U nedavnoj kazališnoj predstavi “Julije Cezar” u Central Parku brutalno je ubijen Cezar. To bi bilo posve normalno, dapače za očekivati u dotičnom Shakespeareovu komadu, da Cezar nije tako prokleto podsjećao na Donalda Trumpa. Iz tog je razloga bilo toliko kamera na inače uobičajenoj ljetnoj predstavi jer čekalo se tko zna što, možda neke protrumpovske demonstracije ili glasno fućkanje glumcima od nekog lojalnog “trumpoida” i slično.
Međutim, ništa od toga. Pijuckajući džin-tonike, publika je mirno odgledala krvavo ubojstvo Trumpa - Cezara i baš ništa ih nije u tome omelo jer kazalište, pogotovo Shakespeareovo i treba biti uronjeno u stvarnost, zar ne? Dapače, kritičari su se kasnije pitali nije li uvreda legendarnom (ćelavom) vojskovođi i vladaru to da ga se prikazuje s hrpom plave kose na glavi i sa suprugom sa slavenskim naglaskom - što bi značilo da se Kleopatra za potrebe scene pretvorila u Melaniju?!
Uostalom, rimski suvremenici su faraonku doživljavali prije svega kao “strankinju”, čudnovato biće navodno nezasitnih seksualnih apetita, što je, naravno, izmišljeni dodatak marljivih kroničara. Jer kako inače objasniti imperatorovo ludilo za tamo nekom Makedonkom, koja, doduše, vlada Egiptom, ali svake noći daje ubiti nekog jadnog ljubavnika, zavodljivo pleše i guta biserje kao da su bomboni... Zgroženost tadašnjih pisaca “okrunjenom bludnicom” teško je preslikati na osjećaje prema Melaniji Trump, koju se radije (bez obzira na izvjesne golišave slike) etiketiralo kao mučenicu ili “sirotu malu bogatašicu”.
U međuvremenu Prva dama uselila se u Bijelu kuću i mnoge začudila svojom izjavom da je “jako sretna tamo”. Nagađalo se mjesecima da je ona žrtva koja namjerno ostaje u New Yorku, da svim mogućim gestama i grimasama (ili izostankom istih) ukazuje na to da je zlostavljana, maltretirana, mučena u podzemnim tamnicama dostojnim “Pedeset nijansi sive”. Da je to što hoda ispred supruga ili iza supruga ili mu odbija pružiti ruku na izlazu iz aviona više nego indikativno i svjedoči o jednoj napaćenoj duši u nesretnom braku. Pritom je na mukama zbog pokćerke Ivanke koja svojim nastupima uvijek nadmaši njezine. I da u duši bez prestanka pati za rodnom Slovenijom.
Ništa od toga. Nastupivši u popularnoj emisiji, Melania je mrtva hladna rekla da joj je bilo teško u New Yorku čekajući da sinu završi škola, a da je sada napokon sretna sa svojim Donaldom. “Žena laže”, zaključili su mnogi, jer nepojmljivo je da bi ta Kleopatra bila zadovoljna s Cezarom u Bijeloj kući. Nakon nepravedne modne bitke sa starijom suprugom novog francuskog predsjednika, u kojoj je Melania nadmoćno pobijedila, reklo bi se da joj je samo nebo granica.
S obzirom na interes koji društvene mreže pokazuju za njezine haljine, kapute, suknje i cipele, ona je postala kraljica, bez obzira na “slavenski naglasak” i što poput supruga čita knjige samo s dječicom na Uskrs u vrtu Bijele kuće. Žena ima stila, u tome se svi slažu, te oni koji su na početku navijali za Ivanku već davno su odustali od toga. Pravo je čudo što je prošli mjesec ipak puštena nova sezona Netflixove serije “Kuća od karata”, u kojoj Kevin Spacey glumi predsjednika, a Robin Wright Prvu damu, s obzirom na to da je obitelj koja trenutno nastanjuje Bijelu kuću, Washington i maštu Amerikanaca toliko živopisnija čak i od nenadmašnog glumačkog para.
No, što ćemo bez mita o “nesretnoj Melaniji”? Preostaju samo seksualni skandali, no njih je Donald ispucao još u predizbornoj kampanji u kojoj je čak i Hillary bila zgrožena njegovim mačističkim eskapadama, zaboravivši pritom po čemu pamtimo njezina Billa. Ako je Donald već prije “doktorirao” na seksizmu i nizovima paranoidnih tvitova kojima je uveseljavao naciju, ako je Melania nadglasala tračeve o svojoj nesreći savršenom odjećom i frizurom, ako modne rubrike zadovoljno trljaju ruke, moglo bi se zapitati - a gdje je tu uopće problem?! I što su glumci u Central Parku zapravo htjeli reći?