LUKSUZAN PASJI ŽIVOT

FOTO: 'Moja Tonka vrijedi 10 tisuća dolara, preci su joj preživjeli potonuće Titanica, a jede samo mozzarellu i juhu. Svjetska je zvijezda'

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 18.02.2020. u 23:21

Paun Paunović / CROPIX

 

Kratka njuška, tamne oči, bademaste. Uši visoko postavljene, malene. Miks medvjedića i lisice kitnjastog repa kao u vjeverice. Noge koje podsjećaju na mačje, finih struktura i koščica. Krzno izrazito gusto i duplo, ravnih dugačkih oštrih dlaka te nježne vunaste poddlake.

Za glamurozan izgled potrebno je redovito češljanje i najfiniji organski šamponi i regeneratori. Ali i beauty sleep, naravno, u gazdaričinu krevetu.

Tako izgleda dvogodišnja Tonka. Diva s titulom American Grand Champion. Ona je kujica pomeranka i upravo je svrstana među najljepše pase na svijetu.

 

Kreće se graciozno, kao da nosi krunu, a rep je uvijek visoko u zraku. Obožava goveđu juhu i jabuke, a mozzarella joj je prava poslastica. Njezino puno ime je Romlay Royal Tornado i već je sedam mjeseci provela na izložbama u Americi, gdje se i trenutačno nalazi sa svojom handlericom koja je priprema za sljedeće izložbe.

Paun Paunović / CROPIX
 

Prva u Hrvatskoj

Dok gledamo Tonkine fotografije, topimo se od slatkoće i razgovaramo s Tonkinom vlasnicom, 38-godišnjom Splićankom Tinom Romić Žutelijom, koja je i sama povratnica iz Amerike te vjerojatno najveća zaljubljenica u pomerance na svijetu koja je među prvima u Hrvatsku donijela te preslatke psiće.

- Kad sam 2002. godine svog čokoladnog pomeranca Medolina dovela u Hrvatsku, tada ni veterinari nisu znali za tu pasminu.

Ja sam odrasla u New Jerseyju s jednim žutim labradorom Julie. Naš prvi susjed imao je malog pomeranca, lajavog psa, ali beskrajno slatkog i maznog i obećala sam sebi da ću kad odrastem imati takvog psa - prisjeća se Tina koja danas ni u snu ne bi prodala svoju Tonku, čija vrijednost doseže i 10 tisuća dolara.

Tonka je iz njezina uzgoja, kao i njezina mama Viki, a baka Fairy Tales Godiva došla je iz Michigana i bila je Tinina prva izložbena kuja.

Splićanka je dosad imala više od 20 patuljastih njemačkih špiceva, od toga su dva dobila titulu American Champion (zahtijeva da tri suca dodijele psu najmanje 15 bodova, a onda još mora osvojiti najmanje dvije velike pobjede), a dva American Grand Champion (zahtijeva da pas stekne ukupno 25 bodova s tri glavne pobjede od tri različita suca). Samo je jednog pomeranca prodala u SAD.

Njezina je Tonka sada izabrana među sedam najljepših svoje pasmine na The Westminster Kennel Club Dog Showu, najprestižnijoj svjetskoj izložbi pasa koja se od 1877. svake godine održava u New Yorku.

Kako je predsjednik Westminster kinološkog kluba Chat Reynders izjavio medijima, ove je godine na toj velikoj izložbi sudjelovalo 2500 pasa pristiglih iz cijele Amerike i još 14 zemalja. No naša Tonka je oduševila i konkurenciju i suce i TV reportere CBS-a koji su odlučili da će baš ona biti zvijezda njihovih vijesti na CBS 2 kanalu.

Njezina Tonka lako pomete svaku konkurenciju - dosad je pobjeđivala gdje god je bila prijavljena.

Amerika pruža odličan prostor za uspjeh jer postoji velika konkurencija i veliki broj natjecanja. Tina i njezini pomeranci fokusirani su na sjeveroistok Amerike gdje je smještena njihova handlerica. Tamo se, kaže, u svakom trenutku održava barem 20 izložbi pasa.

Paun Paunović / CROPIX
 

Skupa handlerica

Handlerica pak nije bilo tko. Ona je osoba od povjerenja s nizom preporuka - profesionalni vodič psa, osoba koja se brine o tuđim psima i od njih stvara pobjednike.

Ona priprema psa kako bi fizički zablistao, trenira ga, održava mu dlaku, vodi ga na izložbe i izlaže ringu.

