HRTOVI

ZAHTJEVNI SU I MALO SVOJEGLAVI, IDU NA TRETMANE LJEPOTE I TRČE ZA SVIME ŠTO VIDE Bili smo na treningu jedne od omiljenih lovačkih pasmina

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 30.09.2019. u 23:20

Boris Kovačev / CROPIX

Iz Kluba hrtova Hrvatske nadaju se da će se lure coursing sve redovitije održavati na zagrebačkom Hipodromu

Impozantno elegantni, graciozni, nježni, tihi, mirni, suzdržani. Više su, kaže se, nalik mačkama nego psima.

Hrtovi su doista posebni psi, a to najbolje znaju i najsrčanije tvrde u Klubu hrtova Hrvatske.

Posjetili smo ih protekli vikend na zagrebačkom Hipodromu, gdje se održavalo Državno prvenstvo u preponskom jahanju za mlade konje. Dok su se konji utrkivali, hrtovi su odradili svoj lure coursing trening. Riječ je o imitaciji lova, odnosno igri za hrtove kroz koju se ti psi i socijaliziraju. Mamac koji predstavlja lovinu zapravo je skup plastičnih traka koje simuliraju trk divljeg zeca, a pomiču se uz pomoć kolotura i užadi koje su postavljene na travnatoj livadi. Hrtovi, inače lovački psi, uživaju u takvoj vrsti lova, a sve se češće njihovim treninzima pridružuju i druge vrste pasa. Iz Kluba hrtova Hrvatske nadaju se da će se lure coursing sve redovitije održavati na zagrebačkom Hipodromu.

Oni koji znaju ponešto o hrtovima možda su uočili da ih se često može vidjeti upravo na hipodromima i u blizini konja. Zašto je to tako, objašnjava nam Lea Slunjski, predsjednica kluba, te i sama ponosna vlasnica 10-mjesečne Maneli. - Hrtovi izgledom podsjećaju na konje i slično se kreću, pa vjerujem da zbog toga ljudi koji vole konje vole i hrtove. No, bili su povezani i tijekom povijesti. Beduini su išli u lov sa svojim arapskim konjima, sokolima i salukijima. Salukiji su perzijski hrtovi, kakva je i moja Maneli. Tako je ostala ta perceptivna povezanost konja i hrtova. No, slični su i po karakteru. I s konjima i s hrtovima se može stvoriti ta posebna spona između čovjeka i životinje - kaže nam Lea.

Boris Kovačev / CROPIX
 

Psi beduina

Nju je kod hrtova na početku privukao, kaže, njihov izgled, dlaka, veličina, elegancija. Onda je počela istraživati njihov temperament i tu je pala konačna odluka. - Oni su vrlo mirni, ali i zahtjevni. Moja je Maneli vrlo razigrana, traži puno energije, komunikacije i rada. Ona ima tek deset mjeseci. Do treće godine se smire, ali su dotad vrlo zahtjevni i treba uložiti puno truda u tu najraniju socijalizaciju.

Hrt nije tipičan pas kojeg ujutro prošetate, odete na posao pa to isto napravite kad dođete s posla. Traže jako puno i ne bih rekla da su ljudi koji rade osam sati materijal za vlasnika hrta - kaže nam Lea. - Volimo reći da su oni svojeglavi, ali su zapravo samo svoji. Sve što rade, rade za sebe, pa će tek povremeno učiniti nešto i za vlasnika. Ako im to paše - smije se dok objašnjava kakav im je karakter. Želite li psa koji vas pokorno sluša, kaže, hrt nije za vas.

Njezina je Maneli, već spomenuto, saluki, hrt iz Perzije, odnosno današnjeg Irana. Hrt je pas za kojeg se zna već nekoliko tisuća godina pa je, kaže nam Lea, dio njihove posebnosti upravo i u toj povijesnoj, religijskoj pozadini priče. - Perzijski se hrtovi smatraju maratoncima u hrtovskom svijetu, jako su brzi i mogu trčati dugo. Njih su u povijesti posjedovali beduini. Nisu ih zvali psima, nego su to bili salukiji, to je jedini pas koji je živio s njima u šatorima i spavao sa ženama i djecom, a za čuvanje su imali posebne pse čuvare.

