KUĆA ZA ODMOR

ŠTO VAS ČEKA AKO ODETE NA EKO LJETOVANJE Ovdje nema plastike, tkanine u kući su prirodne, otpad se mora reciklirati, a turisti jedu našu, domaću hranu

OBJAVLJENO:
  • 20.08.2018. u 13:00

  • Goran Šebelić / CROPIX

    Franko Sifari

     

    Ovo je prva turistička sezona da u Hrvatskoj postoji privatni smještaj, apartmani i kuće za odmor s ekološkim certifikatom. Doduše, zasad samo u Istri, a i tamo je tek jedanaest takvih adresa. Još ih dvadeset trenutačno prolazi proces certifikacije koji radi Odjel za turizam Istarske županije. “Postoji niz eko oznaka u turizmu, od Australije do Europe. Po Europi ih je doista mnogo, mi s time zapravo kasnimo. Naše je tržište zasićeno smještajnim objektima, ali pitanje je njihove kvalitete. Jer, dosad nismo imali niti jedan eko smještaj, a baš je to ono što turisti sve češće traže”, govori Milena Radošević, autorica Eco Domus programa koji je temelj certifikacije, i suradnica Istarske županije na tom projektu. Međunarodni ekološki certifikati za smještaj uglavnom su namijenjeni hotelima i kampovima, a ovo je certifikat koji se dodjeljuje privatnim iznajmljivačima, apartmanima i kućama za odmor.

    Spomenutu eko oznaku nazvali su Eco Domus, od iznajmljivača se očekuje ne samo briga za okoliš nego i šira briga za društvo u kojem žive.

    “Bitno je na koji način ti ljudi komuniciraju sa susjedima, vode li brigu o mjestu u kojem je objekt koji iznajmljuju, da im to nije tek izvor zarade, već da pridonose lokalnoj zajednici u kojoj imaju to što iznajmljuju”, napominje Radošević.

    Certifikat traži da se iz kuhinje izbace plastika i umjetni materijali, da su sva sredstva za čišćenje ekološka, tkanine po kući prirodne, da se štedi energija, reciklira otpad, goste upućuje na kupnju lokalnih proizvoda, informira o lokalnoj kulturi, zanimljivostima, pazi na razne ne isuviše zahtjevne detalje.

    Goran Šebelić / CROPIX
     

    Primjerice, ne traži se da su interijeri oličeni ekološkim bojama, ali sljedeći put kad ih vlasnici liče uvjet jest da koriste takve boje.

    Franko Sifari živi u Puli, prije nekoliko je godina u Šajinima, selu u unutrašnjosti Istre, renovirao ruševinu, staru kamenu kuću što mu je naslijeđe ostavila baka. Danas je to vila Milica. Iznajmljuje je pet godina. Posao, zadovoljan je, ide dobro. Gosti su najvećim dijelom Austrijanci i Nijemci. Dosad ih je, navodi primjer, redovito frustriralo to što nemaju gdje reciklirati otpad. Sifari je prvi dobio certifikat Eco Domus. Kaže da to nije podrazumijevalo veće i komplicirane prilagodbe, ali traži dosljednost i ozbiljnost.

    Debeli zidovi

    “I sam živim životom koji podrazumijeva brigu o okolišu, a i gosti koji su dolazili naginju tome. Osim toga, to je racionalan, dobar poslovni potez, nadam se da ću time profilirati goste, možda i podići cijenu kuće.”

    Stojimo u novouređenoj kupaonici. Vlasnik, u namjeri da pokaže koliko štedi reduktor mlaza, obruč na tušu, kažiprstom digne slavinu, no voda poteče solidnim mlazom. “Ovdje ćete morati korigirati, malo jače zavrnuti, ovo curi previše”, komentira Milena Radošević.

    Goran Šebelić / CROPIX
     

    “Treba pritegnuti. Taj jeftini obruč smanjio nam je potrošnju vode s petnaest na sedam litara u minuti. I to je i dalje dovoljno, ne osjeti se kad se tuširate da ‘fali’ vode, nema gosta koji bi zbog toga pomislio da na njemu štedite”, objašnjava Sifari.

    Dnevna soba ima više od pola metra debele kamene zidove, prije 70 godina građena je i korištena kao štala, danas na zidu na klima uređaju stoje naljepnice koje sugeriraju da se temperatura drži između 22 i 26 Celzijevih stupnjeva. Utabani zemljani pod prekrivaju stare pločice zanimljiva ornamenta. Subota je, smjena gostiju. Kuća je već očišćena, novi gosti dolaze za pola sata. U kuhinji ih čeka košara s ovdje uzgojenim voćem i povrćem, neodmotani ubrusi na kojima stoji da su od reciklirana materijala, ekološka sredstva za čišćenje…

    “Iznajmljivači obično misle da su ekološki proizvodi za čišćenje jako skupi, no kad im kažemo da to danas mogu kupiti u običnim supermarketima, odu, kupe i vide da to doista i nije skuplje od onih konvencionalnih, neekoloških. Svi naši iznajmljivači prođu edukaciju”, objašnjava Radošević i nastavlja: “U kuhinji ljudi često imaju silikonska ili plastična pomagala, kuhače, daske za rezanje, zaimače, posuđe, to sve treba zamijeniti. Recimo, cjedila za tjesteninu moraju biti metalna, a ne plastična, kuhača ne može biti silikonska, već drvena. Neki kažu: ‘Ali nije higijenski imati drvenu kuhaču’, jer to se, misle, ne da dobro oprati. Danas neki Eco Domus iznajmljivači svakom gostu poklone novi set drvenih kuhača, upakiraju u mašnu, otisnu na njih ime i to gost poslije nosi sa sobom kao suvenir kući. Jeftino, jednostavno i vrlo efektno.”

