“Hej Alexa!”
“Hej Mara!”
“Odjenut ću bijelu lanenu košulju, onu dužu s ruskom kragnom. Koje traperice da odaberem, lijeve ili desne?”
“Desne su bolji odabir: tanje su i svjetlije pa pristaju uz lan, a i u lijevima ti stražnjica izgleda veće. Jesi li odabrala cipele?”
“Nisam, imaš prijedlog?”
“Naravno. Kakvi su ti planovi za danas?”
“Idem na posao, nakon toga ću vjerojatno skočiti na pivo s frendicama. Možda se i oduži.”
“U tom slučaju, crne sandale s debelom potpeticom srednje visine su najbolji izbor. Dobro će funkcionirati i tvoje omiljene balerinke, ali navečer možda poželiš izgledati malo svečanije, pa zato preporučujem sandale. Ponesi i jaknu, uvečer će zahladiti. Najbolji izbor za tvoju kombinaciju je bež baloner.”
Za koju godinu bi razgovor s Alexom, Amazonovom glasovnom asistenticom, u ovom slučaju ugrađenom u uređaj Echo Look, mogao izgledati vrlo slično ovome. Još koju godinu kasnije, Alexa će, vrlo vjerojatno, moći udijeliti i zajedljivi komentar koji se tiče primjerenosti odjevne kombinacije godinama osobe koja je nosi, iznijeti svoj stav o tome treba li stajling upotpuniti ovim ili onim naušnicama ili određenom bojom laka za nokte. U nekom će trenutku postati “toplija”, prestati koristiti riječ “stražnjica” i zamijeniti je kolokvijalnom “guzom” ili “dupetom”. Nismo ni trepnuli, a Alexa je postala pravi pravcati stilist sa stavom i karakterom.
Echo Look, gadget koji je široj javnosti postao dostupan u lipnju prošle godine, inačica je Amazonovog pametnog zvučnika Echo koja u sebi ima ugrađenu kameru uz pomoć koje fotografira (ili snima video) korisnika, analizira njegovu odjevnu kombinaciju te mu, zahvaljujući znanju stečenom kroz analizu gomile vizualnih podataka, daje stilističke savjete. Doduše, još uvijek ne potpuno samostalno; usluga Style Check uzima u obzir razne parametre kao što su boja, kroj, stil i aktualni trendovi, ali se konzultira i s Amazonovim (živim) in house stilistima.
Iako to nije prvi način utilizacije umjetne inteligencije u svijetu mode koji se već godinama oslanja na AI u proizvodnji, svakako je prvi koji je ozbiljnije doveo u pitanje nezamjenjivost ljudi u kreativnoj industriji. Naime, krojenje, šivanje i konstrukcija modela već su odavno u rukama robota i inteligentnih algoritama, no budući da se radi o “drugoplasiranim” poslovima u industriji, štoviše, onima u kojima su strojevi učinkovitiji od ljudi, nitko se ne žali.
Međutim, ogroman porast mogućnosti koje AI nudi u cijelom lancu proizvodnje, pa tako i u onom kreativnom - prema istraživanju koje su provele konzultantska tvrtka McKinsey & Co. i modna online platforma Business of Fashion čak 20 do 30 posto dizajnerskog posla već danas mogu odraditi algoritmi - pokrenuo je lavinu diskusija o tome hoće li stroj, to jest umjetna inteligencija ikada moći odraditi posao stilista jednako dobro kao i čovjek. No, to je, zapravo, potpuno krivo pitanje.
