Život bez minusa po tekućem računu za mnoge je naše sugrađane već odavno postao nezamisliv. S prosječnom neto plaćom, koja je u prosincu prošle godine, prema podacima državne statistike, iznosila 5772 kune, malo se može kupiti. Ako tome pridodamo još i plaćanje režija i kreditnih obveza, jasno je da je posezanje za dodatnim novcem koje banke ekspresno odobravaju vlasnicima tekućih računa za mnoge postao neizbježan dio procesa preživljavanja.
Ipak, prije korištenja odoborenog prekoračenja po tekućem računu, upozoravaju stručnjaci, građani moraju biti svjesni nekih činjenica. Prije svega, moraju znati da se radi o kreditu, koji, iako se ne odobrava na klasičan način, nego ga banke najčešće odobravaju automatski, predstavlja tuđi novac, u konkrentom slučaju banke. Nadalje, kao i kod svakog drugog kredita, i za korištenje minusa plaćaju se kamate, a one su u ovom slučaju više od onih po kojima se odobravaju ostali krediti.
- Flekisibilnost tog financijskog proizvoda opravdava nešto više kamatne stope nego kod drugih kredita. Minus po tekućem računu je dobar financijski instrument pod pretpostavkom da je čovjek dovoljno samodiscipliniran - kaže Vjeko Peretić, financijski savjetnik Progrupe.
Refinanciranje
Samodisciplina kod korištenja minusa po tekućem računu podrazumijeva nekoliko stvari. Prije svega, ističe Peretić, građani ne bi trebali ići u minus koji je veći od njihove mjesečne plaće. To znači da, ako je nečija plaća, primjerice, 6000 kuna, on ne bi smio ići u minus veći od tog iznosa bez obzira na to što mu je banka, recimo, na raspolaganje stavila i trostruko veću svotu.
- Iznos minusa od jedne plaće je optimialan jer on omogućava građanima da, uz malo jaču, forsiranu štednju i odricanje za tri do šest mjeseci taj minus i otplate. Ako građanin ode u minus do iznosa od tri plaće, onda je podmirenje tog minusa puno teže i teško izvedivo bez uzimanja nenamjenskog kredita - napominje Peretić.
Upravo je refinanciranje minusa po tekućem računu uzimanjem gotovinskog nenamjenskog kredita jedna od mogućnosti zatvaranja prekoračenja po tekućem računu. Time se, u osnovi, jedan kredit prebija drugim, ali po nešto povoljnijim uvjetima, odnosno nižim kamatama, s obzirom na to da su one na nenamjenske kredite ispod 8 posto, ipak manje od prosječnioh 10,14 posto na minuse po tekućim računima, objašnjava Peretić. No, ovdje valja voditi računa o tome da uzimanje gotovinskog kredita podrazumijeva i proceduru, naknadu za odobrenje kredita, troškove javnog bilježnika, a često i osiguranja.
Troškovi naknada
K tome, ističe Peretić, samodisciplina je važna i ako se minus refinancira gotovinskim nenamjenskim kreditom. Naime, najgore što se može dogoditi je da čovjek minus pokrije gotovinskim nenamjenskim kreditom, a onda, u nedostatku novca za potrošnju, ponovno posegne za njim, pa otplaćuje i mjesečne rate kredita koji je uzeo te i dalje grca u minusu.
Banke su, prema podacima HNB-a, građanima do kraja prošle godine odobrile ukupno oko 7,86 milijardi kuna na ime minusa po tekućim računima. No, iznos odobrenih minusa iz godine u godinu se smanjuje. I kod minusa je znatan udio nenaplativih ili teško naplativih kredita. Dio razloga za smanjivanje udjela loših kredita kod minusa vjerojatno leži i u Zakonu o potrošačkom kreditiranju, koji je iza sebe ostavio bivši ministar financija Slavko Linić. Prema tom zakonu, građanima kojima banke smanjuju iznos minusa ili im ga ukidaju mora se omogućiti da to učine u 12 rata. Na taj način građaninu se omogućuje da se ne nađe u nedozvoljenom minusu ili da ne završi na “crnoj listi” dužnika koji nisu u stanju podmirivati svoje obveze.
Unatoč tome, napominje Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije, ni kod rješavanja problema minusa po tekućim računima ne postoji čarobni štapić koji bi urodio brzim i jednostavnim rješenjem. Građanin koji se želi riješiti prekoračenja po tekućem računu morat će biti jako samodiscipliniran i spreman na velika odricanja i rezanja vlastite potrošnje. Čak i ako se odluči na refinanciranje minusa gotovinskim nenamjenskim kreditom.