"Tri se godine nisam ni s kim rukovala. Vidjela sam što ljudi rade i koliko su odvratni. Nisam htjela nikoga dotaknuti. Čovječanstvo mi se gadilo", priča za BBC Roz Bowden, bivša djelatnica MySpacea zadužena za nadziranje sadržaja. Posao koji je radila uključivao je gledanje najgoreg sadržaja koji kruži internetom kako ga drugi ne bi morali gledati.
U dobu robusnih društvenih mreža poput Facebooka, YouTubea, Instagrama i Twittera taj je posao još važniji.
Facebook danas diljem svijeta zapošljava 7.500 ljudi koji 24 sata na dan kontroliraju sadržaj, što znači da svoje cijelo radno vrijeme provode gledajući sadržaj koji uključuju seksualno zlostavljanje djece, bestijalnost, obezglavljivanja, mučenja, silovanja i ubijanje.
Jedna od tih osoba, Selena Scola, sada tvrdi da je Facebook i Pro Unlimited, tvrtka specijalizirana za kontrolu sadržaja koju je Facebook angažirao za brisanje takvih objava s društvene mreže, nisu zaštitili od negativnih posljedica posla. Scola tvrdi da sada pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Slučaj će svakako ponovno u prvi plan gurnuti pitanje trebaju li ljudi raditi taj posao, upravo zbog potencijalne štete koju gledanje uznemirujućeg sadržaja može prouzročiti.
Profesorica sa Sveučilišta u Kaliforniji Sarah Roberts koja već osam godina proučava kontroliranje sadržaja na društvenim mrežama kaže da bi Facebook i ostali mogli nehotice naštetiti većem broju ljudi. "Nema javno dostupnih studija koje su se bavile dugoročnim posljedicama tog posla", rekla je Roberts za BBC. "Taj posao radi puno ljudi, dapače, sve više i više. Trebamo biti zabrinuti. Ne postoji sustav koji bi pomogao tim ljudima nakon što napuste svoje radno mjesto. Od njih se očekuje da se jednostavno priključe društvu kao da im se ništa nije dogodilo."
Bowden je MySpaceu sadržaj kontrolirala tri godine, od 2005. do 2008. godine. Većinom je radila noćne smjene, one "grobarske". Tada nije bilo nikakvih pravila. "Mi smo ih morali smisliti. Gledati pornografiju i pitati se je li bikini s bretelama golotinja? Koliko seksa je previše seksa za MySpace? Pravila smo smišljali u hodu. Trebamo li dopustiti da netko nekome u videu odrubi glavu? Ne, ali što ako je riječ o animiranom filmu? Je li to OK ako to naprave Tom i Jerry?", rekla je i dodala da tada nisu imali pristup nikakvoj emotivnoj potpori.
"Znala sam im govoriti: "OK je izaći iz prostorije, OK je plakati. Samo nemojte povratiti na pod". Što se tiče savjeta za gledanje sadržaja, rekla sam im da si zamute vid te da tako neće stvarno vidjeti."
Facebook je prošle godine svoje kontrolore sadržaja opisao kao "neopjevane junake koji Facebook čine sigurnim". Međutim, iz društvene su mreže rekli da taj posao "nije za svakoga" te da te pozicije popunjavaju s ljudima "koji će se moći nositi s izazovima s kojima će se neminovno susresti". Sličan se posao nedavno nudio i Hrvatima koji žele u Dublinu raditi za tu društvenu mrežu. Premda kažu da ih je briga za sadržaj, Facebook taj posao često povjerava vanjskim tvrtkama. Roberts smatra da se tako djelomično udaljavaju od odgovornosti.
"Oni tako štede, a i stavljaju distancu između sebe i slučajeva poput Scolinog", kaže Roberts. Facebook svaku osobu koja bi trebala doći na mjesto kontrolora sadržaja testira te podvrgne 80-satnom probnom radu s instruktorom. Osim toga, kontrolori sadržaja imaju pristup kliničkim psiholozima.
Peter Friedman iz tvrtke za kontrolu sadržaja LiveWorld kaže da zaposlenici takvih tvrtki rijetko kada koriste usluge psihologa. Roberts nije iznenađena. "Preduvjet za posao je da osoba može nositi s takvim sadržajem i one ne žele da njihov šef zna da se oni s takvim sadržajem ne mogu nositi. Radnici se boje da će biti stigmatizirani ako potraže psihološku pomoć", pojašnjava.
Friedman savjetuje kako kontrolorima sadržaja olakšati obavljanje ovog stresnog posla. "Radna atmosfera mora biti opuštena. Radnici moraju znati da su im ljudi iz uprave stalno na raspolaganju. Također, oni koji gledaju najružniji sadržaj moraju raditi kraće smjene - od 30 minuta do najviše tri i pol sata. Na poslu se najbolje snađu oni koji nisu konzervativni i oni koji su dobro upoznati s prirodom društvenih mreža jer znaju što otprilike mogu očekivati. Moraju biti emotivno zreli. Studenti će taj posao raditi puno lošije od starijih osoba. Naravno, kao i na svakom poslu, neiskusni i novi neće početi s najtežim zadacima kao što su zlostavljanje djece", pojasnio je.