“Želim da se o seksu može razgovarati kao o vremenskoj prognozi”, kaže Marina Krleža, osnivačica i urednica Seksoteke, web stranice za edukaciju o seksu i njemu srodnim temama, koju na društvenim mrežama ukupno prati oko 20 tisuća ljudi.
Na svojim stranicama na dnevnoj bazi objavljuje raznolik provokativan sadržaj. Našla se tu, na primjer, fotografija krajolika prekrivenog snijegom s natpisom “što se dogodi kad ne drkam tjedan dana” koju je poslao jedan od pratitelja (ili, kako ih urednica voli nazvati, seksoljubaca), zatim print screen poruke jednog pratitelja koji Krležu naziva “patrijarhatom seksualnosti”, objavljuju se i humoristični savjeti, poput onoga da ako želiš biti sretan - b(l)udi, odabire se zanimljiva erotska poezija i proza i, što je najvažnije, objavljuju se Krležine kolumne i kolumne njezinih suradnika, seksualnih entuzijasta i erotofia.
Seksotinovo
Njezina kolumna “Seksurbacije”, zbog koje je projekt djelom i nastao, utemeljena je na njezinim iskustvima i na znanstvenim istraživanjima iz područja psihologije, biologije, filozofije i teorije književnosti.
Kako Krleža kaže, ona i ljudi s kojima radi popunjavaju prazninu u hrvatskom medijskom prostoru - jedini pišu o heteroseksualnosti na konstruktivan i temeljit način. Osim što objavljuju, organiziraju i događaje, pa su tako, na primjer, u studenom održali tribinu nazvanu “Seks u glazbi i glazba u seksu”, na kojoj su gostovali Fil Tilen i Remi, a u povodu Valentinova u Vinylu su proslavili Seksotinovo, već tradicionalni blagdan Seksoteke, proslavljen treću godinu zaredom čitanjem erotskih i pornografskih književnih djela. Idući event o kojem razmišljaju je tribina o zaštiti djece u kontekstu seksualnosti na internetu kojoj će cilj biti, među ostalim, da osvijesti činjenicu da djeca i u ranoj dobi mogu imati vrlo razvijen libido, da im je pornografija jako lako dostupna i da ih zato treba upoznati s onim što gledaju na njima primjeren način.
Iako je svoj projekt pokrenula prije nešto više od dvije godine, želja za nečim takvim pratila ju je gotovo desetak godina.
“Počela sam masturbirati prije sedme godine, a da nisam znala što točno radim. Nisam imala s kime popričati o tome - roditelji, škola, crkva - nitko nije učinio dovoljno da bi me upoznao s onim što se događa. Bilo mi je frustrirajuće što se masturbaciju kod nas prikazuje kao nešto što bi trebalo izazvati osjećaj krivnje i u meni je postojala želja da to promijenim”, počinje Krleža svoju priču. Diplomirana kroatistica, koja je osam godina radila u osnovnim i srednjim školama, i kao nastavnica uvjerila se u to da je percepcija seksa prečesto nelogična i licemjerna.
Dvostruki kriteriji
“Kada se obrađuju, na primjer, simbolisti, Verlaine i Rimbaud, klinci se smijulje i neprimjereno reagiraju na spomen homoseksualnog seksa. Zadnju godinu kada sam radila u prosvjeti u škole je trebao doći modul zdravstvenog odgoja koji bi interpolirao edukaciju o seksu u nastavu, no to na kraju nije provedeno jer se kurikulum nije poklapao s konzervativnim stajalištima Crkve. Obrazovni nam je sustav neefikasan - tek je nedavno uvedena informatika kao obavezni predmet od petog razreda. Djeca su danas neodvojiva od mobitela, a tek ih se u petom razredu počinje educirati. Isto je i sa seksom”, objašnjava Marina Krleža.
Upravo je to bio jedan od razloga zašto se odlučila prestati baviti edukacijom u tom, konvencionalnom smislu. Ipak, prijelomna odluka nije bila vezana uz školski program, nego uz činjenicu da autoriteti na njezinu bivšem radnom mjestu nisu mogli prihvatiti činjenicu da je Krleža, osim što predaje, i književnica.
I to ona koja piše erotske romane i poeziju. “Napisala sam roman ‘Žena robot’, prvi Facebook roman u Hrvatskoj. Dio priče, onaj koji se odnosi na ženu u kapsuli koja masturbira dok je gleda skupina muškaraca, bio je objavljen u Globusu te na njihovim web stranicama. Ravnateljica me jedan dan pozvala u svoj ured i rekla da želi da se s interneta ukloni taj tekst. Nisam vidjela razlog zašto bih kao umjetnik trebala zatirati svoje stvaralaštvo. Nakon toga sam odlučila da ću prestati raditi u prosvjeti”, prisjeća se Krleža.
