NE DAJTE IM SVOJ NOVAC!

'Svi želimo pomoći, ali ako vas hitno traže uplatu za spas djeteta, a ne javljaju se na telefon, ne daju papire i izgovori su im čudni, varaju vas!'

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.05.2020. u 23:31

Privatna arhiva

Od slavnih tražili šest milijuna kuna: Vojvotkinja od Yorka podijelila je apel za spas Lukasa, za kojeg je kampanja pokrenuta s lažnim fotografijama. Nakon istrage Jutarnjeg sve je obrisano s interneta

 

Kibernetički kriminalci sve su sofisticiraniji u svojim prevarama. Imaju uvjerljivu priču, hrpu trikova u rukavu, sve su inovativniji i sve ih je teže otkriti.

Jutarnji je prošli tjedan tako razotkrio prevaru u kojoj je stanovita Mia Debeljak tražila čak šest milijuna kuna za spas bolesnog sina, samo da bi se ubrzo ispostavilo da je koristila fotografije drugog, stvarno bolesnog dječaka.

Na ovu međunarodnu prevaru nasjela je i britanska vojvotkinja od Yorka, Sarah Ferguson koja je apel dijelila na svom profilu.

“Mia”, 36-godišnja frizerka iz njemačkog grada Kiela, kako se predstavila, kampanju je počela preko GoFundMe kampanje no, kako se kroz našu istragu ispostavilo, pomoć je tražila koristeći lažne fotografije i svjedočanstvo liječnika koji ne postoji. Srećom do trenutka kad su zbog našeg inzistiranja na istini kampanju ukinuli, zaradili su tek 2000 eura. Uplate su stigle i iz Hrvatske.

Ovaj slučaj ponovno otvara temu humanitarnih prevara. Kome i u kojim slučajevima uopće možemo vjerovati, a istovremeno biti solidarni i pomoći? Bolest, još k tome ako je bolesno dijete u pitanju, za prevarante je “najunosniji biznis”.

Prisjetimo se samo kako je prošle godine brojne građane prevario apel za pomoć petogodišnjoj djevojčici Kristini Omić iz Osijeka koja je imala navedenih desetak dijagnoza i pomoći joj je mogla samo operacija u SAD-u, kako je stajalo u objavama koje su se proširile društvenim mrežama. Nakon istrage novinarke Glasa Slavonije, ispalo je da je slučaj izmišljen.

Policija i HZZO potvrdili su da djevojčica pod tim imenom i prezimenom kao i s tim datumom rođenja ne postoji. Podatke je izmislio 19-godišnjak iz Kaptola, čime je počinio kazneno djelo prevare i zbog čega je protiv njega uslijedila kaznena prijava. Na koncu, mladiću koji je osuđen za prevaru za nepoznati iznos novca dosuđen je rad za opće dobro.

Mnogi se još sjećaju i slučaja iz 2014., kada je uhićen Splićanin Toni Eterović, vlasnik portala Udarno, zbog organizacije lažnih humanitarnih akcija. Utvrđeno je da je uprihodio oko 340 tisuća kuna.

Pokretanje i provođenje humanitarnih akcija jasno je propisano Zakonom o humanitarnoj pomoći, no pojedinačne objave na društvenim mrežama i platformama poput GoFundMe ne ispunjavaju uvjete iz zakona i samim tim nisu legalne humanitarne akcije, iako mnoge u srži imaju opravdani povod, već su samo apeli za pomoć.

Zatvorska kazna

Za kazneno djelo prevare iz članka 236. Kaznenog zakona propisana je sankcija od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Ako je nastala znatna materijalna šteta, propisana je kazna od jedne godine do 8 godina zatvora.

Prevare na GoFundMe i sličnim platformama danas su postale uobičajena pojava, objašnjava nam Nino Talian, stručnjak KING ICT-ja za informacijsku sigurnost. Štoviše, kaže, takve su prevare toliko učestale da čak postoji i “anti2 web stranica koja obrađuju tu temu, daje savjete i raskrinkava primjere - GoFraudMe.com.