Zanimanje handlera nije razvikano ni poznato, ali se od njega itekako dobro živi. Mjesečna primanja vrsnim handlerima u EU su prema nekim informacijama kao u solidnih nogometaša u Hrvatskoj, oko 150.000 eura na godinu.

Tonkina handlerica je 60-godišnja Deb Wheeler iz Pennsylvanije s kojom Tina surađuje dulje od dvije godine.

- Ne bih, naravno, bilo kome povjerila svoje pse, osobno sam išla provjeriti gdje su smješteni i upoznati Deb. Ona je skroz uživljena i psi su joj sve. Ona i suprug nisu mogli imati djece pa su svoje vrijeme posvetili životinjama. Žive u pitoresknom kraju, punom polja i farmi, ona i suprug inače se bave uzgojem korgija, a imaju i stado ovaca - ispričala nam je Tina.

Handlerica funkcionira kao privatni vrtić, obračunava mjesečnu tarifu koja uključuje kupanje i uređivanje psa te odlazak na izložbe, a ulazak u ring se dodatno plaća. Što se dalje pas plasira, to i handlerici cijena raste.

 

No, što je to čime pomeranci osvajaju stroge suce na izložbama?

- Ne postoji savršen pas, ali gleda se cjelokupni dojam. Prvo se gleda je li pas u tipu pasmine (dimenzije glave, oblik njuškice, gdje stoje uši...), traži se taj “foxlike expression” odnosno bistri i lukavi pogled, sjajne okice kojima te promatra, a gleda se i veličina psa. Prije je bilo dopušteno 20 cm, uz dva centimetra više ili manje, a sada je čak do 24 cm.

Poželjno je da pas bude visok koliko je i dug. Kretanje treba biti fluidno, pas treba hodati lijepo, ravno, uspravne glave, bez poskakivanja, pravilno. Uši trebaju biti male i na sredini, a rep što više na leđima, da pada preko glave dok hoda. Dupla meka dlaka treba biti oštra na dodir i mora se osjetiti podlaka. Okice moraju biti bademaste, zubalo škarasto, tako da gornja čeljust blago pada preko donje - nabraja Tina.

Baš kao što misice na izborima moraju pokazati svoju osobnost, tako i je personality važan i na izložbama pasa, a često je i presudan. Pas bi trebao hodati uz nogu handlera i gledati ga, čekati upute. Uzica je tu pro forme, i ona ne smije biti napeta. Hoda se u osmicu, pa cik-cak, gore-dolje... a cijelo to vrijeme treba mahati repom. Kad ga suci pregledavaju, na stolu uvijek mora imati uzdignut rep odnosno ne smije pokazivati strah i ne smije mu biti problem da ga razni ljudi prepipavaju.

Veliki psi u blizini i razne druge pasmine ne bi smjele biti prijetnja, čak je poželjno da zalaje na njih, da se pokaže snažnim iako su zapravo malene loptice. Mužjaci u odrasloj dobi imaju od 1,8 do 2,8 kg, a ženke su nešto teže od 2 do 2,8 kg. Prosječna životna dob pasmine iz regije Pomeranije u današnjoj Njemačkoj je 12 godina. U početku su psi ove pasmine bili puno krupniji i viši, a glavnu zaslugu za današnji elegantan izgled možemo pripisati monarhiji Velike Britanije i kraljici Charlotte koja je ovu pasminu svojom udajom donijela na kraljevski dvor, gdje je počela selekcija i razvoj pasmine.

Paun Paunović / CROPIX
 

Otmjeni štenci

- Moji roditelji žive u New Jerseyju, a i ja često putujem u SAD. Sada sam ostavila Tonku u SAD-u, a sebi sam kući dovela njenu tetu Rozi, koja je 39. na listi American Grand Championa i sparila sam je s petim po redu mužjakom. Sada nosi dva štenca - otkrila nam je Tina.

Kad putuje, pas mora imati knjižicu EU koja potvrđuje da je čipiran, najviše 30 dana prije puta treba biti cijepljen protiv bjesnoće te redovito čišćen od parazita, objašnjava. Prenosi se u mekanoj torbi za pse, koja s psom u njoj može težiti do osam kilograma. Jedan putnik smije prenositi samo jednog psa. Potreban je i certifikat za eksport koji se može dobiti kod točno određenih veterinara.

- Meni užasno teško pada prodaja pasa, radije ih sve zadržim za sebe. Ja uzgajam show pse, a ne ljubimce, no ako u startu vidim da štenac ima manu, da nije skladan po striktnim propisima ili da nema dovoljno samouvjeren personality, onda ga pustim da živi kao kućni ljubimac - dodaje.

