Više o vjeverici Bitsy iz videa saznajte na njenom Instagram profilu!
Što ako naiđete na napuštenu malu vjevericu?
Malu vjevericu, koja još nema 14 dana moći ćemo sačuvati na životu jedino umjetnim hranjenjem. Takvu vjevericu moramo hraniti mlijekom za mačiće siročiće koje možete kupiti u svakoj bolje opremljenoj trgovini za kućne ljubimce. Pije ga ili pomoću plastične pipete ili iz bočice s posve malom dudicom, a hranimo je najmanje 5 puta na dan. Vodeći računa o tomu koliko je mlado napredovalo, počinjemo mu davati pecivo ili bijeli kruh namočen u mlijeko. Hranimo ga žličicom, a malene zalogaje dajemo mu ravno u njuškicu. Tako činimo sve dotle dok se životinjica ne nauči hraniti sama. Budući da je vjeverici urođeno da se hrani glodanjem, moramo joj davati komadiće osušenog peciva te različite voćne plodove zajedno s košticama. Plodovima će utažiti potrebu za vodom, dok će glodanjem sjemenih koštica brusiti zube i tako pojesti jezgro.
Raznolikost prehrane
Kad vjeverica nauči jesti sama, uz voće dajemo joj i lješnjake, orahe, koštice marelica i slično. List salate ili mrkvica također će joj koristiti. Zimi joj dajemo svježe grančice s pupovima jablana, kruške, javora, bora ili smreke, a isto tako i češere bora ili smreke. U jesen joj dajemo i nezrele orahe zajedno s vanjskom lupinom. Takva vrsta ishrane potrebna je zbog tvari koje sadrži, a koje pospješuju probavu i sprečavaju proljeve, koji bi se javili kao posljedica ishrane isključivo uljnatim sjemenjem.
Problemi s nametnicima
Zapravo nema vjeverice u nađene u prirodi koja ne bi imala buha. To su buhe koje ne prelaze na čovjeka, već jedino muče životinjicu. Zbog toga moramo odmah čim vjeverica malo naraste njezino krzno natrljati blagim insekticidom, najbolje buhačom. Čim se životinjica riješi "vlastitih" buha, u boravištu među ljudima joj više ne prijeti novo okuženje. Što se tiče njezine higijene, vjeverica je vrlo čista životinja i često se "pere" lizanjem. Zbog toga moramo paziti da ne dođe u doticaj s bilo kakvim štetnim kemikalijama koje bi mogla progutati. Moramo upozoriti i na to da prestrašena vjeverica može jako ugristi, pa čak i odgristi dječji prstić. Zbog toga savjetujemo da je ne drže u kući gdje su još djeca toliko mala da ne mogu shvatiti kako tako mala životinjica ne podnosi nikakvo “gnjavljenje” i prisiljavanje.
Držanje
U kući možemo vjevericu držati u krletki ili je pustiti da se slobodno kreće po cijeloj sobi. Na svaki način potrebna je drvena kućica dugačka i široka 30 cm te visoka 40 cm. Takva joj je kućica prijeko potrebna jer je za vjevericu prirodno da "stanuje" bilo u gnijezdu loptastog oblika što ga izgradi od grančica na drvetu ili pak u duplji drveta. Kao ulaz u kućicu služi joj okrugli otvor od približno 6 cm promjera u gornjoj trećini kućice. Pokrov mora biti čvrst, svakako pomičan, kako bismo od vremena do vremena mogli kućicu očistiti. U kućicu moramo staviti do 10 cm debeo sloj vunenih i drugih krpica, te suhu mahovinu za ležaj. Tu podlogu moramo mijenjati barem svakih 10 dana, osobito dok se vjeverica još ne hrani samostalno. Tek kad odraste, postaje potpuno čista što se tiče gnijezda, koje joj kasnije služi kao spremište viška hrane.
Žičana krletka treba biti što prostranija. Mora biti od žičane mreže, nikako od drvenih daščica, jer bi vjeverica pregrizla svaku ogradu koja nije od žice. U krletku treba staviti nekoliko debljih grana kako bi se životinja, kad joj se to prohtije, mogla po njima penjati, a ne da to čini samo po žičanoj mreži ograde. Dno krletke valja nasuti sitnim šljunkom ili pijeskom, koje moramo od vremena do vremena mijenjati. Jednako tako potrebna je plitka posudica s čistom vodom koju moramo mijenjati svakog dana. Slobodno kretanje vjeverice po cijeloj sobi svakako je za životinju ugodnije, no u tom slučaju moramo biti spremni da će se popeti na sve dostupne predmete, a osim toga i na to da ćemo posvuda naći hrpice izmeta u obliku crnih rižinih zrnaca i "lokvice".