Judith Duportail je aplikaciju Tinder u posljednje skoro četiri godine uključila 920 puta te se uspješno povezala s 870 različitih osoba. S nekoliko njih je spavala, neki su joj postali prijatelji, a neki su bili samo loši prvi spojevi. Sve ostale je zaboravila. Tinder ih, međutim, nije zaboravio.
U tekstu za The Guardian Duportail je otkrila da je u ožujku ove godine poželjela doznati što sve Tinder o njoj zna pa je temeljem Zakona Europske unije o zaštiti osobnih podataka zatražila da joj se predaju svi podaci koje aplikacija o njoj tijekom godina prikupila. Uz pomoć aktivista za privatnosti Paula-Oliviera Dehayea s portala personaldata.io i odvjetnika specijaliziranog za ljudska prava Ravija Naika, Duportail je poslala email Tinderu i zamolila ih da joj kažu što znaju o njoj.
Francuska je novinarka dobila puno više nego što je tražila.
Tinder je Duportail poslao 800 stranica prepunih informacija o tome što je likeala na Facebooku, što je objavila na Instagramu, gdje se obrazovala, koliko stare muškarce voli, koliko se puta povezala s drugom osobom na Tinderu, gdje i kada se svaki online razgovor s osobama s kojima se povezala putem Tindera dogodio i još puno toga. S obzirom na to da aplikacija ima otprilike 50 milijuna korisnika, količina podataka koje posjeduje uistinu je ogromna, ali ne i začuđujuća.
"Ta me količina podataka užasnula, ali me nije iznenadila", rekao je Olivier Keyes, istraživača podataka sa Sveučilišta Washington. "Svaka aplikacija koju često koristite na mobitelu posjeduje slične podatke. Ono sve što Facebook zna o vama stane na tisuće stranica!"
Duportail je sve te podatke o sebi slobodno predala. Aplikaciji je otkrivala gdje se nalazi, što je zanima i što radi, što od glazbe sluša i koju hranu voli jesti. Osjećala je grižnju savjesti zbog toga što je toliko toga Tinderu rekla. Poslije je doznala da nije jedina te da su Tinderovi korisnici skloni prekomjernom dijeljenju podataka s aplikacijom.
"Oni vas namame da predate informacije", rekao je Luke Stark, sociolog koji se bavi digitalnom tehnologijom sa Sveučilišta Darthmouth. "Aplikacije poput Tindera iskorištavaju jednostavan emotivni fenomen - mi podatke ne osjećamo. Zato nas isprintani podaci smetaju. Mi smo materijalna bića."
Tisuću i 700 poruka koje je Duportail poslala svojim budućim ljubavnicima, prijateljima i lošim prvim spojevima o njoj su otkrile mnogo. Tinder zna da je trima osobama poslala istu poruku. Doslovno istu. Zna da se tijekom Nove godine dopisivala sa 16 osoba i da ih je svih 16 ghostala.
"Te informacije su sekundarno implicitne prirode", objašnjava Alessandro Acquisti, profesor informacije tehnologije na Sveučilištu Carnegie Melon. "Tinder vaše ponašanje unutar aplikacije detaljno proučava. Zna koliko se često povežete s nekim i kada. Zna kakve ste osobe koliko dugo proučavali. Zna kakve su osobe zainteresirane za vas. Zna koje riječi najčešće koristite i koliko vremena provedete na fotografiji osobe prije nego što se odlučite sviđa li vam se ili ne. Osobni podaci su gorivo ekonomije. Podaci o potrošačima se skupljaju, razmjenjuju i prodaju s ciljem preciznijeg oglašavanja."
Tinder čak to ni ne skriva. U njihovim pravilima privatnosti jasno piše da bi vaše podatke mogli koristiti za "precizno oglašavanje". Aplikacije ne krije ni da ti podaci nisu do kraja zaštićeni. "Nemojte to očekivati", kažu iz Tindera. Duportail je potom navela da uz pomoć jednostavnog alata kao što je Tinder Scraper može puno informacija o korisnicima prikupiti.
"(Tinder) podatke o korisnicima koristi kako bi svaki imao posebno korisničko iskustvo. Naši alati za povezivanje uzimaju u obzir cijeli niz faktora prije pokazivanja određene osobe određenom korisniku", tvrdi glasnogovornik iz Tindera. Duportail je pokušala doznati kako se korisničko iskustvo kroji, međutim Tinder to nije otkrio jer su ti alati njihovo intelektualno vlasništvo.
Podaci koje je Tinder prikupio o Duportail i drugim korisnicima ne koriste se samo za pronalaženje ljubavi. "Oni utječu na to koji će vam se oglasi za posao nuditi putem LinkedIna, koliko ćete platiti osiguranje za vaš automobil i možete li dobiti kredit u banci" kaže Dehaye. "Naše društvo postaje sve neprozirnije, a podaci koji se o ljudima prikupljaju sve će više utjecati na njihove živote."
"Kao tipična milenijalka, ne odvajam se od mobitela. Moj virtualni život i moj stvarni su se u potpunosti spojili. Na Tinderu upoznajem ljude i to je moja stvarnost. To je stvarnost koju konstantno oblikuju drugu, međutim šanse su velike da nikada nećete otkriti kako", zaključila je Duportail.
Nakon objave Duportailinog teksta oglasio se i Dehaye, ustvrdivši da ne smjelo biti toliko teško doznati što društvene mreže i tehnološke tvrtke znaju o ljudima.
"Bilo koja europska tvrtka teoretski ima obavezu pojedincu otkriti što o njemu sve zna. Tvrtke čak moraju otkriti i kojom logikom te podatke obrađuju", napisao je Dehaye za The Guardian. "Ta prava mogu biti moćni alati kada je riječ o mogućnosti nadgledanja ekonomije podataka, međutim krivo se koriste. Tko još gaji iluzije da imaju moći u odnosu u kojem su svedeni na klikanje da se slažu s uvjetima korištenja koji broje desetke stranica?"
Unatoč svojim naporima, Duportail nikada nije dobila podatak o tome koliko je poželjna. Budući da je Tinder baziran u Sjedinjenim Američkim Državama, tvrtka nema zakonsku obavezu Europljaninu otkriti taj podatak budući da se on računa u SAD-u.
Dehaye smatra da bi se podacima koje su tvrtke poput Tindera prikupile o pojedincima trebalo moći lakše pristupiti kada u svibnju 2018. godine na snagu stupi Opća pravilnik o zaštiti podataka (GDPR). Uz pomoć GDPR-a Europljani će moći pristupiti podacima koje su o njima prikupile i američke tvrtke poput Tindera.
"GDPR će građane iz pretvoriti u aktivne sudionike ekonomije podataka. Ako osoba to poželi, tvrtke će biti zakonski primorane migrirati podatke iz jedne tvrtke u drugu. Time će se, nadam se, stati na kraj eksploataciji pojedinaca bez njihovog znanja", zaključio je Dehaye.