Neuronske mreže
- Pod terminom umjetna inteligencija podrazumijevamo sustave koji su sposobni rješavati određene probleme na temelju algoritama i primjera koje im je definirao čovjek. Oni nemaju vlastitu svijest niti razumijevanje. U kontekstu računala, to su, u osnovi, umjetne neuronske mreže koje mogu obraditi veliku količinu ulaznih parametara i naučiti razlikovati ‘dobre’ od ‘loših’ primjera. Na temelju tih ulaznih podataka sustav može samostalno odgovoriti na pitanje - objašnjava magistar grafičke tehnologije Vladimir Cviljušac, asistent na Grafičkom fakultetu koji se već godinama bavi proučavanjem umjetne inteligencije, ali i razvojem softvera, to jest data setova za AI sustave. Pod terminom data set, objašnjava, podrazumijeva se paket ulaznih parametara za sustav iz kojeg on onda uči.
Vladimir Cviljušac
Primjerice, u slučaju Echo Looka, ulazni parametar, informacija iz koje AI uči, je slika. Arhiviranjem vlastitih odjevnih kombinacija, Alexa će naučiti kakav je naš osobni stil - u kojem postotku nosimo suknje, kakav izrez na majici najviše volimo, koje su nam boje omiljene...
S druge strane, data set koji će dobiti tvornički obuhvaća cijeli niz fotografija najrazličitijih modnih kombinacija, ali i podatke o trendovima i nošenju odjeće općenito kao što je, recimo, činjenica da je potrebno odjenuti “gornji” i “donji” dio, da je jakna nešto što se nosi preko odjeće ili da, malo kompliciranije, vrlo niskim ženama ne pristaje oversized odjeća jer ih vizualno smanjuje, no da su štikle u boji kože za njih pun pogodak - jer vizualno izdužuju. Uz to, Echo Look će učiti i od intervencija koje je u njegov rad ugradio onaj ranije spomenuti korektiv, “živi” stilist.
- Ako dovoljno dobro definiramo ‘dobre’ i ‘loše’ kombinacije boja, krojeva ili materijala, definiramo način na koji se odjeća povezuje s prigodom i vremenskim uvjetima, možemo naučiti računalo da vrlo dobro odradi posao stilista - smatra Vladimir Cviljušac, a s njim se slaže i magistrica tekstila Branka Vučetić Atletić, osnivačica Učilišta Profokus.
Branka Vučetić Atletić
Emocije i razumna kupnja
- Kada je stiliziranje u pitanju, umjetna inteligencija djeluje kao, školski bismo rekli, štreber. Ne možemo reći da će aplikacija pogriješiti i složiti nešto krivo ako joj kažemo da odlazimo na poslovni sastanak i da nam treba kombinacija za tu prigodu, ali ono što sigurno neće moći učiniti jest pretpostaviti da košulji nedostaje gumb. Aplikacije uključene u savjetovanje, kao što je Echo Look, zapravo kao cilj imaju poticanje kupovine, a ne osmišljavanje inovativnih modnih kombinacija - objašnjava modna konzultantica.
I zaista, krajnji cilj Echo Looka jest poticanje kupnje. Naposljetku, Amazon je najveći web shop na svijetu. Uz to, nije jedini koji koristi AI kako bi poboljšao svoje poslovne rezultate. U sličan se pothvat upustio i kineski e-commerce div Alibaba koji je alate koje koristi za poboljšavanje online shopping iskustva sada iskoristio i u pravim dućanima. Odjeća koja visi u ormaru nosi pametne oznake koje sadrže sve podatke o tom određenom komadu, pametna ogledala daju pregled ponude, dostupnih veličina i boja, ali i savjete s čime kombinirati željeni komad.
Sve to je, naravno, povezano s vašim online računom koji sadrži podatke o vašim pretragama, preferencijama, veličini traperica i broju cipela koji nosite. Isti je potez povukla i španjolska Zara koja je u svibnju prošle godine u londonskom shopping centru Westfield Stratford otvorila svoju prvu pametnu trgovinu, i to godinu dana nakon što je isto to, također u Londonu, učinio i online multibrend shop Farfetch. Nije slučajnost da se modni giganti odlučuju na ovakav potez i svim silama pokušavaju stvoriti omnichannel iskustvo kupovine. Istraživanje koje je proveo Retail Drive pokazuje da će se nakon pozitivnog iskustva interakcije s tehnologijom čak 44 posto ljudi vraćati brendu češće nego što bi to inače činili.
