Paul Bradbury jednog je ljeta sjedio u svom omiljenom The Officeu - a zapravo kafiću na jelšanskoj rivi, i - promatrao svijet i ljude oko sebe - pa mu pogled zapeo na strancu koji je rukama držao debeli turistički vodič i manijakalno prelistavao stranice, tražeći nešto o Jelsi. Bilo je tek nekoliko paragrafa i dok se siroti stranac ogledao oko sebe pokušavajući se orijentirati, Paulu je u glavi odzvonilo ono što je već toliko puta čuo od svojih stranih prijatelja tijekom svojega desetogodišnjeg života na Hvaru. “Divan otok, premalo informacija.” I što je omiljeni hvarski Englez, nekadašnji humanitarac i svjetski putnik kojega su opčinili Jelsa i jedna Jelšanka napravio? Donio laptop, sjeo u Office i počeo pisati blog.
Ružičaste naočale
Paul je jedan od nekolicine stranaca koje je život doveo u Hrvatsku i koju smatraju svojom novom ili drugom domovinom. Zbog činjenice da ih je većina iz engleskog govornog područja - ili engleskim jezikom izvrsno vladaju - s vremenom su počeli pisati blogove o mjestima u kojima žive, o ljudima, običajima, atrakcijama, gastronomiji, ponudi, tradiciji, svemu onome što su iz prve ruke sami doživjeli, a nisu pronašli u vodičima. Njihovi su zapisi korisne, zanimljive i poučne sličice o životu i boravku u Hrvatskoj, zemlji kojoj daju više “kredita” nego li mi domaći, zato što su u nju došli svojim izborom, a ne pukom činjenicom rođenja. No, to ne znači da naši blogeri vide Hrvatsku, njezin turizam i ponašanje ljudi kroz ružičaste naočale - naprotiv, svjesni su svih onih manjkavosti i hrvatskog mentaliteta s kojima se i “domaći” nekad teško nose, ali su svojim zanimljivim pričama, dobronamjernim kritikama i savjetima, u krajnjoj liniji i potpuno jasnoj ljubavi prema zemlji u kojoj žive, upotpunili informacijama priču o mjestima u kojima žive i kako žive.
Reakcije koje dobivaju su brojne i zanimljive. Tolike, da jednog od naših stranih bloggera, engleskog Dubrovčanina Marka Thomasa, turisti koji čitaju njegov blog zovu i pitaju: “Što da radim, udario sam rent a carom u stupić?”. “Pa zovi policiju, a ne mene”, smije se Mark.
Istraživanje zemlje
Na njihovih blogovima čitav je niz korisnih iskustava kojih nikad nema i u najpreciznijim turističkim vodičima - od toga koje su lokacije korištene u snimanju “Game of Thrones” (o tome Mark u Dubrovniku zna baš sve) pa do toga kako se, kao stranac ili strankinja, snaći u Hrvatskoj kada odlazite kod frizera. Svi blogeri entuzijasti pišu zato što vole, objavljuju fotografije, odgovaraju marljivo na mailove koji im stižu i kada su na putu - poput splitskog blogera, Amerikanca Roberta Aronsona - istražujući Hrvatsku i svoje nove domove radoznalo i s dobrom namjerom.
Sarah-Jane Begonja iz Australije najnoviji je član blog zajednice stranaca koja piše iz Privlake pokraj Zadra, Nizozemac Pim de Vos iz Svinišća pored Omiša piše o Cetinskoj krajini i prirodi oko nje, a bloger Frank, najtajniji od svih - iz Kanade je došao 2005. godine i kaže kako su i sami Hrvati zaboravili cijeniti puno toga što imaju i kako se ponašaju jer su se na neke stvari naviknuli i uzimaju ih zdravo za gotovo. Impresioniralo ga je koliko su hrvatske trgovine čiste i održavane i prvih nekoliko tjedana je samo o tome pričao, ne mogavši se načuditi kako i njegovi domaćini nisu time jednako fascinirani.
