Postoje li granice ljudske izdržljivosti? Dokle sežu ljudske mogućnosti? To je vječno pitanje, a uvijek se nađu ljudi koji žele probiti te granice, nadmašiti sami sebe i poigrati se neslućenim mogućnostima. Upravo na to vječno pitanje možda će dati odgovor i ultimativna biciklistička utrka HARD CRO. Bliciklisti moraju proći 1400 kilometara po hrvatskim cestama u ciglih 110 sati ili nekih četiri i pol dana.
- Još smo mi široke ruke, smije se jedan od sudionika i organizatora te zahtjevne ultimativne ultramaratonske biciklističke utrke Ivan Rogić, Vjerojatno će dobar dio biciklista tu razdaljinu preći i za nekih tri dana, odnosno - 72 sata! Za iskusne ultraške face to je sasvim dovoljno,
Utrka će povezati sve najudaljenije točke Hrvatske. Naime, start će biti na najjužnijoj točki - konavoskom rtu Prevlaka, a prva, najduža etapa od 55 sati vožnje završava na najzapadnijoj točki Hrvatske, u istarskoj Savudriji. Nakon toga, biciklisti kreću prema sjeveru do Svetog Martina na Muri, a zatim prema istoku da bi tu napornu utrku završili u Iloku na obalama Dunava.
- Ovakvih utrka ima svuda po svijetu, prošle godine sudjelovao sam na utrci u Mađarskoj gdje sam također prešao 1400 kilometara, (ali s razumljivo puno manjih uspona nego što će biti kod nas) - kaže nam direktor HARD CRO utrke Kornel Boroš. Taj iskusni hrvatski ultramaratonac ističe da respektabilna utka zahtijeva i respektabilnu kilometražu i ono što je najprivlačnije na takvim utrkama - naporne uspone, a mi ih imamo 16.000 metara.
Kako kaže Boroš, to je uspon na Velebit, Biokovo te Učku, pa "spust" prema Savudriji, ali i kad se krene prema Svetom Martinu, Učka nas čeka opet ko napeta puška. Rogić napominje da se, osim prolaska kroz Neum, cijela utrka mora voziti po Hrvatskoj.
- Kako, eto nemamo još Pelješkog mosta, natjecatelji će morati proći kroz Neum, ali to je jedina, nužna iznimka - tumači nam nadalje Rogić.
Na startu utrke prijavljena su 54 biciklistička avanturista iz 12 zemalja (Hrvatska, Italija, Srbija, Belgija, Njemačka, Slovenija, BiH, Francuska, Austrija, Finska, Velika Britanija, Mađarska), a nastupa i jedna žena, Njemica Heike Priess, koja će prva i startati na Prevlaci u 9 sati 20. lipnja. U Ilok se (zadnji) natjecatelji očekuju do 10 sati 24. lipnja jer će već oko podne biti dodjela medalja. Inače, među natjecateljima su i dvojica biciklista "iznad 60 godina", Mladen Grbac i Darko Fojs, koji uspije prijeći 600 km za 24 sata!
Boroš nadalje kaže da je njegov i Rogićev cilj da ova utrka postane tradicionalna, pa i kao uvod u početak pika turističke sezone, jer nudi atraktivnu rutu, zahtjevne etape za kakvima žudi biciklistički ultraavanturisti koji dolaze na utrke ovog tipa. Rogić napominje da ovog puta, upravo zbog vjere da će se utrka prihvatiti, svjesno idu i na financijski gubitak.
- Gubitak je zagarantiran - veselo kaže Boroš. - A šta da radimo, mi smo tu tek pioniri ovog posla - sliježe ramenima Ivan Rogić, a potrebna je ozbiljna potpora sponzora.
Kako nam kažu naši sugovornici, za ovaj tip natjecanja ne postoje kvalifikacije, ali tu su se prijavili mnogi biciklisti koji u svojim nogama imaju pozamašnu kilometražu, kako se ono kaže, od Zemlje do Mjeseca. I sam Ivan Rogić, iako se relativno kasno, dodaje, zapalio za biciklizam, ima puno kilometara u nogama. Naime, u touring, odnosno long distance me uputio sada veliki prijatelj, jedan od legendarnih hrvatskih vozača iz BK Pedalinac Mladen Gaćeša, čovjek koji je na svom biciklu, s prijateljem Markom Mitićem, prošao od Zagreba do Pekinga, punih 11.808 kilometara.
- Mene je taj pomalo sulud, ali podvig pun strahopoštovanja toliko uzbudio da nisam mogao u Gaćešinoj organizaciji propustiti, doduše nešto manje zahtjevniji, biciklistički put Bakua, kad su krenuli na Prve europske sportske igre u Azerbajdžan. Tada smo prošli 4000 kilometara, do Londona, na Olimpijske igre 2012., prešli smo 3000 km u mjesec dana, a 2015. putujući na Prve europske sportske igre u Azerbajdžan prešli smo 4300 km. To me toliko primilo da sada tražim nove i nove izazove. Jednostavno ne mogu stati - kaže Rogić.