- Upravo je u tome razlika. Modni stilist nije educiran da bi potaknuo potrošnju, nego da pronađe ravnotežu između naših emocija i razumne kupnje. Stilist koji je u kontaktu s klijentom koristi razum i emocije, dakle kvalitetu, dok aplikacija, to jest AI, nudi kvantitetu stajlinga. Stilist će suptilno moći i improvizirati, dozirati i kreirati naš stil ne samo po formuli onoga što nam pristaje po konstituciji tijela, već i po našem karakteru. Mi, primjerice, osjećamo miris koji kod nas stvara osjećaj ugode i kao takav postaje inspiracija, baza za stvaralaštvo. Stroj može dobiti data set s nizom podataka koji opisuju miris livade ili šume, ali ga nikada neće osjetiti - objašnjava Vučetić Atletić te poentira kako bi upravo zato stilist od krvi i mesa trebao upravljati strojem, a ne obrnuto.
No, je li apsolutno nužno fizički, nosom namirisati travu da bismo mogli vjerno predočiti to iskustvo? Doživljaj mirisa, naposljetku, nastaje u mozgu. Kako tumači izraelski povjesničar i filozof te autor bestsellera “Homo Deus” Yuval Noah Harari, ljudi su, u srži, skup bioloških algoritama oblikovanih milijunima godina evolucije. Ako je tako, nemamo razloga tvrditi da nebiološki algoritmi ne mogu replicirati pa čak i nadići sve što mogu i oni organski. Znamo, također, da su emocije rezultat podražaja živčanog sustava. Ako, pak, k tome konstatiramo da su one organski algoritmi koji reagiraju na okolinu, algoritmi koji su oblikovani našim kulturološkim nasljeđem, odgojem i životnim iskustvima, zašto ih onda ne bismo mogli rekreirati?
- Već sada postoje razna istraživanja koja pokazuju da je moguće primjenom umjetne inteligencije u području računalnog vida (computer vision) na temelju unaprijed definiranih parametara kao što su ekspresije lica, analiza pogleda i kontrakcije mišića do određene mjere zaključiti kakvu emociju proživljava čovjek - objašnjava Cviljušac dodajući kako će s unaprjeđenjem tehnologije, to jest povećanjem mogućnosti unosa dodatnih parametara, i točnost i brzina dobivanja rezultata biti mnogo veći. Štoviše, istraživanja pokazuju da je tehnologija već sada toliko uznapredovala da AI može raspoznati gotovo svaku emociju iz našeg izraza lica, pogleda ili govora. Može čak, i to s vrlo velikim postotkom točnosti, ocijeniti našu seksualnu orijentaciju, pripadnost političkoj opciji te otkriti naš IQ.
- Nije pitanje može li umjetna inteligencija prepoznati, već može li stvoriti emociju koja će moći pokrenuti veliku proračunsku moć procesora i neuronskih mreža u svrhu stvaranja novih proizvoda, vizija i ideja u kontekstu mode, novih trendova, inovativnog dizajna ili individualnog stila - pita se Cviljušac.
Jer stil je ona ljudska, emocionalna strana mode. Rezultat načina na koji doživljavamo odjeću, osjećaja koje ona u nama izaziva. Stil je nešto što nadilazi modu i trendove; on označava jedinstven način na koji se “nosimo”, unikatnu kombinaciju duha i sadržaja, osobni identitet izražen kroz, ali i kreiran uz pomoć odjeće. To je nešto, objašnjava Vučetić Atletić, što razvijamo od malih nogu, promatrajući ljude i svijet oko sebe.
