Omogućava MasterCard

SPECIJALNI IZVJEŠTAJ IZ AUSTRIJSKOG SKIJALIŠTA: Kako smanjiti troškove za 114 eura u dva dana zimovanja i padati na snowboardu, a da se ne ozlijedite

Jedan je početnik, a jedan prvak u snowboardu. Jedan je novinar i kulturolog, a drugi financijski bloger i ekonomist. Prvi put se susreću, a obojica će sedam dana u Sillianu, poznatom austrijskom skijalištu, biti na istom zadatku: trebaju pametno potrošiti svaki po 500 eura tako da pronađu što veće pogodnosti kupovine. Ali pod jednom uvjetom: jedan cijeli budžet troši na karticu i ne smije podizati niti plaćati gotovinom, a drugi smije plaćati samo gotovinom. Tko ostvaruje veće beneficije? Tko se bolje provodi? Tko ima više vremena za zabavu i opuštanje? Pratite avanture Krunoslava Šarića i Vida Barića u njihovim “Specijalnim izvještajima iz Silliana”

VID BARIĆ: Potrošio sam skoro svu gotovinu koju sam digao, a nešto sam izgubio i na tečaju

Na brzinu sam se spakirao i izašao na ulicu. Bilo je 6:20 ujutro. Za desetak minuta sam morao biti na parkiralištu iza Ciboninog tornja i već sam pomislio kako ću zakasniti. Vidio sam kako mi se približava taxi i mahnuo, onako kako to rade u New Yorku. Imao sam sreće, čovjek se zaustavio. Potrpali smo moje stvari u auto i krenuli.

Stigli smo pred autobus i shvatio sam kako imam samo eure u džepu. Imao sam ja i karticu, ali s njom ne smijem plaćati: ja sam onaj koji ovaj tjedan smije plaćati samo gotovinom. Izvadio sam novčanicu od pet eura i dao je vozaču uz isprike. Račun je bio nešto veći od dvadeset kuna. Jasno se vidjelo kako mu to nije bilo najmilije, no dočim sam mu dao do znanja kako je u redu da zadrži ostatak, razvukao je osmijeh rekavši mi kako je novac – novac. Svakako da jest, pomislio sam, pogotovo kada zaradiš više no što si zaslužio.

Lijepo smo se pozdravili i uskoro sam bio u autobusu. Po ulasku u Sloveniju shvatio sam kako sam zaboravio punjač za telefon. Kupio sam jednog na benzinskoj stanici (to me koštalo 26 eura), gdje sam se opskrbio i sendvičem, prirodnim sokom i čokoladicom (za to sam dao 9 eura). Na blagajni sam shvatio kako sam već skoro potrošio svih 50 eura koje sam zamijenio u hrvatskoj mjenjačnici, a tek smo bili krenuli na put.

Stigli smo u Sillian i odmah sam se zaputio na bankomat. Izvadio sam novih pedeset eura. Nemam naviku nositi više od toga u novčaniku, jer sam zaboravljiv i često gubim stvari. Uz novac je izašao i listić s nekim informacijama. Nisam bio skroz siguran o čemu se radi, ali srećom tu je bio Kruno da mi kaže kako tečaj i nije najpovoljniji. U Hrvatskoj sam mijenjao kune u eure po tečaju od 7.62 kune za jedan euro, dok sam ovdje podizao gotovinu s računa po tečaju od 8.03 kune za jedan euro.

Otišao sam u trgovinu i kupio stvari koje su mi trebale za tridesetak eura. Shvatio sam kako ću sutradan morati opet na bankomat, a već danas sam na nepovoljnom tečaju izgubio 20,50 kuna.

Snijega u Sillianu nema previše. Proveo sam poslijepodne lutajući po zelenoj austrijskoj dolini kakvih sam se nagledao u životu, ali koje uvijek izgledaju nekako drugačije. Otišao sam na spavanje, sutradan me je čekao prvi dan snowboardanja.

U nedjelju ujutro stigao sam na kasu pri donjoj stanici gondole i podigao ski-pass za 6 dana. S Krunom sam se susreo na vrhu planine. Obećao sam mu da ću ga malo učiti snowboardati. On ima feeling za dasku, ali vidi se da nije bio dugo na snijegu. Plan je da se do kraja tjedna zajedno spustimo po najtežoj stazi do samoga dna skijališta. U našem malom internom dogovoru stoji kako ću ja njemu pomoći sa snowboardanjem, vidim da ga muči backside zavoj, a on meni s kontrolom troškova, tečajevima i odgovornijim trošenjem novca.