Pasminu krasi bogata povijest, a prema nekim predajama jedan od uzgajivača bio je i slikar Michelangelo. Osim njega, i engleska kraljica Viktorija te američki predsjednik Theodor Roosevelt bili su ponosni vlasnici, a nagađa se da su dva psića preživjela i potonuće Titanika. Bili su to Tonkini preci.

Trenutačno kod sebe, ne računajući Tonku koja je na “školovanju” u SAD-u, ima sedam pomeranca, a još njih četiri su kod Tininih prijateljica, suvlasnica.

- Živim u kući o kojoj treba voditi brigu, imam dvoje djece i posao, pa je ponekad teško brinuti o svim tim psima. Zato je svaka prija uzela jednog, ali nisam im ih prodala, one ih samo čuvaju i brinu o njima. Ja ih šišam i redim, a k meni dolaze kad ih treba pariti. Kad se okoti, i ako ja procijenim da sam izvukla maksimum, psa steriliziramo i onda je to njezin pas zauvijek - objašnjava Tina kojoj je najbitnija kvaliteta života njezinih pasa.

Koliko mjesečno trošite na pse?

- Iskreno, ja vam to ne stavljam na papir i ne računam jer ne želim znati. To vam je kao u šopingu kad samo date karticu i uživate. Tako i ja ne želim staviti na papir svaku igračku, novi dio opreme, pregled kod veterinara... - govori Tina.

Troškovi za brigu i održavanje pomeranaca, među kojima su novi krevetići svaka tri mjeseca, redoviti odlasci veterinaru, pseća hrana i posebna organska kozmetika, plaća handlerici i kotizacija za izložbe, za nju su fiksni mjesečni trošak, ono što se uvijek bespogovorno plaća, baš poput režija.  No, iako je šoping-lista dugačka, na njoj nema odjeće za pomerance niti špangica, kakvih je krcat Instagram.

- Apsolutni sam protivnik toga. Oni nisu igračke za djecu, ljudi to moraju shvatiti - ističe Tina te dodaje da postoje više od 23 boje pomeranaca, kojima su dika i ponos njihova griva i kitnjasti rep. Ovaj čopor pomeranaca kupa se svakih 15 do 20 dana, a mlađi i češće.

- Imaju poseban šampon i regenerator od lavande, jojobe i aloe vere te specijalan fen koji je toliko jak da malene pomerance ponekad i otpuše. Ima ih puno, pa kako bi mi bilo jednostavnije, od garaže sam si napravila mali salon. Za auto me baš briga, neka kisne - priznaje Tina.

Paun Paunović / CROPIX
 

Nisu igračke

Tinini pomeranci jedu pseće granule i njihov obrok traje pola sata. No, uz to, na meniju se često nađe kuhana hrana, goveđa juha bez luka, te voće i povrće. Jabuke obožavaju i potuku se za njih, a posebna im je poslastica mozzarella, za kojom su pomeranci ludi.

- Oni vam se svi skupe oko mene čim ja otvorim hladnjak, samo čekaju - smije se Tina koja je majka dvoje djece, a u rodnom Splitu svi je znaju kao - Tinu s pomerancima.

- Moji klinci misle da je to normalno, da tako svaka familija ima puno životinja, a mama mi uvijek govori: “Jao, Tina, samo nemoj ići preko 10.”

Ali ja njih obožavam, oni su kao mali slatki gremlini, svuda skaču po kući, a ne moram vam ni reći da svi obožavaju doći k meni igrati se s pomerancima - priča Tina koja je jedinica, pa se zato vezala uz životinje.

- Moji su još prije rata otišli u Ameriku, 1988. godine. Tata je završio FSB, a mama pravni fakultet, bili su mladi i ambiciozni i htjeli su više od života. Ja sam odrasla u SAD-u, ali nešto me uvijek vuklo nazad - kaže Tina. Ona je diplomirala antropologiju na Sveučilištu Columbia u New Yorku, ali, kaže, dogodio se život i vratila se u Hrvatsku i sada joj je primarni posao turizam.

Jedna je od direktorica malog obiteljskog hotela “Procurator 7”, koji je otvoren u ljeto 2015. i vrlo je brzo našao klijentelu koja voli luksuz smještaja uronjenog u srce grada.

- Mi smo u rotaciji. U sobi imam boks i svaku večer samo tri pomeranca spavaju sa mnom u krevetu, a drugi su u boksu. Ne bih mogla sa svima, ionako i uz njih troje nekako ja uvijek završim skvrčena na rubu kreveta - smije se Tina koja ne može zamisliti život bez njih.

Izdvajamo