Samantha Hoffman, analitičarka za pitanja Kine i njezinog odnosa prema pitanjima sigurnosti pri Australskom institutu za stratešku politiku (ASPI), nedavno je objavila znanstveni članak "Inženjeringom do globalnog pristanka: Podatkovna ekspanzija moći kineske Komunističke partije" te je tim povodom u razgovoru za The Guardian ustvrdila da bi Zapad s dozom opreza treba pristupiti potencijalnom instaliranju kineskih tehnoloških rješenja u svoje gradove, ali i da bi ljudi trebali s oprezom kupovati kineske pametne telefone i druge "pametne" proizvode za kuću.
"Moguće je da veći broj ljudi ima problema s prihvaćanjem toga, ali (Komunistička partija Kine) vrlo jasno komunicira svoje namjere. Njezina je namjera vezana uz sigurnost države. Partija govori o "moći diskursa" - Partijinoj verziji istine kao jedine stvari koja se prihvaća. Na kraju krajeva, kineska vlada zakonima o sigurnosti kontrolira sve kineske tvrtke. Možda vam je OK da netko o vama prikuplja podatke kako bi vam plasirao preciznije oglase, međutim jeste li OK s tim da svoje podatke dijelite s režimom koji je zatočio 1,5 milijuna Ujgura?", rekla je Hoffman.
"Ja bih stoga s oprezom pristupila kupovini kineskih mobitela i drugih pametnih proizvoda. Možda ćete reći, 'ja ne istražujem Komunističku partiju i ne svjedočim u parlamentu pa se nemam zašto brinuti'. No, vi zaista ne znate kako se podaci o vama prikupljaju i kako se koriste da bi se oblikovala vaša mišljenja i odluke. Čak i činjenica da razumijete oglašavanje i potrošačke želje može doprinijeti propagandi. To se sve može koristiti za utjecanje na izbore ili osjećaje o određenom problemu."
Hoffman kaže da su ona i njezini kolege u ASPI-ju u travnju ove godine otkrili da je kineski tehnološki gigant Huawei na ime razvoja pametnih gradova potpisao sporazume sa 75 svjetskih gradova. "Ti sporazumi uključuju javnu sigurnost te alate za prepoznavanje registracijskih tablica na automobilima i lica ljudi. Kao lokalna vlast, vi ćete kupiti proizvod za koji mislite da je najbolji za vaš grad, ali i koji je najjeftiniji. Koristit ćete ga na razuman način, no možda ste zaboravili da ti servisi zahtijevaju da se podaci šalju tvrtki koja ih je proizvela kako bi bili ažurirani. Tko još dobiva pristup podacima kada se oni pošalju proizvođaču", rekla je.
"Huawei je tako potpisao ugovor s turskim mobilnim operaterom Turkcellom. Turci imaju oko 10 tisuća Ujgura koji žive u egzilu. Taj bi se sustav mogao koristiti kako bi se članove njihovih obitelji kontroliralo i zlostavljalo. Pogledajte primjer Xinjianga. (Ta se kineska pokrajina) praktički pretvorila u policijsku državu. Na vratima stanova otisnuti su QR kodovi kako bi Partija mogla provjeriti tko je unutra kada dolaze u provjeru. Neki su istraživači otkrili da se svaki izlazak iz stana koji se ne dogodi kroz ulazna vrata može smatrati sumnjivim ponašanjem."
Znanstvenica je također navela da je središnji ured za propagandu u Komunističkoj partiji sklopio dogovore o suradnji s određenim brojem velikih kineskih tehnoloških tvrtki. "Primjerice, alat za prevođenje ne zvuči kao alat za nadziranje, međutim preko njega možete prikupiti velike količine podataka. S tehničke strane, to nije puno drukčije od Googlea, samo što je cilj sigurnost Kine", pojasnila je.
Hoffman kaže da je Komunistička partija još od kraja 70-ih i početka 80-ih godina prošlog stoljeća na tehnologiju počela gledati kao na alat za kontrolu društva. "Ne koriste je samo kao sredstvo prisile već i kao sredstvo suradnje, gdje vi de facto sami sebe kontrolirate. Radi se o ideji oblikovanja okruženja, oblikovanja mišljenja i oblikovanja ponašanja pojedinaca prije nego što ti pojedinci uopće shvate da su donijeli određenu odluku. To je Partijina ideja", dodaje.
Znanstvenica navodi da je Kinezima koncept privatnosti u tehnologiji bitan i da određeni protokoli postoje kako bi se ona osigurala. "Privatnost, međutim, prestaje tamo gdje počinje moć Partije. To je najveća razlika u sustavu. I, samo da znate, država može uvesti kontrolu nad tvrtkinim pravom da dijeli određene podatke. Još jedna stvar. Kada ljudi misle o Kini i njezinom autoritarnom režimu, misle o kamerama i tehnologiji za prepoznavanje lica. Međutim, zaboravljamo da puno tehnologije olakšava izvođenje određenih aktivnosti. Neke od tehnologija koje povećavaju Partijinu moć ljudima pružaju usluge koje oni žele. Sjetite se samo Mussolinijevih vlakova."