KAKVA PROMJENA

NAKON GODINA OVISNOSTI USPIO SE RIJEŠITI SMARTPHONEA 'Svaku noć sam ga držao pored sebe, pretvorio sam se u zombija, sestrin poklon promijenio je sve'

Man using a smartphone in bed in the dark., Image: 273003312, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Sciencephoto
Profimedia, Sciencephoto

Letimični pogled na ljude na ulici, putnike u javnom prijevozu, bilo stabilnom tramvaju ili turbulenciji sklonijem autobusu, prijatelje tijekom druženja i kolege na poslu reći će vam da velikoj većini nas mobiteli manje ili više kontroliraju život.

"Ja sam poput vas. To superračunalo u mom džepu mi vodi život", piše u svojoj kolumni Jack Sommers, novinar The Guardiana.

Kada kaže život, onda misli cijeli život, čak i onaj dio koji bi trebao provesti sklopljenih očiju u svome krevetu. No, uređaj koji je dizajniran da pomaže, postao je njegov neprijatelj.

"Noću ga stavljam ispod jastuka i mučim se da ne mislim na njega i njegov svjetleći ekran. Svjetleći ekran koji dođe kao vrata u druge svjetove."

Sommers kaže da mu on dopušta da bude u žiži događaja, da prvi dozna nove informacije. Kao novinaru, to mu je, u krajnjoj liniji, posao. Ta ga je želja natjerala da čita i surfa. San je pao u drugi plan.

"Gledao sam kako se rade novi memeovi, čitao analize ludorija Donalda Trumpa. Čitao sam kako se ljudi za koje sam mislio da poštujem ispričavaju za okrutnost. Čitao sam dotad neobjavljene detalje o nedavnim tragedijama."

"Nisam vidio poveznicu između konzumacije tog horora i nedostatka sna."

Sommersov se mobitel de facto pretvorio u mitološko čudovište ispod kreveta. "Kao dijete sam mislio da takvi monstrumi izlaze po mraku. Ispada da danas dolaze iz svjetlosti."

Kolega kojemu je spomenuo da iz spavaće sobe želi izbaciti mobitel uzvratio mu je pitanjem: "Što ako se nešto dogodi?"

Zastrašujuća pomisao za jednog novinara. Međutim, za čovjeka u tridesetima strašnija je ona da ne može normalno spavati već da poput ovisnika u svakom trenutku traži novi šut.

Kada nema emailova kolegi s posla ili kvalitetnih rasprava koje vode budni Amerikanci, kod kojih je vjerojatno predvečerje, Sommers kaže da najčešće otvara Instagram. "To bi me nerijetko rastužilo jer sam tamo vidio ljude koji bez mene uživaju u životu."

Morao je nešto promijeniti.

Sommers je odlučio da želi početi spavati bolje. I što je onda napravio? Upalio je svoj mobitel i preuzeo aplikacije koje onima koji pate od nesanice puštaju umirujuće zvukove.

"Nije upalilo, a idući dan na poslu sam izgurao isključivo uz pomoć tableta s kofeinom."

Ubrzo nakon toga, Sommers je otišao na kavu s majkom i sestrom. Užasavala ga je pomisao da mu ova godina nije bila ništa puno bolja nego prethodna.

"Objasnio sam im da se želim riješiti svog mobitela, ali da ga trebam jer ima budilicu."

Sommersova sestra se ispričala i otišla na toalet. "Dva dana kasnije dobio sam poklon iz trgovine koja se nalazila odmah pored kafića - retro sat."

Kakva promjena.

"Te sam večeri svoj mobitel ostavio na kauču u dnevnoj sobi. Moj iPhone je moćniji od Apolla 11, ali mi je kvario život. Pitao sam se kako će mi sat pomoći, ali je pomogao, i to odmah."

Sommers piše da se neko vrijeme pitao hoće li moći odoljeti potrebi da ode po mobitel, ali da je to nećkanje kratko trajalo jer bi ubrzo nakon lijeganja usnuo.

"Od tada spavam baš lijepo. Umiruje me činjenica što mobitel nije blizu mene. Unatoč tome što svejedno osjećam stres, još uvijek nisam osjetio potrebu da se usred noći ustanem i preko mobitela otputujem u svijet. Uspio sam spavati čak i u situacijama koje su me inače držale budnima, kao što je na primjer ona kada znam da između lijeganja i buđenja imam manje od sedam sati", navodi Sommers.

Odlasci na lokalni bazen više nisu alat za umaranje. Sommers kaže da na tjedan pročita jednu knjigu, dok je u vrijeme kad mu je mobitel bio pored njega u sedam mjeseci uspio pročitati njih 12. Obnovila mu se ljubav i prema časopisima.

"Taj sat mi dođe kao susjed koji uvijek priskače u pomoć. Da se razumijemo, ja još uvijek volim svoj mobitel. Ujutro mi treba malo duže da prikupim sve informacije koje mi trebaju. A što se tiče Instagrama? Možda je i bolje da ne lajkam objave unutar pet minuta od trenutka kada su objavljene."

Sommers kaže da se sa zakašnjenjem od sedam sati uključio u raspravu o divljim svinjama koje su jednom korisniku Twittera poslužile kao opravdanje za držanje automatskog oružja u kući.

"Taj mi je sat pomogao da shvatim da se svijet ne okreće oko mene. Nije vrata u drugi svijet već podsjetnik da se probudim i živim u ovom."

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo