Nacionalni park Risnjak na neki način sublimira sve ono što Gorski kotar jest. Površina mu je čak 63,5 četvornih kilometara, ali u ukupno 16 sela i zaselaka koji administrativno spadaju pod gradove Čabar i Delnice, a nalaze se na području nacionalnog parka, prema popisu stanovništva iz 2001. godine živi samo 61 stanovnik. Najnapučenije je selo Podgrič, koje ima 20 stanovnika, neka su sela danas potpuno napuštena, a tamo gdje ljudi još ima, riječ je uglavnom o osobama starije dobi i brojke se od popisa do popisa uredno smanjuju.
Ris, životinja po kojoj je Risnjak dobio ime, praktički je istrijebljen s ovog područja još u 19. stoljeću i populacija se tek posljednjih nekoliko desetljeća, zahvaljujući naseljavanju “u režiji” lovaca i šumara, obnavlja. Prošlog je proljeća, recimo, u domaćim medijima odjeknula vijest da je u nacionalni park pušten Doru, ris iz Rumunjske, koji bi se trebao pariti s malobrojnim domaćim primjercima te vrste kako bi se izbjeglo razmnožavanje među bliskim srodnicima.
No, probleme na stranu, Risnjak je, kao i cijeli Gorski kotar, jedinstven i po svojim prirodnim ljepotama, bioraznolikosti i položaju. Udaljen samo sat vremena vožnje od Rijeke, odnosno sat i pol od Zagreba, ovaj se nacionalni park, iako ne spada u najpopularnije, smatra najznačajnijim primjerom visinskog vegetacijskog raščlanjenja Hrvatske, s najljepše izraženim fenomenom vegetacije ponikvi, te predstavlja prirodnu vezu između Alpa i balkanskih planina. Risnjak je ujedno i snažna klimatska i vegetacijska pregrada između Hrvatskog primorja i kopnenih dijelova Hrvatske, prirodno je stanište sve tri velike europske zvijeri - medvjeda, vuka i risa, a u nacionalnom parku obitava čak 1148 vrsta i podvrsta flore.
 (2).jpg)
Doru u Nacionalnom parku Risnjak
Iako impresivni, sve te brojke i podaci teško mogu dočarati iskustvo veličanstvene goranske prirode koja oduzima dah, prirode koja smješta posjetitelje “malene ispod zvijezda” i, ako ste je spremni osluhnuti, kao da šalje poruku: “Gledaj, uživaj i ne diraj”.
Obilježene staze
Tri su načina da se uđe u nacionalni park i svaka od ruta ima svoje posebnosti i atrakcije. Najpoznatiji je glavni ulaz, kod zgrade Uprave Nacionalnog parka u Crnom Lugu, do kojega se može doći za petnaestak minuta vožnje nakon što na čvoru Delnice izađete s autoceste Rijeka - Zagreb. U Risnjak se ulazi i od Gornjeg Jelenja preko Vilja, kao i preko Platka. Najviše posjetitelja, i domaćih i stranih, dolazi ljeti tijekom sezone. Vegetacija je tada u punom cvatu, a šuma pruža idealan hlad od ljetne žege te je Risnjak, kao i cijeli Gorski kotar, savršeno mjesto za kratki bijeg od turističkih gužvi na moru. No, i sva ostala godišnja doba imaju svoju čaroliju: jednako je divno na proljeće, kada se priroda budi, a sunce već prilično samopouzdano kupa livade i proplanke, i na jesen, kada je lišće žuto i crveno te sve izgleda kao slika nekog impresionista, i na zimu kada je Risnjak...hmm, pod bijelim pokrivačem. Ovo posljednje treba uzeti s rezervom jer snijega je, zbog klimatskih promjena, iz godine u godinu sve manje, no gola stabla i mir koji se širi na svakom koraku posjetitelje prožimlju nekim transcendentalnim osjećajem skrušenosti pred šumom i njezinim stanovnicima koji spavaju.
