Govore kako energija zelene boje otklanja osjećaj sputanosti, stvarajući k tome umirujući efekt. Zašto onda čekati s planiranjem putovanja na istok Hrvatske? Svega dva sata od Zagreba, nalazi se jedna od posljednjih europskih močvara – Kopački rit. Poplavne šume, vlažni travnjaci, riječni rukavci, meandri i sprudovi čine splet magičnog područja. Ukratko, vaša doza antistres terapije čeka, dostupna i bez recepta, u neograničenim količinama.Kopački rit možete dublje istražiti sudjelujući u brojnim edukativnim programima, uživajući u vožnji kanuima, promatranju ptica, foto safariju, slušanju rike jelena. Moguć je i najam plovila i bicikala, kao i rekreativni ribolov na zato predviđenim područjima. Osim biciklista koji brojnim stazama obilaze izletišta ili seoska gospodarstva, sve je veći broj trkača diljem slavonsko-baranjskih ravnica, brda i dolina, ali i jahača konja koje možete susresti na utabanim šumskim stazama.
Od pamtivijeka je slavonska ravnica bila dobra prema svome seljaku. Ono što je raslo iz zemlje i paslo po njoj, hranilo je obitelji i na selu, i u gradu. Osim obilja ravnice, u slavonsko-baranjsku gastronomiju utkana je baština slavenske, mađarske, germanske i otomanske kuhinje. Ovdašnji kulinarski panteon čine divljač, razne riblje delicije (fiš, šaran na rašljama), paprikaš, čobanac, ali i težačka hrana poput graha u ćupu ili jela od tijesta. Posebno mjesto zauzimaju suhomesnati naresci i domaće mesne prerađevine: kulen (kulin), kulenova seka, kobasice, čvarci, slanina. S druge strane, mjesta na kojima će na svoje doći oni skloniji „zelenim“ delicijama, tržnice su slavonskih gradova. Na onu najveću, osječku, svježe namirnice iz okolnih sela pristižu od proljeća do kasne jeseni. Kratko putovanje „od polja do stola“ jedan je od glavnih razloga neodoljivih boja, mirisa i okusa slavonsko-baranjske kuhinje.
Kako Slavonci objeduju? Svaki pravi objed počinje aperitivom – domaćom rakijom od dunje, šljive, kruške, kajsije, oraha ili višnje. Što zbog toga jer je grehota probati samo jednu, a što zbog blagotvornog utjecaja rakije na raspoloženje za stolom, nazdravlja se i po nekoliko puta, taman dok se na stol ne iznese neki od specijaliteta opisanih u prethodnom odlomku. Uz glavno jelo, uvijek se nađe i neka sezonska salata, ili ukiseljena zimnica. Ni na desertima se ne štede kalorije – knedle sa šljivama, rezanci s makom, taške, ili gužvara s orasima, na vama je da odaberete i navalite. Još kad vam u pozadini zaore gajde, zasvira tamburica, ili zagudi violina... Zalogaji samo klize, a vino... Vino poteče.Malo koji osjećaj može se usporediti s uživanjem u slavonsko-baranjskim delicijama u autentičnom ambijentu ovdašnjih seoskih domaćinstava.
Dobrota i velikodušnost Slavonaca i Baranjaca utkani su u svaki susret, a doživljaji započinju punom trpezom, preporukama za slobodno vrijeme i općenito savjetima o tome kako putovati regijom poput pravog hedonista. Domaćini ovdje postaju i ostaju prijatelji. Zauzvrat, gosti vrlo brzo počinju „divaniti“ o lokalnim okusima, mirisima i bojama, o šarmantno usporenom ritmu svakog pojedinačnog užitka, o začuđujućoj suigri tradicionalnog i modernog. Široka slavonska duša i baranjski šarm najveće su vrijednosti istoka Hrvatske.