- GoFundMe pravno nije zastupljena u Hrvatskoj, a time ta organizacija niti ne pruža ikakvu pravnu zaštitu građanima RH u slučaju prevara te se stoga njima ne preporučuje na korištenje - savjetuje Talian. GoFundMe je, objašnjava, platforma za sve popularnije tzv. crowdfunding inicijative na kojoj stranka koja prikuplja sredstva može oglasiti svoj slučaj, argumentirati ga i prikupljati sredstva na relativno transparentan i uređeni način.

- Problem je u tome što priroda ovakvog posla nije imuna na prevare. Pružatelji ovakvih usluga koriste razne provjere legitimnosti tvrdnji oglašivača, ali izgleda da im ipak pojedini slučajevi promaknu i bivaju objavljeni. Možemo zaključiti da samim time što je neki slučaj objavljen na ovakvoj platformi nije dovoljno da takvoj kampanji odmah i povjerujemo te damo donaciju. Nužno je da se i sami na više načina uvjerimo u istinitosti tvrdnji – ističe.

Kako bismo prepoznali lažnu humanitarnu akciju, slikovito rečeno, treba biti neka vrsta “detektiva”. Gdje god išta razmjenjujemo, bilo da se radi o novcu, podacima, uvjerenjima i slično, moramo se uvjeriti u identitet, svrhu i legitimitet druge strane.

- Zdrava doza sumnjičavosti je poželjna. Našu djecu učimo da ne vjeruju strancima, ne otkrivaju uokolo svoje osobne podatke, ne dijele fotografije na internetu i slično. Nužno je da se i svi mi tako ponašamo. Pojačani oprez treba primijeniti kad se od nas na internetu traže ikakvi osobni podaci, a pogotovo osjetljivi osobni podaci, novac, broj kreditne kartice, fotografije i sl. Digitalna razmjena na internetu otvorila je pregršt novih mogućnosti, ekstremno olakšala i ubrzala neke vrste transakcija - objašnjava Talian.

Nažalost, lažnu humanitarnu akciju na internetu vrlo je lako kreirati. Kod jednostavnijih prevara koristi se tek dobra priča, nekoliko lažnih fotografija i broj žiroračuna.

- Prevaranti koji stoje iza kompleksnijih prevara, kao što je primjerice ova koju ste nedavno objavili, puno su perfidniji i uložili su velik trud u njezinu pripremu. U slučaju vaše priče o Miji Debeljak vidimo da iza nje stoje prevaranti koji su osim internetske platforme, dostupni i putem mobitela (doduše, porukama i odmah je sumnjivo što navodno nikad ne mogu razgovarati), virtualno koriste više igrača u prevari (u igru se uključuje i “doktor” koji odgovara na mailove i savršeno potvrđuje priču), zatim imaju spremnu priču o tome kako i zašto se uplaćuje na račun neke treće strane (žena s avionom) i sl.

Velike ribe

Prevaranti su u ovom slučaju otišli su još korak dalje, htjeli su uhvatiti “velike ribe”, rođake bogatih i slavnih osoba od koji su pokušali izvući veće količine donacija, a i čiju bi donaciju iskoristili kao referencu i reklamu za poticaj manjih donatora - komentira Nino Talian.

Naglašava da je kod gotovo svih prevara u pitanju “velika žurba”, a dodatno i nažalost često se koriste priče o djeci kako bi povećali senzibilnost potencijalnih donatora. Prevaranti igraju i na kartu “sitnih donacija”, gdje vi nakon što uplatite, primjerice 10 dolara, nećete previše provjeravati je li taj novac zaista završio gdje su trebali. No, ovakve prevare, smatra Talian, ne smiju nas obeshrabriti da uvijek pomažemo potrebitijima na razne načine. Jer, ovakve prevare najčešće nije teško otkriti, a ako imamo sumnje da je neka online humanitarna akcija lažna, slučaj treba odmah prijaviti pružatelju usluge/platformi na kojoj se donacija odvija i nadležnim službama za prevaru tj. policiji. S druge strane, čak i ako nam je neki slučaj i sumnjiv, imamo pregršt alternativnih humanitarnih akcija mnogo veće vjerodostojnosti gdje možemo biti uvjereni da će naša pomoć biti pružena baš kome treba.

