Zvijezde više ja ne želim, ugasite ih sve/Zamračite mjesec, ugasite sunca sjaj”, zapisao je u “Funeral Blues” W. H. Auden. Scenaristi filma “Četiri vjenčanja i sprovod” ubacili su slavnu elegiju u film i postala je hit. Doslovna interpretacija te pjesme, gubitak volje za životom nakon gubitka partnera, postala je trajna opsesija mladog američkog liječnika Nicholasa Christakisa, s odjela za pacijente oboljele od smrtonosnih bolesti i njihove obitelji.
Bijesne reakcije
Magazin Time petnaestak godina kasnije Christakisa je - tad već predavača na Harvardu - uvrstio na listu najutjecajnijih intelektulaca svijeta. Zajedno s Jamesom Fowlerom napisao je knjigu “Povezani”, koju Algoritam uskoro objavljuje na hrvatskom, a dosad je prevedena na dvadesetak jezika. Christakis je danas najutjecajniji analitičar nevidljivih spona koje spajaju rodbinu, prijatelje, susjede, kolege. Upravo su te veze zaslužne što debljina, pušenje, sreća, tuga, ukusi imaju obilježja virusa.
Mediji vas mogu zasipati slikama mršavih modela, ali ako imate prijatelje koji se debljaju, uskoro će se to dogoditi i vama. Presudna su tri stupnja utjecaja; sve što činimo utječe na naše prijatelje (jedan stupanj), prijateljeve prijatelje (dva stupnja) i prijatelje prijateljevih prijatelja (tri stupnja). Christakis i Fowler dokazali su to analizom baze podataka o 12 tisuća ljudi sastavljane više od 30 godina. U telefonskom razgovoru uoči njegova dolaska na T-HT konferenciji “Znanjem rastemo” Christakis objašnjava:
- Naše istraživanje pokazalo je da nije riječ o pukim slučajnostima. Analiza profila Facebooka potvrdila je našu tezu o tri stupnja utjecaja. Bez obzira na broj ‘prijatelja’ na Facebooku, broj onih koji utječu na vas je jako ograničen. Marketinški stručnjaci, koji su isprva mislili suprotno, jako su optimistični.
Nakon što smo objavili rezultate, napali su nas da trošimo novac na besmislena istraživanja. Naravno da nismo htjeli otkrivati toplu vodu, nego smo željeli dokazati da prijatelji mogu utjecati na tako intimne stvari kao što je veličina vašeg tijela.
Društvene mreže postale su velika tema znanosti. Koliko je u tome znanstvenog pomodarstva?
- Mislim da se tu podudarilo nekoliko elemenata. Razvoj tehnologije doveo je do toga da su ljudi počeli shvaćati kako su povezani baš kao i njihova računala. Svijet je osvijestio koliko je umrežen. Logično je da se sada oko svega toga pojavljuju nove ideje jer svi pokušavaju protumačiti novonastale okolnosti. Sada je to atraktivno polje interesa, ali može doći i do zamora ideja.
Nema opasnosti
Jesmo li doista postali hladniji, otuđeniji zbog toga što se ne moramo maknuti iz sobe da bismo komunicirali?
- Nipošto. Promijenila se samo forma, sadržaj je ostao isti. Velika je vjerojatnost da ste vi kao djevojčica imala četiri do pet bliskih prijateljica. Toliko je po svoj prilici imala i vaša baka, a ima i bilo koja današnja djevojčica. Tehnologija na to nije utjecala. Prije stotinjak godina kad je izumljen telefon, također se vodila histerična rasprava: kako je to kraj druženja, kako je privatnost stvar prošlosti. Provlačile su se torije urote o operaterima uhodama. Naprosto, teško mi je složiti se tezom da je tehnologija loša. Mislim da su suvremene tehnologije u najvećem svom dijelu dobre i važne. Ne mijenjaju radikalno supstancu čovječanstva. One su samo jako moderno oruđe komuniciranja.
Počeli ste analizirati mogu li se društvene veze iskoristiti za poboljšanje nekih obrazaca ponašanja. Ali postoji i negativan aspekt. Koliki je prostor za manipuliranje?
- Princip funkcioniranja društvenih veza je agnostičan. Njima se šire ljubav, ideje, nada, ali i bakterije, fašizam, nasilje. Pojačavaju sve što je u njih usađeno. Ipak, mislim da su nesebičnost i dobrota ono što ljude drži na okupu.