Pogled lijevo, pa pogled desno. Zvizdan dere sa svih strana, a omara pegla jarbole i vrije motore. Običan je to dan na mirnim i opuštajućim gatovima ACI-jeve marine Umag. Među svim tim jedrilicama i jahtama, na prvom gatu, okružen 30-metarskim trendseterskim brodicama koje su svojevrsni statusni simbol i strše među 475 vezova, smješteno je, međutim, jedno veliko čudo.
- Pa ono nije nautički, ono je svemirski brod - zakašljao se naš fotoreporter Željko.
Nije samo barka
I nije u krivu. Na lijevom boku marine smjestila se “barka od milijun eura”. Tako ju barem - dobro, bez one vrijednosne svote - zove ponosni suvlasnik Vilim Draščić. Ta “barka”, da se razumijemo, nije obična barka. Riječ je zapravo o svojevrsnom najvećem neprijatelju svih regatnih brodova Jadrana i ponosnom članu umaškog Jedriličarskog kluba Fiandara 1975. To je jedna od najtrofejnijih “barki” Jadranskog mora, ponosnog imena - Mago di Umago!
- Riječ je o regatnom brodu kupljenom prije deset godina u Italiji, o svojevrsnom prototipu rađenom od karbona, stvorenom za 18 do 20 članova posade, koji je stajao gotovo milijun eura - osjeća se ponos u Draščićevu glasu. Tu nije riječ o novcu, dapače, ovdje je riječ o prestižu i ponosu. Jest, amortizacija jedara košta, kao i drugi izdaci, no iza svega se skriva strast. To je brodica koja jedri na svim regatama Jadrana. I, redovito, bilježi prva mjesta. Iako, nemojte to baš naglas kazati dalmatinskim posadama…
Stari rivali
- To je najveće rivalstvo, ono sa Splićanima(smijeh). Ali ono veseli. I nosi sjajna prepucavanja, puno smijeha i zajeb…, ali na regatnom polju i mnogo rivaliteta - otkriva Vilim.
- Fiumanka je ‘pala’ pet puta zaredom, a tu je i Mrduja, Lošinjska regata, Istarska regata. Pobjeđivali smo velikane poput Mitje Kosmine i Dušana Puha, što je uvijek inspirativno, a ujedno je ‘palo’ i drugo i treće mjesto na Hospitalityju Monfalconea u Veneciji, svojevrstan Grand Prix deset maxi barki Jadrana, za koji se intenzivno pripremamo i ove godine.
Ona je sveti gral posade koju čine ekipe iz Rijeke, Portoroža, Umaga, Istre pa i Pirana.
- Mi nemamo problema s Piranskim zaljevom - smije se Draščić.
- Brod je važan, ali posada je ključna: moraš imati iskusne mornare, fizičke ‘divljake’ koji će upravljati jedrima, kao i ljude koje znaju povući tri koraka unaprijed. Kod nas nema internacionalaca, ipak, želimo biti okruženi našim ljudima među kojima se osjećamo dobro. Fluid mora postojati, uspjeh se ne kupuje, nego stvara u koprodukciji broda, znanja, snage, iskustva, ali i zajedništva - sada je već ozbiljniji Draščić koji se sasvim “ufurao”.
Skriven u aciju
Brod je, dakle, vezan i skriven u ACI-ju, s kojim ima poslovnu suradnju, a Umag je “home port”. To je veza koja daje rezultate. Zasad, jer plan je za nautičare onaj koji mora isključiti emocije.
- Nije lako, ali godine čine svoje. Do kraja godine namjeravamo promijeniti barku, staviti je na tržište. Bit će teško oprostiti se od nje, no vrijeme je za nove pothvate...