Više znanja
- Naravno da postoje stvari koje nisu idealne, ali mi stranci radije se fokusiramo na pozitivne aspekte života ovdje. Priroda je predivna. Hrana i vina odlični. Život u Hrvatskoj je miran i siguran. Ne vidite oko sebe bijedu i siromaštvo. Sve je vrlo čisto. Ljudi govore strane jezike i dobronamjerni su. Sve to treba očuvati i kroz naše priče želimo takvu Hrvatsku približiti ljudima koji žele više znati o njoj - kažu strani blogeri.
Robert Aronson, Split
POČETAK: Moja je žena Ruskinja i tamo sam živio deset godina. U Hrvatskoj sam ljetovao i prije nego sam se oženio i jako mi se svidjela zemlje i kada smo odlučili da je vrijeme da počnemo razmišljati o mjestima gdje bismo mogli živjeti, a da nije daleko od Rusije, tako da ona može odlaziti i posjećivati kćer a da na to ne potroši puno novca ili vremena, razmišljali smo o Hrvatskoj. Ja sam već bio u Dubrovniku, ali on je za mene više muzej negoli Split koji je jako životan. Iako nam je bila privlačna ideja i da živimo na otoku poput Šolte, praktična strana života u Splitu djelovala nam je puno prihvatljivijom. Toliko je toga za ponuditi!
Idemo na tržnicu svaki dan, imamo karte za kazališnu sezonu i osjećamo se kao da smo dio života Splita jer nas svi doživljavaju kao prijatelje, a ne strance.
NAJČITANIJI TEKSTOVI: Blog mjesečno ima oko tisuću posjetitelja, što je stvarno dobro s obzirom na to da ne radim na njegovoj promociji niti dopuštam oglašavanje na njemu. Vjerovali ili ne, najčitaniji je blog bio o peki u jednoj trogirskoj konobi, a vrlo blizu mu je bio i blog o krstarenju na potezu Split - Dubrovnik. Na sva pitanja koja dobivam, odgovaram. Kada sam pisao o povijesti džamije u Splitu ili pravoslavnoj crkvi dobio sam dosta mailova muslimana i pravoslavnih vjernika koji su bili sretni zato što je netko tko nije njihove vjeroispovijesti pisao o njima. I uvijek je puno pitanja o hrvatskoj kuhinji.
SAVJETI: Mislim da je Vedran Matošić, šef turističke zajednice u Splitu, napravio sjajan posao jer je stvorio različite programe za turiste. Istodobno, pazio je na to da Dioklecijanova palača ne bude previše komercijalizirana. To je vrlo osjetljivo pitanje... svi moraju od nečega živjeti i s dolaskom tolikog broja turista, sve je puno lakše. Ali, ako postanemo Dubrovnik, to će biti katastrofa. Stvarna je privlačnost Splita u tome što je to toliko životan grad... i ako Pjaca i Riva i Voćni trg postanu previše komercijalizirani, Split će izgubiti svoju bit, onu koja je nenadoknadiva.
AMBICIJE: Moja žena i ja uživamo u tome što ovdje živimo. Mislio sam da bi ljudima koji nisu upoznati s Hrvatskom i Splitom bilo zanimljivo i zabavno čitati kako je zapravo ovdje živjeti kao stranac, pa sam pisao i angažirao se u turizmu kao izdavač DiscoverSplit novine.
I reakcije koje sam od početka dobivao su sjajne - ljudi iz svih krajeva svijeta su rekli kako su u tekstovima uživali i zaželjeli mi dalje sreću u radu.