Na području nacionalnog parka preporučljivo se kretati obilježenim stazama jer odstupanja, s obzirom na konfiguraciju terena, ali i golemu površinu, mogu biti nezgodna. Planinari i svi koji to žele postati na raspolaganju imaju dva atraktivna uspona s prekrasnim vidicima - onaj na Veliki Risnjak, visok 1528 metara, i tek nešto niži Snježnik s 1506 metara. Ovisno o kondiciji i iskustvu, planinari mogu odabrati nekoliko staza, zahtjevnijih ili manje zahtjevnih. Oni kojima uopće nije do penjanja, mogu se prošetati poučnom stazom Leska, a tu je i još jedna “neplaninarska” odnosno nezahtjevna atrakcija, izvor rijeke Kupe koji je posebna priča.
Nekoliko je načina da se dođe do izvora - iz smjera naselja Razloge, gdje vas čeka pješačka staza od 30-ak minuta hoda serpentinastom stazom do odredišta i dvostruko toliko za natrag. Tu je i staza iz Kupara, uz sam vodeni tok, od svojih pola sata pješačenja, s povratkom uz desnu obalu.
Zbog bogatstva flore i faune gornji tok Kupe prozvali su Čudesnom dolinom leptira, a sam je izvor, smješten na nadmorskoj visini od 321 metra, ustvari tirkizno jezero zeleno-plave boje očaravajuće ljepote.
Kažu za njega da je jedna od mnogih još uvijek neriješenih zagonetki krša - to jezero, naime, formira vodena masa koja dolazi iz vrela, jednog od najjačih i najdubljih u Hrvatskoj. Sama konačna dubina izvora nije poznata jer niska temperatura i konfiguracija onemogućuju uron do kraja, no ono što se zna jest da voda dolazi iz dva odvojena kanala. Onaj uži dubok je više od 80 metara, a širi 57 metara.
Temperatura vode uvijek je 5-6 stupnjeva Celzijevih, čak i ljeti, i to uvijek treba imati na pameti jer je lako, nakon polusatnog hoda po suncu, poželjeti skočiti u jezero i rashladiti se. To može biti vrlo opasna ideja.
Opasno je, naravno, igrati se prirodom bez obzira na to za koju ste se od staza Risnjaka odlučili. Uvijek treba imati prikladnu odjeću i obuću, dovoljno vode i hrane, a dobro je pratiti i vremensku prognozu. Iako na području parka obitavaju tri velike zvijeri (vuk, ris, medvjed), posjetitelji se, s obzirom na njihovu brojnost i karakter, ne moraju bojati da će ući u okršaj s nekom od njih jer u prirodi je i dalje najveća zvijer čovjek, od kojeg sve ostale bježe.
Velik je i visinski raspon u nacionalnom parku pa je tako najviša točka, vrh Velikog Risnjaka, na 1528 metara nadmorske visine, a najniža, u dolini Kupe, na 290 metara. Od vrha Risnjaka do mora zračna je udaljenost samo 15 kilometara, a do izvora Kupe osam kilometara, i to je specifičnost Risnjaka, klimatske razlike koje postoje na potezu od samo 23 kilometra. Područje nacionalnog parka pripada dinarskom sustavu koji se pruža od Istočnih Alpa pa do Šarsko-pindskog gorja i tu se, ustvari, Alpe spajaju s Dinaridima.
U dolini Kupe, koja je hidrogeološki spomenik prirode, je takozvana Rodna kuća rijeke Kupe, kao centar za prihvat, educiranje i informiranje, kao i Goranska kuća znanja, smještena u staroj seoskoj školi naselja Razloge gdje se može naučiti o šindri, građevnom materijalu karakterističnom za Gorski kotar koji danas uglavnom izrađuju umirovljeni šumari, seoskoj arhitekturi tipičnoga goranskog naselja, rukotvorinama i pletarstvu, pašnjacima i pčelarstvu.