    Goran Šebelić / CROPIX
     

    Iza bazena je diskretno postavljen solarni tuš. Sunčalište uz bazen je od kamenih ploča. “Gosti odahnu kad vide, jer ovo se ne kliže, za razliku od nekih keramičkih pločica…”, komentira vlasnik.

    Terasa je u cvijeću, kadifice, kaktusi, pelargonije koje su još lani rasle u plastičnim posudama sad su sve u terakoti ili kamenu. Plastične kante za smeće oivičene su drvenim daskama.

    Sjedimo na terasi za masivnim stolom izrađenim u Slavoniji od lokalnog drveta. Sifari lista registrator u kojem je popis svega što je zamijenio i prilagodio u kući, od reciklirana WC papira do solarnih panela.

    “Ljudi putuju i dolaze sa svojim navikama, žele neke stvari koje imaju i kod kuće, među ostalim mogućnost recikliranja, štednje energije… To su, uglavnom, obitelji s malom djecom. Zapravo goste koji baš traže smještaj u eko certificiranim kućama nisam još imao, jer ovo mi je prva sezona s certifikatom, a svi ovogodišnji gosti rezervirali su još lanjske godine”, govori provjeravajući detalje pred dolazak njemačke obitelji koju očekuje svaki čas na vratima.

    Radošević primjerima ilustrira još neke od kriterija: “Svi eko iznajmljivači smanjili su potrošnju vode za otprilike 50%. Ako imaju vrt ili zelene površine, ne smiju imati sat koji se uključuje usred dana, u doba kada pola te vode ispari, polijevaju isključivo ujutro ili navečer.

    Moraju odvojeno skupljati plastiku, metal, reciklažni otpad, odvajaju također opasni otpad, svi imaju spremnike za baterije.

    Ako imaju nešto u kući, komad namještaja ili bilo što drugo, što im više nije potrebno, a i dalje je dobro za upotrebu, obaveza im je da to daruju ili ponovo upotrebljavaju. Jer, neki bi znali baciti cijele vrtne garniture ili slično ako je tek jedna letvica pukla, a mi potičemo da se to ili prenamijeni za nešto drugo u kući ili daruje drugome, da se dalje koristi.

    Goran Šebelić / CROPIX
     

    80% rasvjetnih tijela moraju biti štedne žarulje, barem jedan električni uređaj mora biti A klase. Izvan turističke sezone sve uređaje moraju isključiti iz napajanja. Goste moraju informirati da je u Istri voda iz slavine pitka te da nema potrebe kupovati vodu u bocama, ne bi li tako smanjili plastični otpad.

    Problem s plastikom

    Ne morate gostu na stolu nužno prostrijeti stolnjak, ali ako je tamo, plastični ne može biti. PVC stolnjaci su jako praktični, jer fleke na platnenima se ribaju i namakaju tri dana, i nekima je bilo dosta teško odvojiti se od plastičnog…”

    Zatim, od iznajmljivača se traži i da gostima na raspolaganje dadu vlastite bicikle ili ih informiraju gdje ih mogu unajmiti. Također da gostima kad dođu kažu gdje mogu kupiti lokalne proizvode, svježe povrće i voće, da ne idu u supermarket po rajčice uzgojene u plasteniku na drugom kraju svijeta, već da voće, povrće, sir, jaja, vino, maslinovo ulje i drugo kupe po mjestu od lokalaca. Potiču lokalnu potrošnju, a i manje voze automobile okolo.

    Na odlasku smo. Nijemci javljaju da su stigli, ali lutaju selom, ne mogu naći put do Milice. Vlasnik kreće po njih. “Imate kacavidu? Trebalo bi to gore odmah zavrnuti”, podsjeća Radošević. Pravila su pravila.

    “Naš cilj je razvoj Istre kao kvalitetne turističke destinacije, što znači i poticati privatne iznajmljivače da nude odgovoran i održiv proizvod, želimo napraviti diverzifikaciju privatnog smještaja. Ima tome oko petnaest godina da smo krenuli s programom Bike and Bed, polako smo počeli razvijati selektivni turizam u Istri, kojim se primjerice razvijao biciklistički turizam, uređene su staze, napravljene mape, potom smo išli razvijati i smještaj, tim gostima ponuditi smještaj prilagođen njihovim potrebama - gdje mogu oprati i ostaviti bicikle, da imaju uvjete i za manji popravak bicikla, dobiju informacije o biciklističkim stazama. Od tada svake godine u Istri imamo sve više biciklista”, govori Nada Prodan Mraković, pročelnica Odjela za turizam Istarske županije, te dodaje:

    “Vidjet ćemo kako će se razvijati ova dva programa, Eco Domus i Bike and Bed, to je dugoročan proces, traži promjenu načina razmišljanja i obrazaca ponašanja. Plan turizma Istre je prilagođavanje privatnog smještaja programima koje ovdje imamo i to mislimo širiti”.

    Goran Šebelić / CROPIX
     

    Izdvajamo