REPORTAŽA

FOTO: JEDAN DAN U NOVOJ TERETANI TIGROVA 'Rekli su mi: još samo 40 sklekova i uspio si. Padam na pod, a oni viču: Ajmo, još jedan za majku domovinu!'

OBJAVLJENO:
  • 21.07.2018. u 15:44

  • Tomislav Krišto / CROPIX

     

    Nije to baš bio početak iz snova. Postojala je ideja, postojao je plan, no natporučnik Marko Antunović, inače kineziolog, odlučio je iskočiti iz matrice.

    - Prije treninga trebamo vidjeti jesi li ti uopće spreman za Oružane snage - kaže mi ozbiljno pa krene pomicati plave strunjače uza zid.

    Oslobađa mi prostor, dodaje uz osmijeh.

    Meni nije do smijeha, jer ne znam kamo priča vodi. Fotoreporter se smije, osmjehuje se i časnica za odnose s javnošću natporučnica Ines Grossi, a u kutu sve mirno promatraju dvojica vojnika, u sivim majicama i crnim hlačicama, obrijanih glava, isklesani od vrata do pete.

    Specijalne postrojbe, čujem kako šapuću fotoreporteru.

    Tomislav Krišto / CROPIX
     

    - Dakle, krećemo ovako - nastavlja Antunović, a meni knedla u grlu sve veća.

    - Da bismo napravili trening, moraš proći ulazne testove koje provodimo prilikom selekcije i obuke ročnika i kandidata za ulazak u oružane snage - dodaje.  Pojednostavljeno, radi se o trčanju na 3200 metara u što kraćem vremenu te pumpanju što većeg broja sklekova i trbušnjaka u dvije minute.

    Nije se bilo potrebno zagrijavati, na te riječi bio sam već potpuno mokar.

    Tako je počeo dan, bolje reći noćna mora u novoobnovljenoj teretani “1. gardijske brigade Tigrovi - Croatia” u Zagrebu, koju smo posjetili u danima između utakmica hrvatske reprezentacije. Povod vrlo jednostavan.

    Sami uređivali

    Odlukom potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića, 2018. godina u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH proglašena je godinom spremnosti i aktivnosti hrvatskog vojnika, što je na neki način vrlo logičan nastavak 2017. koja je bila godina vojnika, dočasnika i časnika i poboljšanju standarda uvjeta života i rada pripadnika Oružanih snaga.

    Naravno, budući da vojnici odmah skaču na zapovijed, na inicijativu zapovjednika Zapovjedništva za potporu general bojnika Mladena Fuzula pokrenuti su radovi na prenamjeni, uređenju i osposobljavanju sportskih objekata u ovoj vojarni, a među prvima su tako stradale jedna stara vojna kuhinja, kao i zapuštena teretana.  Ti prostori su sada uređeni i ideja je bila obići te prostore.

    - Napravimo zajednički trening, da vidite je l’ sve funkcionira - bio je prijedlog natporučnice Grossi, na što smo brzopleto pristali. Početnička greška.

    No prije treninga idemo kod brigadira Ivana Jušića, načelnika Odjela za personalne poslove, koji je vodio cijeli projekt uređenja teretane i sportske dvorane. Sve je trajalo dva i pol mjeseca.

    - Zapovijed je izdana i mi smo odmah krenuli. Budući da je Zapovjedništvo za potporu postrojba sa zadaćama logističke prirode, većinu radova pri samom uređenju odradili smo samostalno, s vlastitim kapacitetima i resursima - govori mi svježe obrijani brigadir Jušić kojeg podređeni iza leđa zovu Clint. Zna se po kome. Oni koji ne znaju, neka pogledaju “Heartbreak Ridge” iz 1986. godine. Sve će im vrlo brzo biti jasno.

    Tomislav Krišto / CROPIX
     

    Borbeni uvjeti

    Govori ozbiljno, jasno, pomalo strogo.

    - Fizička spremnost vojnika preduvjet je za obučne aktivnosti, operacije, misije ili vježbe svih modernih vojski svijeta. Da bi vojnik bio u stanju izvršiti svoju zadaću u borbenim uvjetima, mora biti optimalno spreman sukladno svojoj ulozi i zadaći kako bi ispunio nametnute standarde. Teretana kao takva samo je jedan od oblika kinezioloških sadržaja koji se nude pripadnicima Hrvatske vojske u dostizanju i održavanju psihofizičke spremnosti - priča mi brigadir.