Dok je nekad, nastavlja Vučetić Atletić, u vremenu prije prezasićenosti vizualnim, pojedinac stil gradio oponašanjem, promišljanjem te konzumiranjem raznih umjetnosti, danas ljudi, zahvaljujući ogromnoj količini vizualnih podražaja koji najvećim dijelom dolaze od konvencionalnih i društvenih medija, svoj stil grade upijanjem te procesuiranjem tih vizualnih informacija. Vid je, k tome, najvažnije osjetilo - čak 80 posto svih informacija iz svijeta primamo upravo zahvaljujući očima. Ono što AI trenutačno može jest obraditi ogromnu količinu ulaznih podataka, slika, i na temelju njih detektirati trend, a ne stvoriti ga. Može vrlo dobro oponašati neki postojeći stil, ali ne i kreirati novi. No, koliko je to, zapravo, drugačije onoga što čine ljudi današnjice?
Sjajan je primjer Airbnb, odnosno, način na koji su uređeni interijeri koji se iznajmljuju. Nakon što su korisnici, iznajmljivači, uočili da kod unajmljivača najbolje prolazi pročišćeni, skandinavski stil lišen suvišnih detalja, prirodni materijali i svijetle površine, vrlo se brzo stvorio uniformirani izgled stanova za najam. Svi žele Skandinaviju pa svi i nude Skandinaviju. Slična je priča s Instagramom. Fotografije koje najbolje prolaze kod publike diktiraju trendove - odjednom postoji pet stilskih pravaca koje slijede apsolutno svi. Cijela milijarda Instagramovih korisnika.
Nova slika svijeta
- Trenutačno su sustavi koji koriste umjetnu inteligenciju ovisni o ulaznim parametrima koje im daje čovjek pa je AI uvijek jedan korak iza čovjeka. Da bi umjetna inteligencija stvorila trend mora dobiti matematički opis trenda - zašto ljudi na određeni način reagiraju na određeni proizvod? To je jedna neuronska mreža, odnosno zaseban inteligentni sustav. Druga neuronska mreža se tiče boja. Treća se, recimo, tiče krojeva. ‘Živi’ stroj će nastati u trenutku kada AI uspije spojiti sve te sustave u jedan, kada spoji više različitih umjetnih inteligencija u jednu, kao što to radi ljudski mozak - pojašnjava Cviljušac te dodaje kako je sigurno da će AI imati veliku ulogu u kreiranju nove slike svijeta, no još je uvijek teško procijeniti dokle će otići razvoj tehnologije, ali i što će sve smisliti ljudska mašta.
Iako je ljudski mozak još uvijek vrlo neistraženo područje i moguće je da će nas još štošta iznenaditi, pozitivno i negativno, trenutačan stav akademske zajednice jest da ljudska inteligencija ima limite i da nije moguće stvoriti “supermozak”. Razlog tome najvjerojatnije leži u samoj evoluciji, u kojoj “trgovanje” karakteristikama nije rijedak slučaj. Primjerice, da bi čovjek bio prosječne visine od 175 centimetara mogao živjeti na minus 20 i na plus 40, jesti i životinje i bilje i mogao govoriti, mozak može biti takav i takav. Ukratko, ne može imati i ovce i novce.
S druge strane, AI je trenutačno ograničena samo postojećom tehnologijom i materijalima. Budući da kod umjetne inteligencije vrijedi pravilo koliko ulaznih podataka, toliko muzike, trenutak u kojem će na mikročip moći stati mnogo više podataka, bit će i trenutak u kojem će se raspon sposobnosti inteligentnih sustava povećati. Koja je gornja granica? Ako računamo da razvoj tehnologije i materijala nema limita, nema ga niti umjetna inteligencija.
Pravo pitanje, na kraju, nije hoće li, već kada će umjetna inteligencija postati bolji stilist od čovjeka. A trenutak kada se to dogodi, činjenica da AI bolje spaja cipele s haljinama od čovjeka bit će nam najmanji problem.