Svoj prvi iPhone kupio sam prilično kasno, 2010. godine, kada je izašao model 4. Bio je to ujedno i prvi pametni telefon koji sam posjedovao, a nakon što sam ionako već bio Apple fanboy, više nije bilo šanse da se prebacim na Android (ili, ne daj bože, Windows Phone). Zaljubio sam se. U sve. U dizajn, u onaj “Rolex osjećaj” koji te obuzme kada držiš iPhone u ruci. U softver. U softver najviše od svega, u to glatko savršenstvo jednostavnosti. iPhone 5 sam onda kupio na dan početka prodaje u Hrvatskoj, baš kao i šesticu.
Ali iPhone 7 nisam.
Bio mi je relativno razočaranje, ne zato što je loš telefon - jer nije, dapače - nego zato što je već treći put došao u praktički nepromijenjenom dizajnu. Svejedno, unatoč tome dugo sam se lomio hoću li ga uzeti ili ne. Dugo sam se lomio jer, rekoh, donedavno sam bio nepopravljivi eploman. Moje tročlano kućanstvo trenutno broji dva iPhonea, dva iPoda, iPad, po jedan MacBook Air i MacBook Pro te stolni iMac. Dakle, Apple me ne može baš optužiti da im kroz godine nisam istresao nemoralnu količinu novca na njihov račun u Irskoj.
Međutim i naposljetku, kad je došao dan odluke - jer je dotad prošlo već kojih sedam mjeseci od trenutka kada mi je bila istekla dvogodišnja pretplata kod operatera, kada sam imao pravo uzeti subvencionirani telefon, toliko dugo sam premotavao kombinacije po mozgu - kada je, dakle, napokon bilo vrijeme da uzmem novi telefon, ipak sam kupio flagship Android jednoga velikog proizvođača. I to zbog istog osnovnog razloga zbog kojeg mislim da možda više nikada neću kupiti iPhone, barem ne novi i ne u Hrvatskoj.
A to je cijena.
Naime, unatoč zastarjelom dizajnu i formi iPhonea 7, i dalje mi je bio jedan od dvije opcije za novi smartphone. Druga opcija bio je telefon koji sam na kraju kupio, jedan od onih sa zaslonom bez bridova, zaslonom koji je k tome još i daleko bolji od iPhoneova. A zaslon mi je, kao i pretpostavljam mnogima, jedna od najvažnijih stavki kod smartphonea. Ovaj ekran pritom nije bio samo dobar - bio je spektakularan, baš kao i cjelokupni dizajn i osjećaj tog Androida. Bio je nešto novo, seksi, uzbudljivo, posebno kada ga staviš pokraj iPhonea 7 (ili 6 ili 6S). Ali svejedno, Appleov uređaj bio mi je i dalje prva želja, i nakon tjedana mentalnog ping ponga stvar sam prelomio tako što sam odlučio da ću kupiti onaj telefon koji će me koštati manje. Smatrao sam da je to jednostavno i pošteno rješenje - jedan “top of the line” model protiv drugoga, otprilike ista navedena maloprodajna cijena, pa da vidimo. I što se na kraju ispostavilo?
Pa, ispalo je da bi me iPhone 7, u tom trenutku već star više od pola godine, koštao 1000 i nešto kuna više od netom predstavljenog Android flagshipa, koji je po većini parametara zapravo superioran iPhoneu. Tada na koncu za mene više nije ni bila stvar u novcu, nego u tome da sam na to saznanje naprosto pop… da sam malo izgubio živce. Pa sam prvi put okrenuo leđa Appleu. Kupio sam, po meni, puno bolji smartphone za osjetno manje novca.
Ali, to je bio iPhone 7. Nedavno je na tržište, znamo, pušten iPhone 8, a danas će i taj toliko čekani iPhone X, s OLED ekranom od ruba do ruba, bežičnim punjenjem, luđačkom 3D tehnologijom prepoznavanja lica.
Ali ja neću kupiti ni jedan ni drugi.
iPhone 8 neću ponajprije zato što, otkako koristim telefon oblikovan po novom dizajnerskom kodu velikog zaslona u malom tijelu, taj Appleov uređaj nema mi nikakvog smisla. S ogromnom bradom, čelom i bridovima sa strana djeluje mi zastarjelo - doduše, dostajanstveno je ocvao - ali svejedno je relikt vremena koje je iza nas. Zaslon regularne osmice mi je premali, a model Plus je zastrašujuće nezgrapan, puno veći nego što bi realno trebao biti. Iako je po svemu ostalome riječ o beskrajno dobrim telefonima, u što sam se i sam uvjerio.