    Svaki zapovjednik, dodaje, dužan je osigurati svojim pripadnicima dva do tri puta tjedno bavljenje sportom ili tjelovježbom, dok je svaki pripadnik dužan provoditi vježbanje i voditi brigu o svojem zdravstvenom statusu i stanju tjelesne spremnosti. Kada ga pitam kakav je idealni vojnik, odgovara mi kako nema nekakvih posebnih uvjeta kod antropoloških mjera. Ipak, jedan od uvjeta za ulazak u oružane snage je pozitivan omjer visine i težine u kontekstu indeksa tjelesne mase. Prevedeno, tko je visok 180 centimetara, idealna težina bila bi 80 kilograma. “Kao srednjoškolac bih možda i prošao”, prolazi mi kroz glavu.

    Nakon razgovora s Jušićem preuzimaju me natporučnici Antunović i Grossi te odvode u obnovljene sportske sadržaje u vojarni. Prvo odlazimo u sportsku dvoranu koja se prostire na oko 450 kvadrata. Tamo se u tom trenutku igrala košarka dva na dva, neki vojnici igrali su stolni tenis, a meni je Grossi objašnjavala kako su svi rekviziti, od zidne košarkaške konstrukcije, golova za mali nogomet te ulazi za odbojkaške stupove, konstruirani i izvedeni u remontnom zavodu, jedne od postrojbi Zapovjedništva za potporu.

    - Primarna namjena prostora dvorane je provjera tjelesne spremnosti te provedba obučnih događaja u vidu samoobrane ili zajedničkog vježbanja svih postrojbi vojarne “1. gardijske brigade Tigrovi - Croatia” - objašnjava mi Grossi.

    Nekoliko metara dalje nalazi se teretana koja se prostire na 200-tinjak kvadrata i na prvu izgleda poprilično old school. Sprave su starije, uglavnom iz asortimana onih klasičnih teretana. Željezne bučice, šipke i slobodni utezi. Tu je i platforma i set utega za treninge olimpijskih dizanja. Pa rekviziti za funkcionalne i cross fit treninge u vidu 20 kilograma teškog bata i kamionske gume, konstrukcije s battle rope užetom, girjama, suspenzijskim trakama, medicinkama, agilnim ljestvama, pliometrijskim daskama, vrećom za boksanje, šipkom za zgibove…

    Tomislav Krišto / CROPIX
     

    Moja noćna mora

    Tu su i veslački ergometri, zračni i sobni bicikli,  a uskoro, kaže mi Antunović, stiže i sled, svojevrsne saonice koje su, kruži priča, odlične za povećanje brzine, eksplozivnosti i izdržljivosti.

    Dolaskom u teretanu počela je i moja noćna mora.

    - Imaš dvije minute vremena. Na moj znak krećeš. Kreni! - zapovjedio je Antunović i avantura je mogla početi. Počelo je sa sklekovima, odnosno prednjim ležećim uporima, kako to u vojsci službeno kažu. Da mi bude lakše, sa mnom su vježbala dvojica pripadnika postrojbi za specijalne zadatke. Nije ni čudo da su ih baš danas dovukli u teretani.

    Uglavnom, da bih prošao testiranje, trebao sam napraviti minimalno 40 sklekova. Objašnjavaju mi kako je to donja granica te da broj ponavljanja koji se traži ovisi o godištu pripadnika Oružanih snaga. Što si stariji, to je potrebno manje ponavljanja. Nisu mi rekli, ali moj je dojam da su mi izašli ususret i dali mi zadatke koje moraju ispuniti oni između 40 i 50 godina.

    Krenuo sam kao vatreni protiv Francuza. Agresivno, brzo, bez disanja.  U minuti sam ih napravio 30, vojnici su pratili moj ritam, a meni se u glavi počelo mantati.

    Uvjeravao sam se da mogu doći do magične granice, u tom uvjeravanju stigao sam do 39. skleka, kada me Antunović obavijestio da mi je ostalo još 20 sekundi.

    Ruke su tada nepomično ostale stajati, laktovi se nisu željeli saviti, znali su da je to - to.

    - Imaš još deset sekundi. Ajmo još jedan. Ajmo - bodrio me Antunović.

    Idem na posljednji pokušaj, čini mi se kao da spuštam tonu prema tlu, uzimam zrak, jedno dizanje dijeli me do prolaska norme.

    - Ajmo, ajmo još jedan - krenuo je i ovaj meni slijeva - ajmo za majku domovinu.

    Tu je priči bio kraj.

    Tomislav Krišto / CROPIX
     

    Kreće sprdnja

    Gravitacija je učinila svoje, brada i trbuh poljubili su pod, a da je u blizini bio i onaj sovjetski helikopter Mi-8, čija je nosivost 12 tona, teško bi me digao.

