Iskreno do srži, bez uljepšavanja, lažnih iluzija, emotivno, ali i vrlo realno svoje je dane u doba krize i posebnih restrikcija zbog koronavirusa te nakon razornog zagrebačkog potresa u sklopu akcije #ostajemdoma opisao i omiljeni voditelj, producent, ali i uspješni redatelj i scenarist Joško Lokas.
- Cijela situacija oko novog načina života u karanteni u početku je bila čak i prihvatljiva. Nekako smo svi zajedno bili svjesni odgovornosti i da kao pojedinci možemo napraviti mnogo. Priznajem, Jelena se u početku discipliniranije ponašala, ali nisam puno zaostajao. Svijet je odlazio u... (psovka, neka čitatelji odaberu koju god hoće), ali smo se barem dobro zabavljali putem WhatsAppa i Vibera. Duh prijatelja i poznanika bio je simbol pobjede. Pljeskalo se bolničarima, vatrogascima, Hrvatskoj vojsci, ali i frendovima koji su ostali doma nakon bančenja svih ovih godina, ali šalu na stranu. Nije ovdje bila stvar hoće li nama neko prenijeti koronu, barem sam si sam tako posložio priču, nego ako sam ja zaražen da je nekome ne prenesem. Tom, po meni, pravilnijom izmjenom uloga nekako je lakše bilo ostati doma.
Šok na Britancu
Slušao sam Rundeka kako pere ruke i Bulića i T.B.F. kako su genijalno snimili svojevrsnu himnu ove situacije. I sve bi bilo super da se nije dogodio 22. ožujka, barem u Zagrebu. Tada je ‘ostani doma’ pao na testu, jer izrazi lica ljudi s kojima sam izašao na ulicu pokazivali su da nisu uopće bili uplašeni zbog korone, nego su strepili za vlastiti život i dom.
A nakon toga, gledajući kako su neki ostali bez domova i kako odlaze iz grada, stiglo nas je nešto što nas je ugrozilo sa strane koju nismo očekivali. Teško je u tom trenutku biti racionalan i ostati koncentriran na virus. I neka ne zamjere mnogi, ali u tom trenutku za koronu me... (psovka, neka čitatelji odaberu koju god hoće). Sve nakon toga je nova priča. Panično zvanje klinaca, onih najbližih. Svi potpuno nenavikli na ono što se događa. Šok i pokušaj stabilizacije. Trajalo je nekoliko sati. Stajali smo svi na Britancu i nitko ništa nije govorio. Afteršok. Prošli smo relativno dobro. Popucali su zidovi, stradalo je stubište i stepenište, dimnjaci su se urušili, počele su padati ukrasne kocke sa zgrade, ali za razliku od mnogih, mi smo mogli ostati doma - počinje svoju priču Lokas.
Piše novu sezonu Nestalih
U čitavom kaosu pokušava paralelno i raditi, što na novim, što na starim projektima.
- Žalim što ne snimam ‘Potjeru’ u redovitom ritmu. Što ne vidim drage kolege s HRT-a. Što zajedno s ekipom iz DD produkcije ne osmišljavam i ne realiziram evente koje smo pripremili. Žao mi je što u ovim uvjetima pišem drugu sezonu ‘Nestalih’ bez obzira na to hoćemo li je ikad snimati. Žao mi je što s ekipom iz Clinice ne počinjem jutro u Regularu. Žao mi je što sam svjestan da nakon ovoga život neće više nikad biti isti. Žao mi je što nas nakon ovoga čeka teška borba jer ništa neće biti kao prije - smatra Joško.
Kao i svi, i Joško je osuđen na vrlo ograničeno kretanje i novo osmišljavanje slobodnog vremena.
- Jelena i ja čitamo knjige, gledamo serije i filmove, ali nije to taj gušt. Sve nekako grubo ulazi u nas kao bića. Nema tu onog ushita kada ugrabite knjigu i navalite na nju, nema tu one sreće kada gledate špicu neke buduće omiljene serije. Čujem se s prijateljima. Svi glumimo da nam je super i da ležeći spašavamo svijet, ali nitko u to ne vjeruje. Šaljemo si fore i smijemo se, ali nitko ne uživa u tome. Neki automatizam lišen one prave emocije, ali valjda tako to mora biti. Ovo je ionako prvi val. Mi još niti ne znamo što znači prava karantena i izolacija. Čeka nas dugi period i svi smo toga svjesni, ali se nadamo da će netko reći - sutra je kraj. Neće - iskren je Lokas.
Razdvojenost od djece
Najteže u čitavoj priči mu je što se ne može vidjeti s djecom koliko bi i kada bi želio.
- Taj dio je najteži. Kako sam poprilično dugo bio u kontaktu s drugim ljudima, odlučili smo se za distanciranje na 15 dana jer ne živimo zajedno i to mi sada predstavlja najveći izazov. Na to nisam spreman. Čujemo se. Šalju videa, ali nije to to. Uskoro istječe taj period i jedva čekam da ih vidim. Sve drugo mi je neprihvatljivo - tvrdi.
Bilo je potrebno organizirati se i oko stvari, poput odlaska u dućan, koje smo svi do nedavno doživljavali banalnima.
- Mislim da svi ljudi napokon razumiju potrebu da smo dio sustava koji nam čini dobro. Tako se svi i ponašaju. Strpljenja i discipline ima na svakom koraku jer su nam fitilji nakon korone i potresa svima ionako kratki. Obavimo sve i odemo doma. Mama je na svojoj adresi pa njoj sestra Ana i ja pomažemo. Donesemo joj pred vrata. Ona izviri na balkon i to je to. Tužno, ali moramo izdržati - objašnjava.
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Sve o kampanji #OSTAJEMDOMA doznaj na jutarnji.hr/ostajemdoma