AKTIVISTI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA

'Ovo su naša najgora iskustva: Kako su ljudi koji su udomili psa mučili jadnu životinju'

Luna, izbačena na magistralu, sretan dom pronašla je u obitelji Zulim (na slici Ana, Luna i Nikolina). Oni su već imali psa Lenya, a Luni su odlučili pružiti dom kad su čuli da je nađena u lošem stanju. Prošli su potrebne provjere i primjer su dobrih udomitelja.

Naslovna fotografija: Luna, izbačena na magistralu, sretan dom pronašla je u obitelji Zulim (na slici Ana, Luna i Nikolina). Oni su već imali psa Lenya, a Luni su odlučili pružiti dom kad su čuli da je nađena u lošem stanju. Prošli su potrebne provjere i primjer su dobrih udomitelja.

Udomiti nekoć napuštenog psa s ulice ponekad i nije lako, što udomiteljima smeta. Dok neki još uvijek psa poklanjaju bez ikakve provjere u kojima će on živjeti, većina onih koji vole životinje žele znati kako će izgledati život psa. Zbog toga detaljno razgovaraju s potencijalnim udomiteljima i postavljaju brojna pitanja koja nekima smetaju: gdje će spavati pas, hoće li biti na lancu, koliko vremena možete posvetiti njegovim šetnjama, što misle o kastraciji... Mnogi nikad ne dobiju psa - oni koji ne žele sterilizirati kuju, držali bi psa u lancu ili ga pustili da slobodno šeće naokolo.

Mnogi potencijalni udomitelji pasa tuže se da je procedura prilikom udomljavanja prestroga. No, zaštitari koji spase životinju s ulice, cijepe je, kastriraju i hrane samo strogim provjerama, mogu osigurati da njihovim psima bude dobro do kraja života. Sve funkcionira po ustaljenom redu: potencijalni udomitelj se javi, potom ga aktivist upoznaje i procijeni je li sve u redu. Ako jest, potpisuje ugovor i dobiva psa. Nakon toga sve ovisi o novom vlasniku: ako se redovito javlja i daje podatke o tome kako pas živi, moguće je da provjere nikad ne bude. No, ako se prestane javljati, to obično znači da nešto nije u redu.

- Kad idemo u provjeru, ja ili djevojke koje mi pomažu, gledamo sve: gdje ljudi žive, kako žive, gdje će pas spavati... Odmah otvoreno kažem: lanac i boks ne dolaze u obzir. Nisam životinju spasila zato da bi se smrzavala vani ili život provela na lancu. Mnogi misle da smo prestrogi, no mi životinje volimo i želimo im najbolje - kaže Klaudija Sigurnjak iz Požege, koja godinama spašava i udomljava pse.

Ona inzistira na sklapanju ugovora, a kontrolira i provedbu. Primjerice, njeni odrasli psi su svi kastrirani, no štenci nisu. U ugovoru je određeno vrijeme kada pas mora biti kastriran i Klaudija se tada javlja udomitelju i provjerava je li ugovor poštovan. No, unatoč svemu tome, ružne stvari se ipak događaju. Klaudija se sjeća najgoreg udomljenja. Ispočetka je sve bilo dobro, no onda je djevojka koja je radila provjeru uvjeta prije nego je kujica Betty došla u novu obitelj primjetila da vlasnik više ne šeće sa psom.

- Bilo nam je sumnjivo, pa smo otišle provjeriti. Našle smo našu Betty zavezane na metar lanca, u staroj ostavi pokraj kuće. U njenom krevetu u kući spavalo je štene koje je obitelj u međuvremenu nabavila. Srce mi je puklo. Uzela sam je nazad, izliječila i pomogla da se oporavi, a ona je pronašla novi dom u jedne prekrasne žene u Samoboru - priča Klaudija

Petra Puvača, predsjednica udruge Sedma od Devet iz Zagreba, prisjeća se kako je prije nekoliko godina nakon detaljnih provjera udomila psa ženi kojoj je završio na lancu, a uspio joj je nekoliko puta i pobjeći. Uzela ga je iz dvorišta bez razgovora, a kad ju je udomiteljica nazvala da pita je li to bila ona, odmah joj je rekla da jest.

- Pitala me što će reći djeci, a ja sam joj rekla da djeci objasni kako mi je lagala i da nije poštivala ugovor. Nikad se više nismo čule i toplo se nadam da nikad više nije udomila nijednog psa - kaže Petra.

