Španjolski hrt Zen spašen je nedavno iz jednog brazilskog azila i sretno udomljen kod jedne zagrebačke obitelji. Ova lovačka pasmina žrtva je morbidne tradicije: nakon što završe svoj kratki lovački ili trkački radni vijek, u Španjolskoj se vješanjem, spaljivanjem ili kiselinom ubije između 50 i 100 tisuća pasa godišnje i taj jezivi zločin ne brine nikog, osim udruga za zaštitu životinja i pojedinaca koji vole ove pse.
Zen je jedan od malobrojnih primjeraka koji, zahvaljujući dobrim ljudima, nije doživio ovu groznu sudbinu.
To može biti jedan od razloga njegove strašne osjetljivosti na odvajanje od vlasnika. Kad njegovi vlasnici odu na posao, Zen neutješno zavija, iako nije sasvim sam, jer dom dijeli s jednom divnom udomljenom kujicom. Zen zato dolazi u vrtić i hotel za pse Veliki&Mali na Zagrebačkom Velesajmu, gdje ne rade samo na čuvanju pasa dok vlasnici rade ili su na putu, već i pomažu psima s problemima u ponašanju.
"Taj dio naših usluga izuzetno je važan i tražen, a obavljamo ga u suradnji s iskusnom trenericom Vedranom Dorogi, čiji su glavni profesionalni interes upravo prestrašeni i nesocijalizirani psi kojima treba pomoć stručnjaka. U okruženju koje čini stabilan čopor, mnogo je lakše rehabilitirati psa, nego u nekontroliranim uvjetima koji često mogu pogoršati problem. Proces, međutim, traje, pa je potrebno da vlasnici redovito dovode psa u vrtić na neko vrijeme. Poboljšanje se najčešće vidi već nakon nekoliko dana ili se barem vidi koliko je problem tvrdokoran", kaže vlasnica vrtića Nataša Škaričić.
Samim dolaskom u vrtić pas ubrzo shvaća da odvajanje od vlasnika ne mora nositi traumatično iskustvo, a daljnji hodogram prilagođavamo pojedinačnom psu. U Zenovom slučaju, obitelj je već nakon 10 dana mogla ostaviti psa na puna dva sata, da pritom nije uočen nijedan prijašnji znak stresa, poput zavijanja, grebanja po vratima i uništavanja pokućstva, kaže Vedrana.
Isti je slučaj s francuskim buldogom Linom, koji je vlasnicima priređivao pravi pakao čim bi izašli iz stana.
"Lino ni na sekundu nije smio ostati sam, no nakon dva tjedna boravka u vrtiću vlasnici već uočavaju bitnu promjenu. Pas je mnogo mirniji i samostalniji", objašnjava Dorogi.
"Prekrasna rodezijska ridžbekica Whiskey koja živi s njemačkom ptičarkom Gretom, nije pokazivala klasične simptome separacijskog straha, ali je bila strahovito povučena i letargična i prvih se dana vidjelo da joj kontakt s drugim psima i nepoznatim ljudima uzrokuje stres. Danas je već izuzetno umiljata i druželjubiva i igra se s većinom pasa, uključujući mališane", objašnjava Nataša.
Često je slučaj, dodaje, da je pas krenuo krivim smjerom jer se vlasnik boji interakcija s drugim psima, bilo radi neiskustva ili loših prijašnjih iskustava. Takav je, primjerice, slučaj kerry blue terijera Rexa čiju vlasnicu brinu neke opće pasminske osobine, hiperaktivnost i moguća grubost u igri, pa pas u vrtić dolazi da bi počeo sa socijalizacijom na koju vlasnica samostalno nije bila spremna.
Najljepši dio ovog posla, kaže, baš je u tome kad vidite da pas kojeg ste primili nesigurnog, anksioznog, zatvorenog ili netolerantnog, nakon nekoliko dana pokazuje sasvim drugu stranu i veselo ulazi u vrtić, a vlasnici primjećuju da mu je preko vikenda "falilo vrtićko društvo".
Za vlasnike koji su udomili ili kupili bebu psa, vrtić nudi program socijalizacije štenaca, koji značajno olakšava početničke muke u prilagodbi na život sa psom.
"Od šteneta ne možete očekivati da ostane bez nadzora na više sati, ne samo zato što bi se ono sigurno zabavilo tako da biste morali preurediti čitav stan, nego i zato što bi time, unatoč svim mjerama predostrožnosti, moglo napraviti nešto opasno po sebe, o nemogućnosti kontrole obavljanja fizioloških funkcija da ne govorim. Štenci kod nas dolaze da bi nadrasli tu fazu u sigurnim uvjetima, ali i zato da bi se naučili ponašanju s drugim psima i osnovama poslušnosti", objašnjava Vedrana.
Petomjesečna beba posavskog goniča Sole, ovdje je, recimo, brzo naučio piškiti i kakati u dvorištu, a s odraslim se psima igra razumijevajući svoje i njihove granice.
"Očekujemo da štene takvo iskustvo prenese i na druženje sa psima izvan vrtića, da prepoznaje znakove kada nekom psu paše igra, a kada želi distancu, te da samostalno procjenjuje da je dovoljno da se makne od psa čije mu ponašanje smeta. Pritom ni vlasnik ne smije zaboraviti da sam radi na pravilima ponašanja i da napravi sve što može da štene ne bude izloženo interakciji s nepažljivim i reaktivnim psima", dodaje.
Općenito, vrlo je važno da vlasnici znaju i shvate da rad sa psima u vrtiću nije dovoljan, odnosno da oni moraju promijeniti svoje ponašanje prema psu i uskladiti ga s njihovim preporukama, napominju Vedrana i Nataša. Vrtić na čuvanje, socijalizaciju i resocijalizaciju prima samo pse čiji problem nije narastao do mjere da je pas postao agresivan i opasan.
"Takvi psi moraju proći tretman u sasvim drugim uvjetima od vrtićkih, gdje je sigurnost pasa svih uzrasta i veličina prioritet", napominje Nataša.