Kako kaže, upravo je u takvim situacijama vidljiv nepravedan stav društva - ako je žena seksualna, automatski ju se označuje i kao promiskuitetnu. “Kolega profesor i književnik Zoran Ferić i ja smo jednom razgovarali na Casanova festivalu u Vrsaru. On radi u gimnaziji i ispričao mi je da, kada obrađuje vulgarizme, na jednu stranu ploče pred učenicima napiše ‘kurac’, a na drugu ‘pička’. Da sam ja kao žena takvo što napravila u školi, vjerujem da bih dobila momentalni otkaz”, objašnjava svoju predodžbu. Kako kaže, osim u dvostrukim kriterijima kada je riječ o odnosu spolova, licemjerja u Hrvata ima i kada je riječ o seksualnim pitanjima. “Rekla bih da oko 40 posto ljudi koji su u braku povremeno švrlja sa strane. Oba spola varaju u tajnosti, a nitko nije za koncept otvorene veze, toga se groze”, objašnjava. Na Seksoteci na dnevnoj bazi dobiva upite, pohvale i ohrabrenja od ljudi koji prate njezin rad, a velik broj njih odluči s njom podijeliti i vlastite probleme. Iako je za očekivati da će ljudima najveći izlazak iz komfort zone predstavljati ekstremne seksualne egzibicije i perverzni fetiši, Krleža kaže da je najveći tabu kod Hrvata - komunikacija.
Fotografije
“U inbox mi se, na primjer, javio muškarac čija supruga ne želi koristiti seksualne igračke, što njemu smeta. U takvim situacijama uvijek napišem da mi je drago što su mi se obratili, ali bi bilo poželjno da partneri o tome međusobno direktno razgovaraju. Mjesta za sram ne bi trebalo biti”, otkriva Krleža te objašnjava da se popis tabu tema itekako može nastaviti: “O analnom seksu se isto iz nekog razloga ne govori koliko bi trebalo. Prakticira ga puno više ljudi nego što je to vidljivo u statistikama. Nedavno sam, na primjer, napisala status o strap-onu kao jednoj od mogućnosti seksualne aktivnosti. Više od polovice muškaraca voli neki oblik analne stimulacije, ali se u javnosti i u teoriji na to gleda kao na nešto neugodno. Taj je status izazvao jako puno reakcija, a puno ljudi mi se i javilo i izrazilo oduševljenje jer netko konačno piše o tome”.
Nakon što je jednom prilikom na svoju web stranicu postavila fotografije sa svojeg erotskog photoshootinga, Krleži su pratitelji i sami počeli slati svoje slične uratke, koje ponekad objavljuje pod hashtagom “seksotekina kućna fotografija”. Kako kaže, žene su sklonije slanju fotografija umjetničkoga štiha, a muškarci više voli poslikati konkretnije dijelove tijela. Odnosno jedan. “Takve stvari ne objavljujem, previše su eksplicitne. Većinom su to stariji muškarci. Oni se, primjetila sam, dosta razlikuju od mlađih generacija. Družim se s dosta milenijalaca i mogu reći da su puno humaniji, liberalniji, imaju više razumijevanja, otvoreniji su za komunikaciju o seksu. Kod njih je žena seksualni subjekt, a ne objekt, i upravo je to ono za što se ja zalažem. Iako istraživanja pokazuju da su te generacije manje zainteresirane za seks od prethodnih, mislim da to u stvarnosti nije tako. Njima je online dostupno puno više seksualnih informacija, a nama je seks bio napet jer smo se morali truditi da dođemo do takvog sadržaja. Oni se bave konstruktivnijim stvarima, a mi smo se seksali jer nam je bilo dosadno”, objašnjava Krleža. Osim što se bavi svojim projektom, radi kao freelancer i piše za nekoliko portala. Od Seksoteke nema veliku financijsku korist jer je ona prvotno zamišljena kao neprofitni projekt.
“Nisam materijalist i novac mi nije u fokusu. Svi ljudi s kojima surađujem, koji također objavljuju na Seksoteci, rade to pro bono. Ono što mi je najvažnije jest to da se ljudi educiraju i da je Seksoteka postala prava zajednica. Ljudi se u komentarima na društvenim mrežama međusobno upoznaju, pa mi se tako nedavno javio jedan dečko koji se sa svojom sadašnjom djevojkom upoznao na Facebook stranici Seksoteke”, priča Krleža, čiji su pratitelji nedavno iskazali svoju vjernost i kada joj je Facebook radi prijave privremeno bio zatvorio stranicu.
Cyber seks
U posljednje dvije godine Krleža nije u vezi. Kroz šalu kaže da joj je dovoljan cyber seks, koji redovito prakticira. Na tu se temu također ponekad osvrne na Seksoteci. “Kako je divno kada seksi muškarac nakon cyber seksa stavi srce na chatu u znak zahvalnosti. Rastopi me to”, prokomentirala je jednom prigodom na svojem Instagramu. “I o seksu preko mreže postoji mnogo predrasuda. Osobno mislim da nas tehnologija unapređuje i da je trebamo iskoristiti. To ne moraju nužno biti gole fotografije i snimke, može se raditi samo o izmjenjivanju poruka”, objašnjava.
Deklarira se kao biseksualka, iako nikada nije bila u vezi sa ženom: “Biseksualce se ponekad označuje kao ljude koji prečesto mijenjaju partnere i htjeli bi se poseksati sa svima, no to niti približno nije tako. Radi se samo o tome da postoji šansa da se zaljubite i u muškarca i u ženu. Bitna je cjelovitost osobe”.
Iako za sebe kaže da je “velika masturbatorica” i ne skriva svoju ljubav prema seksu, Marina Krleža kaže da joj je, iako je ljudi sve više doživljavaju kao seksualnu influencericu, sve važniji postao neseksualni odmor i nesekusalni sadržaji: “Nakon cijeloga dana, izolacija uz dokumentarac, meditaciju i jogu mi je postala jedan od većih užitaka i najdraži način za opuštanje.“