Ružnu situaciju doživjela je i Tilda Nadilo, aktivistica iz Trogira. Sjeća se kako je prije nekoliko godina udomila kujicu Bibu u obitelj koja je imala jedno dijete i psa. Sve je bilo dobro dok žena nije ostala po drugi put trudna. Tada su Tildi, koja je prije dolazila u kontrole i sve je bilo dobro, susjedi javili da se psa drži na balkonu, gdje jede i obavlja nuždu, bez šetnji.

- Rekli su mi na se na nju stalno viče, a jednom je uspjela pobjeći i istukli su je. Došla sam do njih, a oni su rekli da je Biba zločesta, da je nitko ne voli, pa čak ni njihov drugi pas. Stavila sam malenu na povodac i otišla. Kasnije su zvali i govorili gluposti: da je Biba loš pas, da bježi... Nakon dvije godine života s njom su mi rekli da psa nitko ne voli, kao da to opravdava život na balkonu i batine - kaže Tilda.

Ružnih priča imaju i drugi aktivisti. Andrea Knezović iz Zagreba kaže kako je njeno najgore udomljavanje psa bilo prije nekoliko godina. Spasila ga je iz jednog sela u Slavoniji: živio je na lancu godinu dana. Plaćala je treninge, kako bi se pas oporavio od trauma. Javila joj se žena koja ga je htjela udomiti: Andrea kaže da je dvaput bila kod nje doma da bi provjerila uvjete, bila u kontaktu s njom danima, a čak ju je pozvala i na trening, da vidi kako pas radi.

Lilyka - ostavljena zavezana za stablo. Jedva preživjela zimu prije nego je pronađena. Udomila su je Anamarija Džolić i njena majka Vinka Maljković. Njima je nedugo prije uginula kujica, a Lilyka ih je osvojila.

Lilyka je pronađena zavezana za stablo, a udomile su je Anamarija Džolić i njena majka Vinka Maljković. Obe su znale proceduru i u svoj su dom rado primile volontere, koji su utvrdili da će se dobro brinuti za kujicu. Malena je i danas kod njih.

- Neko je vrijeme sve bilo dobro - povremeno smo razgovarale, a čak sam nekoliko puta otišla kod nje doma, da ga vidim. No, jedan dan sam vidjela u oglasniku da se udomljava pas, isti kao moj Tristan. Usporedim slike i vidim da je to on. Zovem ženu, ona kaže da se pas i ona nikad nisu povezali, da je on autističan i ne doživljava je... Pa ga je dala prijatelju na selo, gdje ga je ovaj stavio na lanac. Potpisale smo ugovor, pa sam joj zaprijetila. Onda je nazvala tog čovjeka i on je vratio psa - sjeća se Andrea, koja kaže kako joj se Tristan vratio u psihički puno gorem stanju nego što je bio. Kasnije ga je dobro udomila i on je sada sretan pas, ali sebi ne može oprostiti muku koju je prošao.

Iako je mnogo ružnih priča, nikad niti jedan neodgovoran vlasnik nije sankcioniran. Zakonska podloga postoji: Kazneni zakon propisuje do godinu dana zatvora sve sve koji zlostavljaju životinje, nanose im bol ili ih izlažu nepotrebnim patnjama. Osim toga, sankcionira i one koji izlože životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme (primjerice, tako što životinji ne daju hranu ili vodu) mogu završiti iza rešetaka šest mjeseci. Po novome je u gradu Zagrebu zabranjeno držanje pasa na lancu. No, čak i u situacijama kad je kršenje zakona jasno, a i ugovora koji je s udomiteljem potpisan, nema kazni.

- Ugovor obvezuje i na temelju njega se može sudski kazniti prekršitelja. No, udruge to ne rade - fokusirani su na to da nesretnu životinju izvuku od lošeg udomitelja i potom oporave. No, zapravo bi trebalo sve te situacije prijaviti barem veterinarskoj inspekciji, kako bi postojalo njihovo rješenje. Nakon što se ista osoba, po odluci inspektora, dvaput kazni za prekršaj prema životinji, više ne smije nabavljati nove životinje. Nije ni taj zakon dobar - sjetimo se Ostoje Babića koji je sjekirom mrcvario psa u dvorištu. To je bilo njegovo jedino poznato djelo i proveo je 11 mjeseci u zatvoru. No, nakon toga je legalno smio nabaviti psa - kaže Oman, koji dodaje kako unatoč preblagom zakonu treba zvati veterinarsku inspekciju, jer je to jedini način da se osobu zaustavi u tome da opet nabavi psa i postupa prema njemu jednako.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 15:56