BORBA S NEPLODNOŠĆU

ISPOVIJEST MAJKE KOJA JE PRIJE TRI I POL GODINE UMJETNOM OPLODNJOM DOBILA BEBU 'Taj dan provela sam u čekaonici šest sati, bila sam sama u svom jadu'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 11.11.2017. u 23:15

newborn baby in hospital, Image: 159770601, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Ilustracija / Profimedia, Alamy

Nakon sedam godina veze koja nije urodila trudnoćom, počela sam sumnjati da nešto nije u redu - prisjeća se Ivana (38), koja je prije tri i po godine, nakon tegobnog liječenja, dobila i trećeg člana svoje male družine, sina Davida, piše Slobodna Dalmacija.

- Od svoje 18. godine suočavala sam se s raznim “sitnim“ ginekološkim problemima poput hormonalnog poremećaja, polipa, cista na jajnicima, ali liječnici su mi uvijek govorili da su to stvari koje će se rješavati kad se odlučim na trudnoću. No, kako se trudnoća nije dogodila, počela sam sumnjati da je problem ipak dublji.

- Nakon par detaljnijih pregleda, rezultati za mene su bili zastrašujući. Sjećam se tog dana. Moj partner s kojim živim već 15 godina bio je na putu u inozemstvu. Vratila sam se kući od liječnika, sjela na pod u dnevnom boravku i gledala u jednu točku. Šok, nevjerica, bespomoćnost, tupost. Nakon nekog vremena po preporuci prijatelja otišla sam s nalazima kod dr. Mire Šimuna Alebića u bolnicu "Vuk Vrhovac".

- Moj suprug dosta putuje, a i meni je bilo teško balansirati između odlazaka k liječniku i posla, pa nisam inzistirala da ide sa mnom. Taj dan sam u bolničkoj čekaonici provela šest sati. Većinom su oko mene bili parovi, a ja sama. Tada nisam još shvaćala kroz što su ti ljudi upravo prolazili, transfere, punkcije. Bila sam sama u svom jadu. U trenutku kad sam konačno ušla u ordinaciju, sve je bilo lakše.

- Tamo me dočekao liječnik koji se ustao sa  da bi me pozdravio, rukovao se sa mnom i iskreno ispričao što toliko dugo čekam, ali ono što se događalo u dvorani iza mojih leđa bilo je ipak prioritetnije. Mogu reći da povjerenje koje sam dobila u tog liječnika zbog njegove predanosti i ljudskosti bila je jedina olakšavajuća stvar u cijeloj priči - ističe naša sugovornica. Njezin prvi postupak IVF-a bio je neuspješan i život joj se u tom razdoblju promijenio.

Sve za majčinstvo

- Živjela sam od ciklusa do ciklusa, brojila svaki dan, planirala događaje, putovanja, godišnji odmor, podredila sam sve tome da postanem majka. Sve su to manje bitne stvari, ali nisam imala svoj život, moj život se svodio na odlazak k liječniku. Dvije godine sam živjela u čekanju pogodnog ciklusa, kako bih ostvarila trudnoću jer svaki ciklus nije pogodan za početak postupka.

- U klinici za neplodnost jako sam zahvalna i medicinskim sestrama koje su izuzetno tople, srdačne, vesele se s pacijentima i podrška su onima koji ovaj put nisu uspjeli - otkriva Ivana te dodaje da je prije godinu dana opet posjetila kliniku na kojoj se mnogo toga promijenilo. Više ne postoji primarni liječnik, nego jedan radi pregled, drugi transfer, treći punkciju. Osjeća se i nekakvo rivalstvo među liječnicima.

- U mojem slučaju ono što su tada napravili bilo je samo kopiranje terapije koju je prije proveo dr. Alebić, bez obzira što je moje tijelo nakon trudnoće drugačije. Smatram da je to veliki problem i da bi se postupci MPO trebali individualizirati i izdvojiti od ostatka ginekološkog sustava. Također smatram da bi svim parovima trebalo  psihološko savjetovanje, ali ne o tome kakvi trebaju biti roditelji, nego da im se olakša suočavanje s velikom količinom stresa kojemu su izloženi.