Paul Bradbury, Jelsa
POČETAK: Paul je prije deset godina odlučio živjeti na Hvaru, ponesen reklamom Hrvatska - Mediteran kakav je nekada bio. Reklamu je, da stvar bude još zanimljivija, vidio na CNN-u, u Somaliji, dok je radio kao humanitarac u Africi. Odabrao je Jelsu, počeo živjeti u njoj i svoje prve hvarske zime uplašio se da će se čak i lokalni dućan zatvoriti kada je sezona završila. Srećom, nije, a hvarski Englez - porijeklom iz Manchestera, postao je pravi otočanin kojemu je “tramak” otići i do Splita i napustiti obožavani otok na kojemu živi sa ženom i dvije kćerke.
NAJČITANIJI TEKSTOVI: Najpopularniji su tekstovi koji se bave dolaskom svjetskih zvijezda na Hvar. Lanjski dolazak Toma Cruisa bio je apsolutni broj jedan. Onda na drugom mjestu je loše vrijeme - ljudi iz nekog razloga obožavaju vidjeti slike Hvara po buri, da ne kažemo i snijegu kada je one jedne godine pao i naravno, plaže.
SAVJETI: Za mene, Hvar je najljepše mjesto na kojemu sam ikada živio (hej, rođen sam u Manchesteru!) i ne bih zapravo nšta želio mijenjati. Jedino što mislim da je potrebno to je da otok stvarno razvije svoj puni potencijal koji zaista ima. Plaže, sunce, zabava, sve je to u redu i donosi novac, ali Hvar je - i trebao bi biti - destinacija na koju će se dolaziti deset mjeseci u godini. Priča o hvarskom vinu i vinarstvu koje ima tradiciju 2400 godina je sjajna priča i mogućnost razvoja gastro i vinskog turizma tijekom cijele godine je izvrsna šansa za cijeli Hvar.
AMBICIJE: Mislim da je naš blogerski doprinos drukčiji. Nakon deset godina života ovdje, vidim i dalje stvari okom stranca, ali sve više i kao domaći i baš zbog toga mogu na dobar način predstaviti Dalmaciju strancima i razumijem što ih zanima, što žele. Napisati kako kupiti karte za trajekt, kako najlakše stići sa zadarskog aerodroma do Splita, to su sve stvari koje ljude zanimaju, a do informacija im nije lako doći.
Sarah-Jane Begonja
POČETAK: SJ ili Sarah-Jane najnovija je blogerica u hrvatskom cyber-spaceu. Iz Australije je došla u Privlaku kod Zadra i zbog toga što voli magarce i smatra se tvrdoglavom - nazvala je blog prepoznatljivim, slatkim imenom. Njezina je prva ambicija bila pisati blog da bi njezina obitelj u Australiji znala što se događa, da bi objavljivala fotografije svog novog doma i dijelila s prijateljima iskustva, ali zaljubljenica u pisanje odlučila je, između uređivanja kuće i učenja hrvatskog jezika - odlučna je u tome da ga savlada - pisati sve ono s čim se u svom novom domu susreće.
NAJČITANIJI TEKSTOVI: Njezin je blog star tek nekoliko mjeseci, ali neumorna SJ već ima puno iskustva po pitanju života u okolici Zadra. Čitatelje njezina bloga oduševio je njezin prvi odlazak i snalaženje u frizeraju - s kojim je Sarah-Jane bila izuzetno zadovoljna. Osim toga, kako voli kuhati i rado stavlja domaće recepte na svoj blog, iznenadilo ju je kolika je pomama nastala za punjenim paprikama. Neki su se čitatelji bloga kasnije javljali s vegetarijanskim verzijama punjene paprike, a većina ih je tražila još recepata.
SAVJETI: Želim i kroz svoj blog poručiti da moje preseljenje u Hrvatsku nije bio nikakav težak izbor. Isto tako, pišem i o tome da je ovdje život zaista kvalitetan, da nemam nikakvih problema sa snalaženjem i druženjem s ljudima jer ih većina govori zaista dobar engleski, a to ljudi često ne znaju. Puno sam takvih pitanja dobila, od toga govore li ljudi ovdje strane jezike, do toga kakva je infrastruktura, kakve su škole... Sve su to vrlo praktična pitanja koja ljude koji dolaze ovamo, ili žele doći zanimaju, i o kojima žele čuti od nekoga tko ima takvo iskustvo.
