoj je prvi Chicago maraton istrčao s vremenom 5:20. Već sljedeće godine bio je dva sata brži i kroz ciljnu ravninu prošao 3 sata i 23 minute nakon početka utrke.
S njim smo razgovarali nakon utrke, s nama se našao lagano šepajući, ali sa zaraznim osmijehom na licu.
- Ovu zelenu odjeću zapravo sam pripremio za utrku u Dublinu za dva tjedna, kada sam i planirao cijeli dionicu prijeći bez obuće. Dosad sam u rujnu u Varšavi istrčao posljednjih 12 kilometara bos, na sljedećoj utrci sam polovicu utrke bio bez obuće, a u Zagrebu sam planirao skinuti tenisice posljednjih 30 kilometara. No, onda sam shvatio da je danas točno pet godina od mojeg prvog maratona i zato sam odlučio baš ovdje prvi put cijeli maraton otrčati bos. Vrijeme mi nije bilo naklonjeno, padala je kiša i bilo je hladno, pa sam trčao brže nego što sam planirao, zato sada šepam. To mi se već godinama nije dogodilo. Ali nisam imao priliku za odustajanje jer sam tenisice ostavio u hotelu - priča diplomat s francuskom adresom, a podrijetlom iz Gvineje.
Upravo se zbog svojih korijena odlučio za upadljivu odjeću jarkih boja. Sviđa mu se kad privlači pozornost, kad mu ljudi mašu i smiju se, jer vjeruje da upravo time promovira trčanje i zdrav način života. Trči bos i to naziva povratkom korijenima, kad su ljudi trčali jer su samo tako mogli preživjeti, a danas im za to fali motivacije jer svega imaju u obilju.
- Svi misle da za trčanje maratona moraš biti poseban, a ja im želim poručiti da to može svatko - kaže Sidy Diallo.
Od svoje prve utrke prije pet godina Sidy trči nekoliko desetaka maratona godišnje, na svim kontinentima svijeta, a s vremenom se odlučio i na veći zalogaj - ultramaratone dužine pedeset kilometara.
Ne prati nikakav poseban režim prehrane, a tjedno trči najmanje 80 kilometara. Nema vremena za posebne treninge jer svaki tjedan trči maraton u nekom drugom gradu, često i na nekom drugom kontinentu.
Zamjerke organizaciji
Uza sve to, i dalje je zaposlen na puno radno vrijeme.
- Trčim vikendima, a za dalje destinacije koristim godišnji odmor. Najviše me motivira kad si postavim cilj i tada radim sve što je u mojoj moći da ga ispunim. Dosad sam imao sreće s postavljenim ciljevima: istrčao sam 12 maratona 2012., 48 maratona 2013. i trčao na svih sedam kontinenata - ispričao je, ne prestajući se smješkati, Sidy Diallo.
Na organizaciju zagrebačkog maratona ima neke sitne zamjerke. Jedna je što na službenoj stranici nema informacija na engleskom, a druga je što utrka nije prilagođena “hodačima”.
- U Americi je predviđeno vrijeme maratona 7 sati pa se mogu pridružiti i ljudi koji planiraju veći dio hodati, no ovdje je vrijeme 5 sati pa se možda zbog toga puno ljudi ni ne prijavi - primjećuje Diallo, koji svoje uspjehe objavljuje na stranici www.sidy42k.com , a planira i napisati knjigu.