- Laž me najviše pogodila od svega. Nisam oka sklopio cijelu noć. Gospodin koji je fotografirao vidio me i mogao me slobodno pitati što god je želio u vezi konja, a on je odabrao to objaviti skupa sa svim lažima - iskreno govori Mirko Bubić iz Klis-Kose za Slobodnu Dalmaciju, kojeg je pogodilo kada je vidio fotografije svog Panča na portalu Slobodne Dalmacije koji je proglašen neuhranjenih i zanemarenim.
Ova priča, kao i brojne druge, kao i nedavna vijest o pronalasku nestalog šibenskog kapetana, dokaz su kako se lako šire lažne i neprovjerene vijesti na koje građani burno reagiraju.
Ovog puta odlučili smo ispraviti nepravdu, a Mirko je pozvao novinarku Slobodne kod sebe kako bi se iz prve ruke uvjerila u kojim uvjetima živi Pančo i što on njemu zapravo znači.
- Pančo je moja ljubav, kao član obitelji nam je, a najviše ga obožava moja unučad. Sve što sam mu mogao pružiti, dao sam mu. Koliko god sam ja pomogao njemu, on je meni još više kroz druženje, šetanje i jahanje - objašnjava Mirko koji je Panča kupio prije 16 godina.
Mađarski polukrnjak Pančo ima 27 godina i kako Mirko objašnjava, mršav je zbog bolesti koje su ga pogodile, a ne zbog neuhranjenosti.
- Prije dvije i pol godine obolio je od sipljivosti, bolesti dišnog sustava i tada su mi svi savjetovali da ga uspavam jer su mu prognozirali samo mjesec dana života, ali to nije dolazio ni u obzir. Napravio sam i još uvijek radim sve što mogu kako bi Pančo bio opet onaj stari. Vitamini, voće i meka hrana su ga preporodili - govori Mirko dok Pančo pozira fotografu.
Uz Panča Mirko se u mirovini brine i o kokošinjcu te hrvatskom ovčaru Sheli, a Pančo redovito ide i na ispašu i van korala, a mora ga zavezati kako nebi negdje zapeo.
Lani mu je dijagnosticirano i zapetljanje crijeva, ali Pančo je borac, apetit mu se polagano vraća i ne odustaje tako lako.
Mirko pokazuje štalu od Panča od nekih 16 kvadrata, koju od milja zove apartman i njegov koral u kojem provodi najviše vremena.
- Malo koji konj ima ovakvu pažnju. Sve sam ovo sam sagradio, mnogi su mi rekli da sam lud, ali ja se nisam obazirao. Mi od njega nećemo odustati, nema šanse - kaže Mirko osvrćući se na komentare kako ga je samo iskoristio za poticaje.
- O tome nema nikakvog govora. On nama nikad nije služio za rad, već za uživanje i druženje - naglašava Mirko.
Odmah uz 'apartman' nalazi se i prostorija s njegovom hranom, oko 100 bala trave i 30-ak bala s djetelinom, Pančove su delicije koje tamani uz meku hranu, piše Slobodna.
- U dva navrata kada ga je bolest pomela, nisam ga se želio odreći jer sam znao da će se iz svega izvući i ne planiram ni u budućnosti. On je član naše obitelji i od nas odlazi samo prirodnom smrću - za kraj će Mirko.