Najuspješnija humanitarna akcija na našim prostorima koja je prije godinu dana digla cijelu Hrvatsku na noge – akcija “Svi za Milu” prerasla je u Zakladu “Mila za sve”. Za liječenje malene Mile Rončević u bolnici Children’s Hospital u Philadelphiji bilo je potrebno 2,3 milijuna dolara, a u svega nekoliko dana prikupljeno je rekordnih 38 milijuna kuna. Krajem kolovoza prošle godine obitelj Rončević odlučila je osnovati zakladu u sklopu koje je pružena je i pomoć drugoj djeci.

Uredno registrirani

Zaklada “Mila za sve” registrirana je i djeluje u skladu sa zakonskim propisima, zakladnik je Marin Rončević, predsjednik Nadzornog odbora Zaklade je gospodin Vladimir Rončević, predsjednik Savjeta pedijatar subspecijalist medicinske genetike prof. dr. sc. Dragan Primorac, a predsjednik Upravnog odbora pedijatar subspecijalist endokrinologije, dijabetesa i bolesti metabolizma doc. dr. sc. Mario Ćuk kojeg smo kontaktirali za savjet o tome kako se osigurati kada pokrećete humanitarnu akciju te kako sve provesti transparentno.

- U humanitarnom radu zaklade sudjeluje više od 20 stručnjaka različitih ekspertiza i više volontera. Utoliko je sigurnije obratiti se našoj Zakladi za pomoć nego samostalno pokretati akciju. Osim financijski, pomažemo administrativno, savjetodavno, u uspostavljanju komunikacije s inozemnim bolnicama i institucijama te na mnoge druge načine - rekao nam je doc. dr. Mario Ćuk, liječnik Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb i predsjednik Upravnog odbora Zaklade “Mila za sve”.

U odnosu na akcije na društvenim mrežama i crowdfunding platformama, doc. dr. Ćuk smatra da sudjelovanje određene zaklade u humanitarnoj akciji pobuđuje određenu dozu vjerodostojnost kod građana.

- Uvijek zahtijevamo cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, osobno razgovaramo s nadležnim liječnicima i roditeljima, obostrano se potpisuje dokumentacija o vjerodostojnosti i zaštiti podataka. Za razliku od slučaja lažne akcije koju ste nedavno objavili, Zaklada novac uvijek uplaćuje direktno bolnici, nije moguća isplata posrednicima, sve je provjerljivo... - objašnjava doc. dr. Ćuk.

Kako steće povjerenje za akciju: Kontakt uživo i provjera papira

Za uspješnu humanitarnu akciju nužna je vjerodostojnost i stjecanje povjerenja donatora, objašnjava Nino Talian, stručnjak KING ICT-ja za informacijsku sigurnost. Stjecanje povjerenja na internetu može se podijeliti u nekoliko koraka:

1. Koristiti provjerenu web stranicu/platformu, zaštićenu adekvatnim digitalnom certifikatom (https) od općeg povjerenja (vidljivo u Internet pregledniku), dobrog ugleda i za koju znamo ili barem čvrsto vjerujemo da posluje sukladno zakonskim propisima i etičkim normama.

2. Moramo biti svjesni da i na provjerenim web stranicama/platformama postoje prevare, koje su prisutne po prirodi takvog poslovanja. Upravo se u ovom GoFundMe slučaju radi o takvoj prevari jer je platforma sama po sebi legitimna, ali onaj tko je objavio slučaj za donaciju nije imao dobre namjere, a drugi blizak primjer su recimo internetski oglasnici kod kojih je nemoguće da pružatelj usluge adekvatno provjeri baš sve oglašivače te se uvjeri u zakonitost i etičnost razmjene robe ili usluge koju oglašavaju.

3. Kad pronađemo nešto u čemu želimo sudjelovati i donirati, nužno je provesti dodatnu provjeru iz drugih izvora. Najjednostavnije je pretražiti na internetu dodatne informacije i vidjeti poklapaju li se s izvornom pričom, ali ako je potrebno, i koristiti sredstva osim interneta (nazvati određeni telefonski broj, provjeriti stvarnu lokaciju, kontaktirati pružatelja usluge i sl.)

4. Utvrdimo li da je riječ o prevari, prijaviti istu čim prije nadležnim institucijama (policiji) i pružatelju usluge/vlasniku platforme na kojoj smo uočili prevaru.

 

Izdvajamo