- A moj je savjet ljudima koji prolaze kroz neizvjesnost neplodnosti da pričaju o tome jer nije riječ o bolesti koje se trebamo sramiti, nego o njoj otvoreno govoriti, to više što je u našoj okolini puno više ljudi s ovim problemom nego što to mislimo. Stresno je, boli, teško je. U nekim trenucima misliš da je i neizdrživo. Pričajte s ljudima oko sebe, tražite psihološku pomoć i obratite se ženama iz Udruge "Roda" koje su uvijek spremne pomoći - sugerira Ivana te zaključuje da je žalosno da se ljudi zbog okoline ili crkve skrivaju.

Danas imamo predivno dijete

- Koliko god bilo bolno, nama se isplatilo, danas imamo predivno dijete. Mogu ga opisati kao pravog sportaša koji kopira svog tatu u apsolutno svemu, ali ima srce rokera na mamu i jednako loše pjeva kao i ona - kroz smijeh ilustrira ova majka koja je sve zajedno bila na četiri oplodnje i upravo je u petom postupku jer, kako kaže: "Teško nam je objasniti našem Davidu da mu seku ili bracu ne možemo kupiti u Lidlu ili Konzumu.

- Otkad sam bila djevojčica, željela sam jednog dana biti majka. Bio je to moj san i da sam potpuno zdrava, vjerojatno bih imala stotinu djece. Danas kada imam dijete, jedina stvar koja se morala dogoditi u mojem životu je ta da se ostvarim kao majka, jednostavno za to sam rođena. Sada se liječimo u privatnoj bolnici 'Podobnik' jer nam je tamo naš, sada već prijatelj, dr. Alebić u kojega imamo bezgranično povjerenje", zaključuje optimistično naša sugovornica koja vjeruje da će David dobiti društvo za igru.

Europski tjedan (ne)plodnosti

Ovaj smo razgovor vodili u povodu obilježavanja Europskog tjedna (ne)plodnosti kojemu je glavni cilj staviti u središte europskih zbivanja pitanja vezana za (ne)plodnost. Na kampanju #40reasons veže se četrdeseta obljetnica prvog uspješnog postupka izvantjelesne oplodnje koji se dogodio 10. studenog 1977. godine. Iako su prošla četiri desetljeća od tog revolucionarnog postignuća, mnogi građani Europe još uvijek nemaju potreban pristup niti saznanja o opcijama liječenja neplodnosti i resursima koji su im dostupni.

- S obzirom na prirodu dijagnoza, muškarci i žene koji se suočavaju s neplodnošću često oklijevaju razgovarati o svojim problemima. Budući da je (ne)plodnost uistinu jedinstvena za svaku pojedinu osobu, to je složen izazov - kaže Satu Rautakallio-Hokkanen, predsjednica organizacije Fertility Europe.

- Ako se iskreno progovori o osobnim iskustvima i postupcima liječenja neplodnosti, Europa može poduzeti potrebne korake u borbi protiv stigme koja okružuje (ne)plodnost. U konačnici, (ne)plodnost bi svima nama trebala biti bitna iz jednostavnog razloga jer smo svi mi nekome roditelj ili sestra, brat ili prijatelji(ca) - dodaje Satu.

- Sada je vrijeme da počnemo dijalog o (ne)plodnosti. Moramo pokrenuti ovu ključnu temu kako bismo smanjili stigmu koja prati neplodnost i dopustili pojedincima, kako ženama, tako i muškarcima, da se uključe u komuniciranje svojih osjećaja i stavova. Stručna društva humane reprodukcije i udruge pacijenata zajedno moraju otvoriti vrata i promicati iskren dijalog o (ne)plodnosti i medicinski potpomognutoj oplodnji - kaže dr. Roy Farquharson, predsjednik Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju (www.eshre.eu), piše Slobodna Dalmacija.
 

Izdvajamo