AMBICIJE: Naučiti hrvatski jezik i urediti dom
Mark Thomas
POČETAK: Počeo sam pisati blog ove godine i novi je. Ali sve sam planirao šest mjeseci unaprijed, pripremao sam se i sam sam odradio. To mi je hobi, opuštanje i volim pisati. A u Dubrovnik sam došao prije 15 godina i to zbog ljubavi. Moja žena je rođena u Dubrovniku i 1991. godine otišla je u London i tamo radila kao au pair. Tamo smo se upoznali. Kada sam prvi put došao u Dubrovnik 1997. godine, vidio sam da je to lijep grad, ali i da mi žena nikada nije bila sretnija i ispunjenija nego kada se vratila doma. Došli smo godinu dana kasnije, na godinu dana. Nikada nismo ponovno razgovarali o tome trebamo li se vratiti u London ili ne...
NAJČITANIJI TEKSTOVI: Kada sam napisao prvi tekst o snimanju Game of Thrones u Dubrovniku, unutar pola sata bilo je 2500 klikova na tekst, a u tjedan dana 7500. Kada sam bio u New Yorku, na proslavi Svetog Vlaha, pitao sam ljude o Dubrovniku i 60 posto ih nije znalo, ali onda mi je jedan kononbar, mladi dečko, gdje sam pio kavu, rekao Dubrovnik... Game of Thrones... I eto ti.
Dvije tisuće godina povijesti, to ništa, ali Game of Thrones...
Ljudi vole čitati i o mojim doživljajima kada krenem u neke neobične situacije, kad stavim sebe u neke nezgode, na primjer vozim segway po gradu pa pišem što se događa
SAVJETI: Ono s čim se ne slažem, ili što mi se ne sviđa, o tome ne pišem. Smatram da je to snaga tišine, onoga neizgovorenoga, ili u ovom slučaju, nenapisanoga. Ja ne volim loše vijesti. Želim pisati o onome što je dobro, što je pozitivno.
AMBICIJE: Moj blog uglavnom čitaju turisti. Teško je promijeniti ponudu ako o njoj čitaju krajnji korisnici. Volim stari, volim autentični Dubrovnik.
Pim de Vos
POČETAK: Osjetio sam da sam na posebnom, divnom mjestu. Udahnuo sam punim plućima i osjetio mir. Shvatio sam da život u Nizozemskoj i stres na poslu moram ostaviti iza sebe i da je ovo mjesto gdje želim biti. Počeo sam pisati blog zato što obožavam ovaj dio Dalmacije i volim o njemu pisati i fotografirati ga. On je još nedovoljno istražen i nedovoljno poznat strancima i na moje veliko iznenađenje, dobivam mailove od Argentine do Japana od ljudi koji žele vidjeti područje Cetinske krajine.
NAJČITANIJI TEKSTOVI: Ljude najviše zanimaju opisi prekrasne prirode, sve što je drukčije od klasične turističke ponude. Ljudi dobivaju inspiraciju na tekstove o Biokovu, o životu ovdje, o kvaliteti života i beskrajnim ljepotama kojima smo okruženi.
SAVJETI: Ja sam i dalje presretni Nizozemac u Dalmaciji. Gledam na svijet oko sebe očima jednog Nizozemca, nešto me nekad čudi, ponekad sam možda malo i uznemiren, ali i dalje misim da je ovo predivno mjesto i želim pridonijeti da ga ljudi zavole još i više. Ako mogu proširiti svoju sreću i putem interneta, zahvaljujući ljepoti i gostoprimstvu kojr ovdje uživamo, ja sam presretan. I poručujem turistima koji dolaze u Istru, produljite putovanje još 400 kilometara prema jugu, da vidite pravi raj na zemlji.
AMBICIJE: I dalje ću biti presretni Nizozemac u Dalmaciji.