Bilo da je riječ o odijevanju, uređenju doma ili osobnom njegovanju, uvriježeno je mišljenje da Francuskinje sve rade odlično. Quartz piše da se sada tom popisu može dodati i rađanje djece.
Naime, nedavni podaci Eurostata otkrivaju da su Francuskinje najplodnije žene u Europi. Svaka Francuskinja u prosjeku rodi 1,96 djece, što je nešto manje od brojke 2,1 koja je potrebna da se populacija neke države održava. Radi usporedbe, Hrvatice u prosjeku rađaju 1,4 djece.
Pitanje se, prema Quartzu, nameće samo po sebi. Kako je moguće da unatoč brojnim obiteljima Francuskinje i dalje sve rade odlično? Odgovor na to ne leži u kulturalnim razlikama između njih i drugih žena ih drugih država, već se radi o tome da je Francuska država organizirana na način koji maksimalno pomaže ženama.
Francuskinje za prvo i drugo dijete dobiju punih 16 tjedana plaćenog dopusta dok za treće dijete dobiju 26. Uz to, država im daje džeparac na temelju njihovih prihoda, koji uključuje dodatke za zapošljavanje dadilje ili ako odluče raditi na pola radnog vremena.
Čim im dijete napuni šest tjedana, Francuskinje ga mogu odvesti u visokokvalitetni vrtić. Takav se vrtić plaća ovisno o prihodima obitelji, a u njemu se posluje po najvišim nacionalnim standardima. Osoblje u takvim odlično je plaćeno i rijetko mijenjaju radno mjesto što djeci daje stabilno okruženje. Prehrana u vrtićima je odlična, a djecu se od malih nogu uči da ne budu izbirljiva kada je hrana u pitanju.
Kada im djeca prerastu vrtić, Francuskinje djecu mogu odvesti u školu. Djeca u Francuskoj u školu mogući ići već s tri godine, a školovanje prije osnovne škole je besplatno. Kada počnu pohađati osnovnu školu, djeca ne moraju ići kući kada nastava završi već mogu ostati u posebnim centrima za brigu o djeci. Tamo se mogu baviti slobodnim aktivnostima.
Nije ni u Francuskoj sve idealno. Francuska ostvaruje loše rezultate na PISA-i, testu koji se daje 15-godišnjacima diljem svijeta, a koji se smatra korisnim indikatorom sposobnosti kritičkog mišljenja. Andreas Schleicher, šef direktorata za obrazovanje i sposobnosti u OECD-u, tvrdi da ne postoji dokazi da je rano školovanje za djecu bolje od finskog modela slobodne igre.
Pristupačnost usluga usmjerenih na obitelji s djecom pomaže svim dionicima u sustavu. Demograf Richard Jackson tvrdi da je riječ o donekle 'paradoksalnoj situaciji'. Što više žena radi, više se djece rađa. Što se više djece rađa, to je demografski profil države popravlja jer se tako stvara bolji balans između onih koji rade i plaćaju poreze i onih koji koriste državne programe za financijsku sigurnost. 'Što je kultura u pojedinoj državi tradicionalnija, to se manje djece rađa', zaključuje Jackson za Science of Us.