Nakon što su se malo pribrali poslije potresa koji je pogodio glavni hrvatski grad, kao i ostali stanovnici Zagreba, i uvjerili se da se mogu vratiti u svoj stan, bračni i profesionalni tandem Aljoša Šerić i Antonia Matković Šerić vratili su se “rutini”, točnije načinu života koji nam je nametnula pandemija koronavirusa. Glazbeni par koji stoji iza grupe Pavel ima 3,5-godišnju kćer Lunu, no igrom slučaja uspjeli su se lako organizirati.
Dnevni raspored
- Tonka mora raditi pa sam ja doma s Lunom, budimo se oko 8 sati, kakao, crtići, čokolino prije šetnje. Naravno, izbjegavamo igrališta, složio sam sve puzzle na svijetu po sto puta, znam napamet ‘Malu sirenu’ i ‘Kralja lavova’. Ručamo oko 14 sati pa bude li sreće, spavanac poslije ručka. Tata za to vrijeme pogleda Grand designs, britansku emisiju o arhitekturi. Odmara mi mozak, čisti apaurin u vrijeme nadrealne psihoze u koju nas je dovela korona. Poslijepodne mama dođe s posla, a ja odem u kućni studio, gdje završavam neke stare ideje jer trenutačno nisam inspiriran ni za kakvo stvaranje. Pretpostavljam da sam u stanju blagog šoka, privikavam se i dalje na novu stvarnost - opisuje nam Aljoša Šerić sada već jedan klasičan dan u obitelji Matković Šerić.
No, Aljoša i Antonia slučajno su se uspjeli brzo organizirati. Slučajno, jer prije gotovo dva mjeseca, ne znajući što će uslijediti, glazbenik se odlučio pozdraviti s odvjetništvom.
Rad na nekim starijim demo snimkama
- Prestao sam stizati sve, u jednom trenutku bio sam prekapacitiran, stres na poslu plus stres u glazbi jednako nesanica, a ionako nisam neki spavač. Tijelo je reklo biraj ili će nešto negdje puknuti. Izabrao sam glazbu - objašnjava Šerić.
Njegova supruga završila je restauraciju na Akademiji likovnih umjetnosti i radi u gradskoj upravi.
- Radim u gradskoj upravi pa smo i dalje na poslu, neki rade od kuće, a neki i dalje odlaze na radno mjesto. Budim se prilično rano da dođem do posla dok nema nikoga na Ilici, doma sam oko 16 sati, kuhamo ručak, jedemo, igramo se i doma smo. Obavili smo mali shopping zbog najosnovnijih potrepština, brašna i kvasca imam i već gledam recepte, htjela bih napraviti neki posebniji kruh ovih dana - nadovezuje se Antonia.
Situacija je utjecala na njih i u kreativnom smislu. - U samom početku nisam bio u stanju skladati, sad sam se malo pokrenuo. Radim na nekim starijim demo snimkama, zapravo biram pjesme za sljedeći album Pavela, imamo puno upita za snimanje kratkih videa s pjesmama, one ‘ostani doma i ne budi kreten’ vrste, biramo kome šaljemo, jer je tanka granica između namjere da se nešto promijeni ili podigne razina svijesti o bolesti i tipične, prozirne samopromocije. I ovaj razgovor je samopromocija valjda, tako da, očito, ne znam ništa ni o čemu - odgovara Aljoša.
Budući da su svi osuđeni na što manje kretanja, slobodno vrijeme, objašnjava par, popune kućnim zanimacijama.
- Ako nam Luna ikad dopusti da gledamo bilo što osim crtanih filmova, plan je pogledati ‘Irishmana’, ‘Bilo jednom u Hollywoodu’ i zadnje ‘Star Warse’. Što se tiče knjiga, već četiri mjeseca pokušavam pročitati Herbertovu ‘Dinu’, ali mi ne uspijeva. Nije stvar u knjizi, u meni je - odgovara glazbenik.
- Na vrijeme sam nabavila flomastere, tempere, bojanke, mape, kolaže pa sam Luni složila kutak za slikanje. Planiram s njom gledati dječji školski program pa koliko uspijemo popratiti, plesat ćemo, pjevati i učiti pjesmice, zapravo pokušat ću raditi sve ono što su s njom radile drage tete iz vrtića Izvor. Puno ćemo se grliti i ljubiti, škakljati, tu barem ode sat, dva vremena - nadovezuje se pjevačica.
