Ne vjerujem da postoji velik broj hrvatskih skijaša koji ne znaju za Katschberg.
Svakako nisu svi bili tamo, ali da su barem jednom čuli za to skijalište koje voli glumiti malu Francusku, vrlo je vjerojatno. Kad kažem da je to mala Francuska, dajem kompliment. Skijanje u Francuskoj najbolje je u Europi, za neke i na svijetu, pa ako netko glumi Francusku, a tema je skijanje - mora da je dobar. Katschberg je dobar, gotovo odličan!
Prvi jaki adut je pristup. Autocestom skroz do Rennwega, malo uspinjanja i već ste tu. Katschberg nije gradić, to je skupina kuća, uglavnom apartmana i pansiona, te desetak hotela. Naselje se nalazi u sedlu, između dva brda, ustvari točno na polovici skijališta. S jedne je strane vrh Tschaneck (2030 m), a s druge Aineck. Između su hoteli, restorani, barovi, dućani. Koncept odavno poznat, funkcionira sjajno. Ne uvijek, ne svugdje, ali ovdje u Katschbergu - da.
Tschaneck je komercijalnija strana, na tom se vrhu skijaju oni nešto slabijih mogućnosti koji gotovo jednako vole sjediti na sjedežnicama kao i skijati.
I vesele se restoranu u 12.30. Tu su i djeca, kvalitetne škole, vrtići na snijegu... Recimo da je ta strana skijališta poput većina jadranskih restorana koji nude i “vrhunsku ribu, sjajan grill, najbolju pizzu u regiji, ćevape, višku pogaču i patku s narančom”. Nešto tu ne štima čim ima svega. Drugim riječima, Tschaneck je ozbiljnim skijašima dosadan.
Aineck zato nije! Ne da nije dosadan, on je totalna suprotnost svojem planinskom bratu, baš kako to često bude u obitelji. O.K., nije ni Aineck brdo rezervirano isključivo za skijaške genijalce, ali da je bitno bolji - jest. Već uspinjanje do vrha i iskrcaj pred bar-restoranom Adlerhorst, mjestom s fenomenalnim pogledom i još boljim aperolom, mami smiješak. Pazeći da se ne primijeti, zabuljio sam se u nekoliko tanjura i zaključio da se u tom mjestu vrlo vjerojatno i jede kvalitetno. Nisam testirao.
Ne iz škrtosti, nego zato što sam s kolegom Soldom ručak dogovorio na posve drugom mjestu, u restoranu Gamskogel. I nisam požalio. I tamo je dobro. Naime, sjajan fotograf i maštoviti snimatelj, Soldo ima problem s tehnikom skijanja. Ona je nešto drugačija, recimo to tako. I nisu nam trebali izazovi i rizik odlaska na Aineck, kolega se mudro držao Tschanecka pa smo tamo i ručali čim sam se vratio s “češljaonice” svih postojećih staza na oba brda.
Još poneka riječ o Ainecku. Viši od 2200 metara, polazište je za dugu, na trenutke i izazovnu vožnju do malenog St. Margarethena. To je druga najkvalitetnija staza u ovom skijalištu. Prva je svakako ona koja će vas s vrha Ainecka vratiti u sedlo, u Katschberg. Crna. Strma. Prava. Je li Katschberg skijalište bez ozbiljne mane? Bio bi da nema tog prokletog vjetra po vrhovima. Ali ima ga.
SKI PASS
Dnevna 48 €
Šestodnevna 251 €
Povijesni prijevoj, strma Direttissima i skijaš Milan Popović
Prvo je to samo bio Katschbergpass (prvi put spomenut u 15. stoljeću), prijevoj koji je povezivao koruški Rennweg i Sankt Michael u Lungauu, u pokrajini Salzburg. Zimi je često bio zatvoren, neprohodan zbog velike količine snijega. Danas je snijega nešto manje, ali ono bitnije - mehanizacija je takva da se i najozbiljniji snijeg vrlo brzo riješi.
Godine 1929. tu je niknuo prvo ugostiteljski objekt, prenoćište koje je s vremenom preraslo u pravi hotel. Uspostavom kategorizacije dobio je “četvorku”, dakle četiri zvjezdice. Prva žičara, pak, sagrađena je 1957. godine, vučnica na Tschanecku. Danas ih je 16. S najdužom stazom od vrha Ainecka do St. Margarethena, finih šest kilometara. S istog vrha, ali smjer prema Katschbergu, kreće jedna od najstrmijih staza u Austriji, Direttissima.
Talijanski naziv koji sam dovoljno govori o ozbiljnosti staze. I tako, uz malo povijesti, stigli smo do čudesne sadašnjosti. A ona kaže da je početkom siječnja upravo u Falkensteinerovu hotelu boravio Milan Popović, bivši Severinin suprug. I ne samo on, nego i - zamislimo se nad tom ironijom sudbine! - sutkinja Tea Golub koja mu je presudom dodijelila sina, oduzevši ga majci. I onda će netko reći da je Katschberg samo tamo neki prijevoj koji spaja Korušku i Salzburg. Vraga, spaja on puno više.
Falkensteiner Funimation
Kad se hotel tako zove, a pripada poznatom lancu, jasno je da je zabava posljednje što može nedostajati. I doista, Funimation je jedan veliki lunapark. Za male. Sve je tu podređeno klincima: igraonice su šarene i goleme, bazeni nježni i zabavni, vodeni tobogan izazovan.
Morao sam ga odraditi da bih znao o čemu je riječ. O.K., nije Funimation hotel samo za najmlađe, pobrinuli su se u Falkensteineru i za roditelje. Veliki wellness, bazeni, lijepi bar koji funkcionira danju i noću.
Sve je posloženo jako dobro i pažljivo pa bi se doista moglo reći da je ovo savršeni obiteljski hotel. Cijene variraju, ali znalo je biti interesantnih akcija za hrvatske konzumente i tada Funimation nije skup. A i dalje je odličan. Nalazi se na rubu mjesta, a ima sjajno riješen izlaz na skijašku stazu.