VID BARIĆ: U ključnom trenutku ostao sam bez gotovine pa je ona morala platiti schnaps. Jurio sam snowboardom niz planinu na bankomat, ali kad sam se vratio nje više nije bilo
Bordao sam do popodneva uokolo po skijalištu. Staze su bile lijepo uređene, ali nije bilo previše snijega. Uživao sam u carvingu, stilu vožnje snowboarda u širokim zavojima. Otišao bi skroz na vrh, na gotovo 2500 m, a zatim bi se dugo vozio na samo dno skijališta gdje bi se opet ukrcao na gondolu i sve ponovio. Od svega toga sam ogladnio pa sam odlučio sjesti u restoran Gadein. Sreo sam ovdje jednu Austrijanku, naizgled krhku, plave kose i osunčanih obraza. Prostor oko očiju joj nije bio istoga tena pa sam shvatio kako puno vremena provodi na snijegu i u skijaškim naočalama. Pitao sam je za snježne uvjete ovdje i ubrzo saznao sam da je učiteljica skijanja. Rekla mi je kako je Sillian skijaška regija s najviše sunčanih dana u Austriji te da će, ako već nema dubokog snijega, cijeli tjedan biti topao i sunčan.
Kazao sam joj kako bi mi bilo draže da snijeg neprestano pada i da se ne vidi prst pred nosom, na što se ona osmjehnula i naručila nam još po schnaps. Taman sam se bio pripremio platiti račun kada sam shvatio kako nemam dovoljno novca jer sam jučer na apres-ski partiju potrošio zadnjih 30 eura od druge ture koju sam podigao na bankomatu. Kako sam ja onaj koji karticom ne smije plaćati, zamolio sam konobara da mi sačuva račun dok se ne vratim s nešto casha.
Austrijanac, međutim, nije Mediteranac, i nije mu bilo najjasnije kako to ja mislim otići bez da mu platim račun pa je učiteljica skijanja to preuzela na sebe. Zahvalio sam joj se i objasnio pravila igre u kojoj sudjelujem, tek toliko da ne ispadne kako proračunato pijem na tuđi račun. Rekao sam joj kako sam uskoro nazad, neka me sačeka - ja ću platiti nove runde schnapsa. Od neugode sam pohitao snowboardom do podnožja, za što mi je trebalo desetak minuta. Požurio sam do bankomata blizu mojeg apartmana i podignuo novih pedeset eura, ostavši ponovno bez iznosa od 20,50 kn zbog tečajne razlike. Izgubio sam novih desetak minuta, a sam povratak gondolom na planinu oduzeo mi je još dvadesetak minuta.
Dok sam se vratio simpatične Austrijanke više nije bilo, a ja sam se pitao što misli o meni. Otišao sam dalje bordati po stazama u Sillianu. Nadao sam se negdje je sresti, odvesti u restoran i počastiti schnapsom, ali kao da ju je progutala planina.
Sutra, možda je sretnem sutra.
KRUNO ŠARIĆ: U raju zimovanja postoje dvije opasnosti, ozljeda i gubitak mobitela ili novčanika. Evo zašto se ja osjećam sigurnim
Nakon tri dana učenja na snowboardu s prvakom Hrvatske i dovoljnog broja padova shvatio sam: ipak mi treba kaciga. Odlazim u jedinu kvartovsku trgovinu sportskom opremom, udaljenu pedesetak metara od apartmana gdje sam unajmio board i pancerice i raspitujem se daju li ikakve popuste. Najam je 25 eura i nema popusta. Na kupovinu karticom ne nude popust (ali može se platiti u ratama bez kamata), međutim kao gost apartmanskog naselja mogu ostvariti popust ako kupim kacigu, identičan neovisno o tome plaćam li karticom ili gotovinom. Popust je popust, a kaciga će mi trebati i ubuduće: Alpina kacigu umjesto 89,95 eura plaćam 80,00.
Uštedio sam 9,95 eura.
Nakon cjelodnevnog boravka na stazi još pod adrenalinom, odlučili smo ući u Gljivu – kafić na početnoj stanici gondole. Najživahnije mjesto u naselju, osobito između 16 i 18 sati kad je after skiing party.
Playlista je raznolika, kreće s njemačkim hitovima, završava sa slavonskim tamburašima. Ponuda pića očekivana – kuhano vino, njemačka piva u kriglama 0,33, schnapps. Ispostavilo se da Gljiva ne prima kartice. Srećom, na izlasku smo sreli Vida koji je imao osmjeh od uha do uha i jedva dočekao da nam ispriča zgodu sa zgodnom Austrijankom. Usput nam je platio piće gotovinom.
Po povratku u apartman uočili smo vatru, glazbu i puno ljudi u blizini glavne zgrade apartmanskog naselja. Naselje je za goste organiziralo roštilj chimney rollsa ili Baumstriezela, tijesta pečenog na štapu iznad žara, zatim punjenog karamelom ili čokoladom i cimetom.
Okupili smo se oko vatre, grijali, pekli rolice i družili. Nekoliko polupečenih i prepečenih rolica kasnije, atmosfera je od susjedske preko prijateljske prerasla u pravu obiteljsku. U nizu prepričanih dogodovština sa staza, svi se slažu da su najčešće dvije stvari koje mogu pokvariti skijanje: ozljeda i gubitak stvari što samo potvrđuje da sigurnost uistinu je i treba biti prije svega.
Očekivano, na skijalištima se najviše gubi ono što je spremljeno u slučajno ostavljene otvorene džepove jakni i hlača – mobiteli i novčanici. Zato ja ne nosim novčanik nego samo svoju Mastercard karticu. S gubitkom novčanika i gotovine morao bih računati na poštenog nalaznika ili (vjerojatnija opcija) oprostiti se s cjelokupnim iznosom. Ako izgubim karticu, a nalaznik odluči obaviti veći shopping od mojeg uobičajenog, banka će blokirati karticu i nazvati me da provjeri transakciju. Još jedna odlična opcija, a koja mi daje dodatan osjećaj sigurnosti je slanje SMS-a za svaku provedenu transakciju: osim dodatne sigurnosti, na ovaj način mogu dodatno voditi evidenciju o troškovima.
-----------------------------------------------------------------------------------
Autor koristi Mastercard karticu. Evo zašto plaćanje Mastercard karticom na skijanju ove zime može biti isplativo. Sve pogodnosti plaćanja karticom provjerite OVDJE.
----------------------------------------------------------------------------------
Projekt je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Mastercarda, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista.