Naime, Rogić se okušao i u "majci svih biciklističkih majki", poznatoj najzahtjevnijoj ultarmaratonskom natjecanju (namjerno se koristi taj termin, a ne utka, jer se ne nagrađuju oni koji stignu prvi, već se pobjednicima smatraju svi oni koji prođu cilj) Pariz - Brest - Pariz, popularna "breveta", koji se održava svake četiri godine. Prva je održana daleke 1891. godine. To je vrh za sve ultramaratonce, a treba proći 1200 kilometra za 90 sati.
- Tempo i ritam utrke svatko bira sam. Sami birate koliko ćete se i kada odmarati, kad ćete jesti ili spavati. Potrebno se samo javiti na check pointe te proći u potrebnom vremenu rutu - kaže Rogić, koji se s uspjehom okušao na prošlogodišnjoj "breveti".
Prema sličnom principu osmišljen je i HARD CRO. Naime, osim nekoliko kontrolnih točaka na kojima se svaki sudionik mora javiti, biciklisti mogu sami birati cestu, hoće li voziti uz obalu ili će prolaziti dalmatinskim zaleđem, što umnogome ovisi o vremenskim prilikama.
- Teško ćemo proći Senj ili Maslenicu ako tamo bude puhalo onako kako nekad zna - kaže Boroš. Kako za utrku nema kvalifikacija, svaki od sudionika potpisat će izjavu kojom potvrđuje da je zdrav te da 'vozi na vlastitu odgovornost'. Neće to biti borba samo s cestom, vremenskim prilikama i suparnicima, nego i sa samim sobom.
- A zašto se netko izlaže takvom naporu? To me često pitaju - kaže Rogić.
- Zašto čovjek išta radi!? To je moj odgovor. Da nema ljudi koji stalno nešto preispituju, stalno pokušavaju otkriti i prkositi vlastitim sposobnostima i znanjima, vjerojatno ne bismo daleko odmakli od pećine niti bismo ikad otišli u svemir - smije se Rogić. On ovo radi iz gušta i radi pomicanja vlastitih granica.
- Možda sada filozofiram, ali u životu se svi nađemo u situaciji da želimo upoznati sami sebe, vidjeti što stvarno možemo napraviti i do kuda možemo ići. Naravno da želim proći tu rutu u što kraćem vremenu, ali želim vidjeti i mogu li ja to. Eto Usain Bolt želi na 100 metara istrčati u što manje sekundi, a ja eto želim 1400 kilometara biciklom proći u što manje sati. I on i ja uživamo u tome - raspoložen je Rogić.
U utrci sudjeluje i Međimurac Nenad Šimunko, jedini sportaš dijabetičar koji je osvojio jednu od najzahtjevnijih, Ironman triatlon i trostruki. Šimunko je 2010. godine završio Ironman triatlon (3,8 km plivanja, 180 km vožnje bicikla i maraton). No ni to mu nije bilo dosta pa je prvo 2011. godine završio dvostruko duži triatlon u Sloveniji, da bi 2012 godine u njemačkom gradu Lensahnu odradio i tostruki Ironman - sve ono što sm nabrojali "puta tri", a to znači da je za nekih 50 sat Nenad Šimunko otplivao čak 11,4 km, zatim je odmah nakon vode sjeo na bicikl i u komadu odvozio 540 km te na kraju istrčao trostruki maratona, odnosno - 126,6 km. Tako je Šimunko postao prvi čovjek s dijabetesom na svijetu kojem je pošlo za rukom da odradi taj trostruki Ironman. Tu je i Ares Buršić, jedini Hrvat koji je završio najtežu ultrautrku RAAM - Race Across America, od zapadne do istočne američke obale.
- Eto, zbog takvih ljudi mi i radimo ovo. To vam može biti odgovor na pitanje: čemu to? - kaže Rogić. Napominje da u utrci sudjeluje i Robert Setnik, koji je odradio deseterostruki Ironman!
- Dakle, jasan vam je profil ljudi koji sudjeluju u HARD CROU - kaže Rogić. - Mogu nas, a neki će to i učiniti, nazvati i luđacima, ali svakako da u nama postoji pozitivno ludilo koje nas tjera da stalno idemo dalje i tražimo sve bolji i bolji rezultata - smireno će Rogić, koji se i u svojoj okolini susretao s tim pitanjima.
Rogić napominje da nije sve samo u fizičkoj snazi. - S obzirom na to da je ovo izuzetan fizički napor, glava treba biti čista. Bez toga se ovako zahtjevna i naporna utrka ne može odraditi. Potrebna je dodatna psihološka pripremi, upravo zbog velikih napora koji nas očekuje, bez te pripreme - kako se natjerati, kako odraditi. Volja i motiv, to je ono što nas gura - kaže Rogić. Prema njemu motiv nije nagrada, nego osjećaj da si nešto napravio, da si pomaknuo granicu. U ovakvim natjecanjima već je pobjeda da dođeš do cilja, pa su tako na utrci Pariz - Brest - Pariz možda s pravom ukinuli proglašenje pobjednika.
- Ako uz put negdje vidite naše natjecatelje, dajte nam podršku - kaže na kraju Ivan Rogić. Nije zgorega napomenuti da se uglavnom radi o ljudima koji nisu profesionalci, da bi zaradili za život većina njih stalno radi pa dane godišnjeg odmora koriste za sudjelovanje u ovoj utrci - Prevlaka - Savudrija - Sveti Martin na Muri - Ilok.