    - Pa nije loše - javio se ponovno ovaj slijeva.

    - Toliko ih napravi moja supruga - smije se.

    Prihvaćam foru, iako mi nije ni do čega. Pokušavam dohvatiti zraka, ruke ne osjećam, grč na licu bio je postojan.

    - Ona ima crni pojas u karateu... - priča on dalje, a meni su se, u prvi mah, njegove riječi činile kao riječi potpore i utjehe.

    - Ali 40 sklekova napravi nakon poroda - smije se. Prihvaćam šalu na svoj račun, zaslužio sam. Moja spremnost bila je na razini Vlade kada nam obećaju da su spremni za ozbiljne reforme.

    - Imao si jednu veliku grešku - prilazi mi Antunović.

    - Nisi pravilno disao. Uzeo si zrak i navalio, a to nije dobro. Disanje je najvažnije - objašnjava mi autogol koji sam si zabio.

    Dok čekam drugu provjeru, pregib trupa a.k.a trbušnjaci, Antunović mi kaže kako, kada se jednom uđe u sustav, i dalje postoji obveza u pravilu dva puta godišnje izaći na provjere tjelesne spremnosti u navedenim testovima te tako održavati svoju psihofizičku spremnost i vojnički izgled. Neke postrojbe kao što su specijalci, izvidničke postrojbe ili postrojbe vojne policija imaju 5 zadataka u testu tjelesne spremnosti. Uz trčanje, sklekove i trbušnjake, tu su još zgibovi te kratke dionica sprinta.

    Tomislav Krišto / CROPIX
     

    Deset minuta za odmor bilo je najkraćih deset minuta u životu. Slijedili su trbušnjaci. Koljena su savinuta pod pravim kutom, ruke su prekrižene i drže se za ramena, a onaj šaljivac s lijeve strane držao mi je noge. Za prolazak trebao sam ih napraviti 50. Probao sam smanjiti brojku, pozivao se na ozljedu trbušnog zida, no nije pomoglo.

    - Tih priča već smo se naslušali, u uvijek bolovi dođu prije provjere - kažu mi, a kako bi dobio još koju minutu za odmor, pitam ih što je s vojnicima koji padnu na provjeri.

    - Ako netko padne na provjeri, ima pravo ponovno izaći na ispit za mjesec dana. U tom razdoblju može vježbati i pripremati se, tako da zapravo uistinu rijetki padnu - objašnjava Antunović pa namjesti štopericu i da znak za početak druge vježbe.

    Nije krenulo loše, čak sam i disao donekle pravilno, u 60 sekundi došao sam do broja 35, još ih je 15 trebalo za normu.

    Da lažem, da izmislim, da uljepšam stvari?, misli su  koje su mi prolazile glavom kada sam ostao ukočen na 47. trbušnjaku.

    Dakle, u drugih 60 sekundi napravio sam 12 trbušnjaka. Svakih pet sekundi jedan trbušnjak. Pao sam i ovaj test,  i opet je krenulo tješenje.

    - Ma gle, sigurno nisi dugo vježbao pokušao je onaj zdesna razbiti neugodnu tišinu. Nije trebalo dugo da svi zajedno prasnemo u smijeh.

    A tek je slijedilo ono najgore. Tri tisuće i dvjesto prokletih metara u što kraćem vremenu.  Rezultat? Ajmo reći da za mene mjesta u Oružanim snagama jednostavno nema. Majka domovina, siguran sam, protiv toga nema apsolutno ništa.

    Trening za svakog tko želi proći vojnički test

    1. Nakon testova odradili smo kratki kružni trening. Jedan partner radi sklekove, a drugi u istom ritmu podiže i spušta noge.

     

    2. Vježba za donje trbušnjake (desno). Vrlo je važno da su noge uspravne i da prilikom spuštanja ne dotiču pod.

     

    3. Šipka, osim za zgibove, može poslužiti i za trbušnjake. Noge se dižu do visine trupa, a uz trbušne mišiće osjećaju se i mišići ruku.

     

    4. Dok ležite na podu noge isprepletite s partnerom te krenite raditi trbušnjake s medicinskom loptom. Predajete je kod podizanja trupa.

     

    5. Partner vam drži noge, a vi se polako, koliko možete, spuštate prema podu. Čim dotaknete pod, odgurnete se i vraćate u položaj. Vježba za “zadnju ložu”.

     

    6. Iskorak s lijevom pa desnom nogom s girjama od 12 kilograma. Svaka vježba izvodi se po 30 sekundi, 60 sekundi je odmor, a rade se četiri serije.

     

     

    Izdvajamo