Za sada mi se čini da će Kruno imati puno više posla. :)

KRUNO ŠARIĆ: U prvom danu skijanja uštedio sam 114 eura jer sam plaćao online

Stigli smo u Sillian. Kao i još mnogo Hrvata. Uz talijanske i austrijske na ulicama vidim puno hrvatskih registracija na automobilima, najviše iz Zagreba pa Požega, Krapina, Split ili Dubrovnik.

Nažalost, snijeg je malo zakazao pa staze dorađuju umjetnim. Prijavljujemo se u apartman i idemo u obilazak naselja. Feriendorf Hochpustertal ima dječju igraonicu, automobilima je po naselju vožnja zabranjena (osim da dovezete stvari u apartman i zatim morate ostaviti vozilo izvan kompleksa), besplatna ski oprema za djecu do 11 godina starosti i popusti na škole skijanja za djecu. Pizzerija koju smo uočili poslužuje hranu tek od 17 sati, tako da je naš prvi potez bio odlazak u trgovinu. Cijene su slične kao u Hrvatskoj, a neke i dosta jeftinije. Primjerice kilogram banana 1 euro, 200 g dimljenog lososa 3,99 eura, paket jaja 1,69 eura, a možete plaćati i karticom i gotovinom. Sve spremno za prvi dan skijanja.

U nedjelju ujutro najprije odlazim po ski-pass i svoju opremu.

Budući da se zimskim sportovima ne bavim redovito i nemam svoju skijašku opremu, prije puta sam istražio gdje mogu najbliže i najpovoljnije rentati snowboard i pancerice. U nekoliko klikova pronašao sam Ski rent u blizini apartmana koji nudi popust 10 posto na online rezervacije i kartična plaćanja i uz to dodatnih 5 eura popusta. To me razveselilo. Uštedio sam 19 eura i prije nego što sam krenuo jer sam platio online. Još povoljnije možete proći u Innichenu, ali se do njega treba voziti 10-15 km.

Tome pribrajam i 10 posto koje sam uštedio na plaćanju putovanja Mastercard® karticom petkom u poslovnici Atlasa, čime sam dobio oko 720 kuna. Znači, do prvog dana sam na dobitku oko 114 eura.

Gondola Thurntaler vozi nas do Gadeina, odakle dalje voze vučnice i sidra. Na samoj lokaciji nalazi se restoran sa velikom terasom i sjajnim pogledom, te kafić. U restoranu mogu plaćati gotovinom i karticama, međutim kafić prima samo gotovinu. S obzirom da smijem trošiti samo na karticu, sjedam u restoran. Nije problem jer se nalaze jedan odmah uz drugi, a cijene pića su identične: espresso 2,20 eura, pivo 3-4 eura, čaj s limunom 2,40 eura.

I put do Austrije prošao je dobro iako nisam imao ni eura gotovine u džepu: sve benzinske postaje primaju kartice, vinjete se mogu kupiti karticom na granici ili na benzinskim postajama, a inače gorivo je u Austriji trenutno nešto jeftinije nego kod nas, benzin 1,21 euro, a diesel 1,13 eura. Jedino ako morate na WC... tu je i dalje jedino sredstvo plaćanja kovanica Druga opcija je potražiti restoran bez naplate, ali je gnjavaža.

Skijaška avantura počinje nakon kave. Vid prvo procjenjuje moje znanje bordanja i škola počinje. Poslije višekratne demonstracije umijeća padanja bez lomova, odlazimo vučnicom na vrh i spuštamo se plavom stazom. Nakon što sam se više-manje uspješno spustio natrag do restorana, odlazimo na ručak. Cijene su šarolike: od 5,40 eura za gulaš do 7,20 eura za velike salate. Naručujemo piće i hranu, ručak nas košta 19,60 eura.

Dovoljno za početak, prvi dan sam preživio.

-----------------------------------------------------------------------------------

Autor koristi Mastercard® karticu. Evo zašto plaćanje Mastercard® karticom na skijanju ove zime može biti isplativo. Sve pogodnosti plaćanja karticom provjerite OVDJE.

----------------------------------------------------------------------------------

Projekt je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Mastercarda, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 18:02