Boris Kovačev / CROPIX
 

Duga i sjajna dlaka

Salukiji su jeli što i gazde, bili su iznimno dragocjeni, bez njih beduini ne bi mogli preživjeti. Koristili su ih za lov - kaže nam Lea. Upravo zbog te lovačke funkcije u prošlosti, hrtovi danas toliko uživaju u treninzima lure coursinga, sporta za pse, u kojem se održavaju i natjecanja. - Hrtovi love vidom, trče za svime što vide, posebice ako je u pokretu. Potrčat će i za listićem koji pada s drveta. Tako znaju potrčati, recimo, za malim psima, što njihovi vlasnici često mogu protumačiti kao agresiju, iako se oni samo igraju - priča. Upravo zbog toga ovu vrstu koja je sama po sebi nepredvidivog i neobičnog karaktera ne možete puštati bez povodca bilo gdje, nego uvijek mora biti u kontroliranim uvjetima.

Da je to točno, potvrđuje nam i Leonardo Buhin, vlasnik dvije dame pasmine afganistanski hrt. Njegove Malika i Million, kaže, vrlo su zaigrane. Hrtovi, kaže, nisu psi s kojima možete očekivati da ćete “šetati centrom grada, a on će vam biti uz nogu”. - Treba ih vrlo dobro upoznati i znati kad ih zaustaviti, čak i u igri. Ako ne shvatite na vrijeme što je njima u glavi, svašta se može dogoditi. Moja je Malika, recimo, baš nedavno u trku glavom udarila u drvo jer je gledala okolo.

Jednostavno se jako zaigrala - kaže gospodin Leonardo. Iako on kaže da svoje pse nema samo zbog njihove dlake niti zbog toga da bi ih vodio na izložbe, njegove hrtice najviše pozornosti privlače upravo zbog svoje duge i sjajne dlake, koja je kvalitetom i strukturom gotovo nalik ljudskoj. Zbog toga ove dame zahtijevaju i tretmane ljepote koji su slični ljudskima. Češlja ih se svakih nekoliko dana, i to pramen po pramen.

Boris Kovačev / CROPIX
 

Tvrdoglavi

Da bi se dlaka navlažila i lakše raščešljala, dobro je nakapati nekoliko kapi makadamijina ulja u vodu pa time proći dlaku prije češljanja. Kupanje je na rasporedu svaka dva tjedna, a ono je nezamislivo bez regeneratora. - Nije ih problem održavati, koliko morate biti oprezni gdje ćete ih pustiti. Ne možete ih pustiti u šumi jer je dlaka jako pamučasta i, kad zapne za drvo, pramenovi se iščupaju - kaže nam Leonardo. Objašnjava nam i da je dlaka afganistanskih hrtova kao pasmine općenito ovakva kako izgleda danas tek posljednjih 50-ak godina.

- Prvi psi ove pasmine su izašli iz Afganistana, odakle su porijeklom, tek 20-ih godina prošloga stoljeća, kad su ih iznijeli britanski vojnici koji su išli doma. Izvoz je prije bio zabranjen, a i danas psi tamo služe za lov na gazele i zečeve ili, pak, kao čuvari. Uglavnom, kad se njihova dlaka u vanjskim uvjetima ne održava redovito, počne se lijepiti i gotovo ju je nemoguće raščešljati. Tako psi koji su u Afganistanu imaju dlaku koja liči dreadlocksima. Tek su Britanci, koji su si uzeli prava za postavljanje standarda pasmine, u posljednjih nekoliko desetljeća potencirali raščešljanu dugu dlaku kao normu - tumači nam gospodin Buhin.

Boris Kovačev / CROPIX
 

Prije no što je nabavio svoju prvu hrticu Maliku, imao je boksera. Bavio se i radnom dresurom pasa, polagao brojne ispite. - Ali kod hrtova jednostavno ima nekih stvari od kojih ih ne možete odviknuti. Ako ostavite tanjur s hranom na stolu i okrenete se, možete 50 puta prije toga reći ‘ne’ i uhvatiti ih na djelu, no oni će i onaj 51. put ponovno pokušati uzeti hranu - kaže o njihovoj tvrdoglavosti. Ipak, dodaje, kad dobijete povratnu informaciju od stvorenja koje je svoje, divlje na takav neobičan način, to vam puno znači.

- Vrlo su inteligentni, njihovi su karakteri vrlo izraženi. Nisu to psi koje ćete uzeti ako vam je to prvi pas u životu. Njih se ne voli zbog onoga zbog čega su posebni, drukčiji, lijepi. Njih se voli zbog onoga u čemu nisu savršeni - zaključuje.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo