Mačak sada ima nekoliko tetovaža, a vlasnik, stanoviti Aleksandar Purtov, tvrdi da ga nijedna nije boljela.
"Uglavnom se brzo oporavi od anestezije", istaknuo je Purtov, žestoko raspravljajući i braneći se na društvenim mrežama, čime je izazvao još veći bijes i kritiku na svoj račun.
Veterinar kojeg su konzultirali čitatelji tvrdi da sfinks mačke imaju izuzetno osetljivu kožu i mali prag tolerancije na bol. Također navodi da veoma teško podnose anesteziju te da je postotak buđenja iz nje za ovu pasminu tek 50 posto. Drugim riječima, tvrdi da je to što radi ovaj tatto-majstor zapravo tipično zlostavljanje životinja!
Aleksandar Purov se s druge strane brani riječima da ova praksa postoji stoljećima i da nema razloga da sada odjednom postane neetična!
Jeste li znali?
Sfinks nije rezultat genetskih manipulacija već prirodne i spontane genetske mutacije. Odsustvo dlaka je nasljedno i gen koji ga određuje je recesivan. Prva saznanja o postojanju bezdlakih mačaka datira još iz vremena Azteka.
Uzgoj današnjeg Sfinksa počinje 1966. godine u Kanadi (Ontario) kada je ljubav dviju domaćih mačaka rezultirala rođenjem bezdlakog mačića nazvanog Prune ("suha šljiva" na engleskom jeziku). Tog su mačka kasnije parili s majkom, sestrama i kćerkama kako bi se fiksirala pasmina i uredio prvi standard.
Ta nova pasmina je nazvana "Moonstone Cat" (Mačka mjesečevog kamenja), zatim "The Canadian Hairless" (Kanadska bezdlaka) i na kraju "Sphynx" (Sfinga).