A iako je Luna još vrlo mala, dobro je reagirala na situaciju. Djeca rade ono što im roditelji kažu i kad su joj jednom objasnili da ne mogu stati na tobogan zbog virusa, poslije nije više ni inzistirala.
- Jako je dobra i poslušna, ponekad kad je zaboli trbuh ili nešto drugo, ruka ili noga, pita je li to koronavirus. Njoj je jedino nejasno zašto se ne smije igrati s drugom djecom i stalno pita ‘a kad će ljudi prestati biti bubani’ - kaže Antonia.
Njih dvoje nisu podlegli histeriji gomilanja zaliha jer vjeruju sistemu i državi te da će dućani s hranom raditi.
- Upravo sam poslala Aljošu da kupi malo klora, da razrijedim i napravim otopinu za dezinfekciju potplata na obući i da nam donese još nekih namirnica koje nemamo, ali mirni smo, imamo dvije teglice Nutelle - odgovara uz smijeh pjevačica.
Silno im nedostaje obitelj, prijatelji, druženja, zagrljaj s dragim ljudima...
- Neki dan sam bio kod mame i kad sam shvatio da sam dva puta promislio je li dobro zagrliti je i poljubiti, shvatio sam da je sve otišlo u neku stvar. Ovaj virus je zlo i ljut sam, nevjerojatno je koliko mi nedostaje gužva i buka, ne želim se trzati na svaki kašalj i paziti da se nekom ne približim na manje od dva metra, to mi je još nevjerojatnije jer sam bio uvjeren da sam istinski mizantrop, nisam nikad volio biti u gomili i turisti su mi išli na živce, nepoznati ljudi me apsolutno nikad nisu zanimali, štoviše, klonio sam ih se. Al’, eto, ispada da volim ljude, čak i nepoznate, zanimljivo - rezimira situaciju Aljoša.
One stvari koje su sada postale trivijalnosti, manje im nedostaju, čak i kad je riječ o odlascima frizeru, pedikeru...
- Ne opterećujem se time, ali ipak sam za svaki slučaj kupila boju prema broju koji mi je poslala moja frizerka jer i doma želim biti friško ofarbana i lijepa - govori Antonia.
Što se tiče održavanja tjelesne forme, njezin suprug prije ljeta uvijek počne vježbati, ali ionako vježba doma. Sklekovi, plankovi, par bućica, ništa strašno, samo da se malo dovede u formu, korona mu neće puno promijeniti režim. Neće, kaže, na dijetu, u ovakvim trenucima treba uživati u malim stvarima, mirisu i okusu palačinki, prvom zalogaju čokoladnog brownieja sa sladoledom od vanilije recimo...
- Ne pazimo toliko na prehranu, to jest nemamo problema s debljanjem. Jedemo i zdravo i nezdravo, trudim se da uvijek imamo nešto skuhano. Pomaže nam i Aljošina mama koja šalje klopu kad vidi da ja padam s nogu i ta njezina pomoć me spasi - odgovara.
Zbog situacije oko koronavirusa Aljoša Šerić je i zabrinut i melankoličan, ovo je, kaže, velika, velika stvar, nakon ovoga će i oni vedri, optimistični, vjeruje, dobiti blago ciničan pogled na svijet i život.
- Kad shvatiš da se sve može srušiti u nekoliko tjedana ili mjeseci, ironija i sarkazam su bolji izbor. Bez obzira na sve, nadam se da ćemo cijeniti više ono što imamo, odnosno što smo imali - govori.
- Ujutro kad se probudim osjećam tjeskobu i tugu, svako malo se sjetim Talijana, a sada i naših ljudi, još ne vjerujem da se ovo događa. Nadam se da će sve proći sa što manje žrtava, da ćemo se kao država oporaviti što prije. Ponosna sam što imamo sjajan Nacionalni stožer, svi odreda su fenomenalni. Mislim da se Hrvatska odlično nosi sa situacijom - zaključila je Antonia.
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Sve o kampanji #OSTAJEMDOMA doznaj na jutarnji.hr/ostajemdoma