Književnica i zaštitarka životinja Ana Horvat već godinama radi na izboru građe (antologiji) hrvatske poezije nadahnute, odnosno posvećene životinjama nastale od 15. stoljeća do danas. Među njima su i, primjerice, “Tužaljka protiv ubojice psa Mora” Marka Marulića, “Balada o zaklanim ovcama” Dragutina Tadijanovića, te prekrasni stihovi Vesne Parun, Višnje Stahuljak, Zvonimira Goloba, Zlatka Tomičića, Ivana Slamniga, Dubravka Ivančana, Nade Iveljić, Vesne Krmpotić i drugih. Želja nakladnika i antologičarke je da čitatelji ljubitelji životinja i oni koji samo poštuju životinjsko pravo na život bez patnji i ubijanja dobiju uvid u bogato hrvatsko animalističko pjesništvo.
Osamdeset pjesnika
Posao na prvoj hrvatskoj animalističkoj antologiji nazvanoj “Subića - antologija hrvatske animalističke poezije“ je pri kraju, a u njoj će na više od 500 stranica biti predstavljeno petstotinjak pjesama 80 hrvatskih pjesnika koji su s ljubavlju, divljenjem i suosjećanjem pisali o životinjama.
Književnica Ana Horvat rođena je i školovala se (diplomirala pravo) u Zagrebu. Radni je vijek provela kao pravnica u Ini pišući, usput, poeziju. Članica je Društva hrvatskih književnika, objavila je četrnaest pjesničkih zbirki i jedan roman; njezine su pjesme prevedene na talijanski, španjolski, francuski i njemački, a proza na makedonski jezik te su često izvođene na književnim tribinama i recitalima.
Spasimo pse iz šinteraja
Roman “Podsuknja” prvi je prozni uradak Ane Horvat. Ujedno i posljednji roman koji je napisala, kako autorica pjesnikinja voli napomenuti.
U romanu “Podsuknja” je i posebna tematska cjelina “Akcija Spasimo pse iz šinteraja” koja govori o autoričinim sjećanjima (očajavanjima, ushitima, užasavanjima i rezignacijama) iz šinteraja i oko njega, odakle je kao volonterka udruge za zaštitu životinja više od desetljeća od smrti spašavala napuštene pse. Na tom je tegobnom poslu, koji suosjećajne za patnje životinja gura svakodnevno u sve veći stres, bolje upoznala ljudsku prirodu nego prethodnih pedeset godina života, tvrdi.
O psima je Ana Horvat oduvijek znala sve najbolje, a u šinterajskom je desetljeću samo nadogradila divljenje i poštovanje prema njihovoj mudrosti, strpljenju i odanosti čovjeku, kakav god bio.
Briga za napuštene
Zaštitom životinja počela se sustavnije baviti nakon umirovljenja 1995. Najprije kao pravnica, pišući volonterski nacrt prvog hrvatskoga Zakona o zaštiti životinja (s poznatim zoofilom i pravnim teoretičarom prof. dr. Nikolom Viskovićem s Pravnog fakulteta u Splitu.
No, kako kaže, tekst tog zakona, nažalost, iako europski napredan i unatoč potpisima više desetaka tisuća poštovatelja prava na život životinja bez patnji diljem Hrvatske (organizirala je prosvjedne skupove u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku), nije prošao.
U razdoblju pisanja nacrta zakona jednog se jutra uputila u zagrebački šinteraj (živodernicu, odnosno ljepše: Veterinarsko-higijenski servis) da bi se osobno uvjerila kako izgleda ta “briga“ zakonodavca, odnosno Zagreba za napuštene pse koji su se tada, slijedom gradske Odluke o kućnim ljubimcima, ubijali sedmi dan od hvatanja, tj. smještaja u mračnoj prostoriji u male, limene, mokre kaveze iz kojih im je jedini izlaz bio - u smrt.
Ono što je ondje tog ljeta 1997. vidjela zauvijek joj je promijenilo život.
- Zaključila sam da se ti napušteni psi - žrtve loših vlasnika koji su ih izbacili na ulicu gdje su ih šinteri pohvatali - mogu spasiti jedino brzim udomljenjem ili brzim micanjem iz kaveza šinteraja (kako bi se dobilo na vremenu za udomljavanje, liječenje i opravak od stresa i mršavosti, koćenje skotnih kuja itd.) - kaže Ana i dodaje da je nakon toga osnovala Drugu priliku, putem koje pokreće i poznatu akciju “Spasimo pse iz šinteraja“.
Podrška medija
Od prvog dana, u jednakoj mjeri u kojoj je uživala podršku medija i građana, Ana Horvat nije imala podršku nadležnih gradskih vlasti za spašavanje napuštenih pasa iz šinteraja na adresi Stara Pešćenica 69 .
- Sada je šinteraj zatvoren i taj je posao prebačen na Zoološki vrt - kaže Ana Horvat, razočarana gradskom odlukom. Zaštitarka i pjesnikinja misli da je to kraj rada njezine udruge.
- Volonteri više neće imati gdje vidjeti pse, i objavljivati apele za njihov spas udomljenjem - tvrdi Ana i poziva čitatelje da udome napuštene pse! Fotografije nekih još neudomljenih, mogu se vidjeti na web stranici udruge www.drugaprilika.com.
Književnica Ana Horvat je objavila četrnaest pjesničkih zbirki i jedan roman; njezine su pjesme prevedene na talijanski, španjolski, francuski i njemački, a proza na makedonski jezik
Druga prilika: Do sada smo spasile 3325 pasa
Druga je prilika u prethodnih 12 godina svog rada spasila 3325 napuštenih pasa.
Udruga, na žalost, nema skloništa pa se psi izvađeni iz šinteraja nalaze na čuvanju i liječenju u privatnim hotelima za pse koje udruga plaća milodarima građana i, već tradicionalno, prodajom kalendara i knjiga Ane Horvat. Trenutačno se brine za 20 pasa spašenih iz šinteraja koje nitko nije htio udomiti zato što su ili stari ili psihofizički hendikepirani.
Udomljavanje je bilo moguće jedino uz pomoć medija.
I nabavljanje sredstava za smještaj i liječenje neudomljivih skotnih i bolesnih, te starih pasa nije bilo moguće bez medija.
Od početka pa sve do danas svi hrvatski mediji dali su podršku Ani Horvat pa im ona i ovom prigodom, nakon jedanaest godina spašavanja pasa iz šinteraja, ponovno zahvaljuje u ime spašenih pasa i volontera udruge, uvjerena da nikad nije izdala ni pasje, ni novinarsko povjerenje.