SERIJAL NAŠE WI-FI DJETINJSTVO

KAKO HRVATSKI KLINCI ŽIVE U IZOLACIJI MAGDALENA ŠOŠTARIĆ 'Virtualna učionica pa WUP igraonica. Mačak Srećko je moj jedini prijatelj uživo'

P

 

Od svih igara sedmogodišnjoj Magdaleni Šoštarić, koja pohađa 1. A razred OŠ Frana Galovića u Zagrebu najdraže su one koje nisu pod krovom, već vani, na zraku. I one koje podrazumijevaju da su oko nje prijatelji, da nije sama.

Magdalenina mama Sandra Šoštarić kroz smijeh kaže da se kćer “voli pošteno zaprljati u pijesku, blatu, gacati po lokvama, divljati do iznemoglosti. Obuća joj ne izdrži niti mjesec dana do prvog lijepljenja i lakiranja ogrebotina. Ona je takvo dijete da najviše voli baš sve ono kaj sad ne može”.

Stan ima raznih ograničenja: “Jako je zaigrana, voli ona i pjevati, plesati, glumiti što ne paše susjedi koja živi ispod nas”.

Događa se nešto ozbiljno

Privatna arhiva
 

Škola i svi oni koje sreće u školi odavno joj nedostaju: “Kad je učiteljica rekla da od ponedjeljka, 16. ožujka, više neće dolaziti u školu zbog korone, ispočetka je bila sretna jer je mislila da će ići sa mnom na posao, jer tako je išla sa mnom i za vrijeme štrajka učitelja. Obožava pričati s ljudima, pogotovo s odraslima,pa joj je to bilo zanimljivo. Ali, kad je skužila da niti ja ne idem na posao, malo je reći da je bilo ono: “Ha?! Što?!” Shvatila je tada da se događa nešto stvarno ozbiljno.”

Taj ponedjeljak kad je krenula nastava na televiziji Magdalena je školu shvatila vrlo ozbiljno, bila je spremna. Na stoliću u dnevnom boravku sve je pripremila - složila knjige, bilježnice, pernicu …

Naša učiteljica Lidija je bolja!

“Bila je baš smiješna onako čupava u pidžami, ali vrlo ozbiljno prati nastavu. No, dan po dan sve manje je knjiga i bilježnica, a sve više nekakvih grickalica, začas je i mobitel bio prisutan. Malo po malo izgubila je volju. Na moje pitanje zašto se ne potrudi više kaže: ‘Ma, dobra je ova učiteljica, ali naša učiteljica Lidija je bolja!’”, prepričava mama pa dodaje: “Magdaleni nedostaje da je uz nju netko s kim bi mogla popričati, netko kome bi malo i smetala, jer ona je velika pričalica.”

Dane provode u stanu, same. Magdalena puno crta, piše. Raduje je izrađivati stvari iz plastelina koje namjenjuje učiteljici. Sve to mama fotografira pa redovito šalje učiteljici, da pogleda.

Mačak Srećko

P
 

Jedino društvo u igri Magdaleni je mačak Srećko. Nasreću, Srećka čini sretnim baš sve što Magdalena radi, sudjeluje u svemu. Makar … i Magdalena je, kako dani prolaze, sve više za laptopom, za mobitelom, s prijateljima razgovara na WhatsAppu, tako se zajedno i igraju, iako niti jedna ne napusti vlastiti stan. “Djeca iz razreda snimaju video, šalju u zajedničku grupu, to im služi kao međusobna podrška”, komentira majka.

Osim što je već polako mori karantena, brine li je što ovih dana? “Zabrinuta je hoćemo li imati što jesti. Vidjela je kad sam nekoliko puta došla iz dućana s gotovo praznim vrećicama jer tada nisam uspjela doći do mesa, ribe, nije bilo za kupiti. Svako malo škicne u frižider, pa sam čujem: ‘Ajde, hvala Bogu, imamo kaj jesti. Dobro smo jel’ da?’ Prijateljica nam je uskočila i poslala svog muža da nam ode u dućan po veću nabavu, jer nemamo auto. Magdalena stalno pita koliko će to trajati, što ćemo ako ponovo bude potres, pa moramo van iz stana, a vani je korona!

Rođendan s prijateljima

Razmišlja i o tome hoće li ih učiteljica prepoznati jednog dana kad se vrate u školu. O tome kako će zagrliti prijatelje kad ih konačno vidi. Pa se upita hoće li ih uopće smjeti grliti.”

Ipak, nada se da će sve završiti, ako ne ranije, onda barem do 20. lipnja, jer točno tog dana Magdalena puni osam godina. Bitno joj je rođendan moći proslaviti s prijateljima.

Jako je teško takvo dijete zadržati u ‘četiri zida’, trudimo se zajedno da ostanemo pozitivne, da ne klonemo duhom i brojimo dane do završetka svih ovih nedaća. Ja imam sreće što je moja Magdalena takva kakva jest tako da još nismo osjetile dosadu i međusobnu zasićenost, još uvijek su nam dani ispunjeni.”

Pratite nas i na društvenim mrežama:

 

Facebook

Instagram

Twitter

 

Izdvajamo