Zašto onda ne kupiti iPhone X? Danas u 9 sati počinje njegova prodaja, u Hrvatskoj kako i u svijetu. U većini svjetskih zemalja već u pretprodaji otišli su svi primjerci (kojih nije proizvedeno puno za Appleove standarde, tek kojih 3 do 4 milijuna), ali u Hrvatskoj su trgovci vjerojatno ostavili nešto primjeraka za kupce koji će ušetati u dućane s kešom. Okej, s kreditnom karticom i autorizacijom za 24 rate, kako god. Pa kakav bi to bio prvi dan prodaje nekog Appleovog proizvoda oko kojeg je stvoren takav astronomski hype bez barem pet, šest ljudi pred dućanom. Kako će to izgledati, hoće li biti redova (možda i hoće), hoće li se svi primjerci prodati (to je gotovo sigurno) i hoće li se odmah u oglasnicima prodavati po višoj cijeni (i to je vrlo vjerojatno) vidjet ćemo tijekom dana, ali ono što ja definitivno znam jest da ga ja kupiti neću. Iako ga, naravno, luđački želim.
Neću ga kupiti zato što, pod a, dosad sam se već dovoljno puta opekao na Appleovim proizvodima prve generacije da ne bih bio zdravo skeptičan, a pod b - cijena. Naime, svaki novi model iPhonea plaćao sam progresivno više (iako je cijena u SAD-u i većini europskih zemalja sve do iPhonea 8 ostajala ista, tek je sada osnovni model sa 649 dolara skočio na 699). Prvo sam za iPhone 4 dao 2000, pa za iPhone 5 2200, pa za iPhone 6 3460 kuna. Za iPhone 7 bio bih morao dati 4680 (i to, ponavljam, kojih sedam mjeseci nakon premijere), a po sadašnjim cijenama iPhone 8 bi me stajao 6040 kuna. iPhone X bih pak u slobodnoj prodaji morao platiti minimalno 9569 kuna, a kod operatera podjednako suludih 8000, plus-minus par stotina kuna. Sve to, da ne zaboravimo, uz dodatno plaćanje pretplate operateru. Što znači da bih u razdoblju od dvije godine sveukupno za X pljunuo nekih 12-ak tisuća kuna. A to je bez neke dobre maske i kaljenog stakla (jer nije da mi mobiteli ne padaju po betonima i pločicama), onda dobrih Bluetooth slušalica (jer priložene Appleove su i žične i mizerne), pa onda par uređaja za bežično punjenje (jedan za doma, jedan za ured)... i već smo na kojih 13.500 kuna. To je abnormalno, abnormalno puno novca. Uostalom, već i onih 6 tisuća kuna - opet, plus pretplata - za iPhone 8 je besramno mnogo.
Ali okej, otkako je procurilo da će Apple iPhoneu X nabiti cijenu na tisuću dolara, što se na kraju pokazalo točnim, i cijene onih najskupljih Androida pomaknule su se prema četveroznamenkastim dolarskim iznosima. Međutim, u realnom svijetu svim Androidima, pa tako i onim najskupljima, cijena vrlo brzo nakon izlaska na tržište padne i nastavi padati. Neki se već prvi dan prodaje oglašavaju kao "sniženi". iPhone s druge strane drži cijenu čak i kad je rabljeni. Takva je to igra. Oni si to jednostavno mogu priuštiti.
Razlozi zbog kojih je Apple odlučio iPhone X cjenovno pozicionirati tako kako jest su brojni. Oni će reći da ih dijelovi koštaju više, da će imati manju profitnu maržu nego dosad i tako dalje, ali ja mislim da je njihova prva motivacija bilo tržišno segmentiranje njihovih proizvoda. Naime, ionako premium proizvod kao što je iPhone bio i dosad sada su pretvorili u “obični” premium i ultra premium. Zapravo su sami sebi iz čista mira stvorili opravdanje da na iPhone X nalijepe cijenu od 999 dolara, 1179 eura i 9560 kuna i, ono što je najvažnije od svega, prodat će sve i jedan primjerak. To bi vjerojatno bilo tako sve i da nemaju strahovitih problema s proizvodnjom pa će na tržište doći puno manje primjeraka nego što bi mogli prodati. Zato su, prilično je sigurno, i napravili iPhone 8 - trenutno naprosto ne mogu proizvesti dovoljno iPhonea X jer na svijetu nema dovoljno AMOLED zaslona da cijelu gamu prebace na novu tehnologiju (novu samo za Apple, da ne bude zabune).
U nekom trenutku će, međutim, tih panela biti dovoljno i tada će Apple zasigurno cijelu liniju iPhonea prebaciti OLED i svi će, vjerojatno, imati dizajn poput iPhonea X. No ne treba biti naivan i očekivati da će Apple odjednom početi sisati vesla i spustiti cijene natrag. Pa nisu ludi da to naprave kad na svijetu ima sasvim dovoljno ljudi koji će im dati koliko god za svoje proizvode zahtijevali. Moje pare će, međutim, teško vidjeti, barem u dogledno vrijeme. Iako, nikad ne reci nikad, jer kupovina smartphonea je puno toga, ali egzibicija smirenog i racionalnog promišljanja - to nije.