Između vrhova Risnjaka i Snježnika razvukla se livada Lazac, bogata vegetacijom koja je ovdje opstala u najtežim klimatskim uvjetima, a s vidikovca na Snježniku na 1506 metara prostire se jedan od najljepših pogleda na more u Hrvatskoj. Poučna staza Leska, odlična ako u NP Risnjak želiti doći samo nakratko i ne umarati se previše, ima 23 informacijske ploče na samo 4,2 km dužine staze.
Jela od divljači i štrudle
S vrha Risnjaka pruža se jedinstven “trostruki” pogled: na Kvarnerski zaljev, Istru i Julijske Alpe u susjednu Sloveniji. Podno vrha ovog masiva smješten je planinarski dom “Dr. Josip Schlosser Klekovski”, sagrađen 1932., koji je današnji izgled poprimio u posljednjoj većoj obnovi 1988. godine.
Dom ima 43 ležaja, a otvoren je od 1. svibnja do 31. listopada. Od nekoliko pravaca kojima se može doći do vrha, za cjelodnevni program idealan je put iz pravca Gornjeg Jelenja, a povratak jednom od staza u Crni Lug, na glavni ulaz u park. Tamo je, pak, smješten i pansion NP Risnjak u kojem se može prenoćiti i pojesti goranske specijalitete - jela od divljači, štrudle i slično.
NP Risnjak utemeljen je 1953. godine prvo na površini od 3041 hektara, a 1997. su u Park uvršteni i Snježnik i dolina Kupe pa se površina udvostručila. To što spada među najmanje posjećene nacionalne parkove u Hrvatskoj, s vrlo niskim cijenama i sezonskim karakterom poslovanja, ide na ruku onima koji žele bijeg od gužve (pješački promet ovdje i na Plitvicama je neusporediv), i koji žele neometano uživati u prekrasnoj, gotovo netaknutoj prirodi.
Zapisi o parku
Za sustavna kartiranja biljnih zajednica Risnjaka i Snježnika, koja su bila temelj da se to područje uopće proglasi nacionalnim parkom, najzaslužniji je glasoviti hrvatski botaničar Ivo Horvat (1897. - 1963.). On je, uostalom, i bio glavni inicijator te ideje koja je urodila plodom 1953. godine, a podloga je bio njegov poznati znanstveni rad “Vegetacija planina zapadne Hrvatske”.
“Među vrletnim risnjačkim stijenama i dubokim provalijama, u divnim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama neka živi nesmetano biljni i životinjski svijet, a čovjek neka prolazi njegovim stazama pun poštovanja pred velikom prirodnom cjelinom u koju je zašao”, zapisao je Horvat o ovom nacionalnom parku. NP Risnjak i dandanas je veliki izazov za botaničare i speleologe koji su ovdje, baš kao i planinari, česti gosti.
Rumunjski ris
Risove, po kojima je Risnjak dobio ime, lovci su nekada smatrali štetočinama i do kraja 19. stoljeća gotovo su ih potpuno istrijebili iz hrvatskih šuma. Populaciju su počeli obnavljati 1973., i to naseljavanjem novih risova, no brojke su i dalje dramatično niske. Znanstvenicima je, zbog skrovitog načina života risova, teško precizno odrediti brojnost populacije, no procjenjuje se da ih u Hrvatskoj danas živi između 40 i 60.
Rumunjski ris Doru, što na rumunjskom znači “potreban, željen”, mužjak star četiri godine, prvi je od četiri risa koji u Hrvatsku dolaze u sklopu međunarodnog projekta LIFE Lynx, u Risnjaku je dočekan kao zvijezda, a njegovo se kretanje prati pomoću telemetrijske ogrlice.
Osim slanja vrijednih podataka o kretanju, zahvaljujući kojima znanstvenici mogu utvrditi navike te misteriozne životinje, zadatak mu je da “oplemeni” genetski bazen populacije pripadnika svoje vrste na Risnjaku, kojoj prijete genetske bolesti zbog mogućeg parenja među bliskim srodnicima.