Premda svjetski mediji već godinama Hrvatsku svrstavaju u sam vrh najpoželjnijih destinacija za odmor, britanski Telegraph donosi nešto drugačiju reportažu iz naše zemlje. Novinar je, baš kao i većina turista, oduševljen prirodnim ljepotama, no ne bježi od ‘ožiljaka’ koji nam još nisu zacijelili.
Putovanje Josha Johnsa započinje u Rovinju odakle donosi vrlo živopisne i lijepe opise izlazaka sunca, kamenih uličica, lokalnih suvenirnica i drugih pojava koje su ga oduševile. No, već na tom idiličnom početku zaključuje: ‘Dok se turisti dive gradu, ne mogu ni zamisliti s kakvom se borbom i devastacijom suočila Hrvatska tijekom ratova na Balkanu. Rovinj skriva mračnu povijest zemlje i većina turista vrlo malo zna o tome.’
Johnsovo putovanje nastavlja se prema Plitvicama koje opisuje ‘domom niza zapanjujuće lijepih vodopada i slapova, smještenim duboko u šumi’. No, umjesto da se poput većine reportera i posjetitelja fokusira na ljepote nacionalnog parka, on se vraća na nekoliko sati vožnje autobusom od Rovinja do Like.
‘Kako smo se udaljavali od obale, izgled sela počelo se mijenjati. Svako slijedeće izgledalo je sve gore i manje privlačno. Na koncu smo stigli u jedan gradić u kojem je bila gužva pa smo mileći po cesti imali priliku dobro razgledati krajolik.
Mjesto je izgledalo kao da je zarobljeno u devedesetima. Fasada je padala s gotovo svih kuća i zgrada, potpuna suprotnost rovinjskoj šarenoj arhitekturi. Mnoge kuće uz cestu još uvijek u zidovima imaju rupe od metaka. Iza ugla sam vidio olupinu zahrđalog tenka na rubu neke travnate površine. Brutalni je to podsjetnik na hrvatsku prošlost, tenk je procesu raspadanja, baš kao i grad u kojem se nalazi’, iskren je Johns u svom tekstu.
Čuo je tad i jednog starijeg Britanca iza sebe kako govori: ‘Ovdje nema turizma. Nikad se nisu oporavili od rata. Ovo je strana Hrvatske koju mnogi ne vide.’
Kratka reportaža objavljena u Telegraphu u konačnici nije negativno niti kritički intonirana, no svakako ima tužan ton koji izvire iz posljednjih rečenica teksta: ‘Pitam se koliko turista uopće sazna za ovo mjesto. Shvatio sam da nisam odlučio autobusom otputovati na drugo turističko mjesto, ne bih ni prošao kroz ovaj grad i ne bih ni ja znao za njega. To je daleko od idile kakvu viđamo na Jadranu, no ovako sam dobio putovanje kroz zaboravljenu prošlost ove zemlje. I nikad nisam saznao ime tog grada.’