Antonio Đaković, 28-godišnji magistar ekomonije iz Pule, još se kao student prije četiri godine suočio s teškom dijagnozom - tumorom mozga, no nije se dao obeshrabriti te je, unatoč dugotrajnom i teškom liječenju, radio, magistrirao i nastojao normalno živjeti.
- Danas mogu drugima savjetovati da se nikako ne predaju bez obzira na dijagnozu koju imaju, da vjeruju u sebe i ne misle na prošlost. Sa svojom dijagnozom živim normalno, kao da je nema, odlasci na kontrole za mene su izleti u Zagreb, nastojim izbjegavati stres... - kaže Antonio koji se prije nekoliko dana vratio s Tajlanda.
Pamti, čita, razgovara
- Radim u struci kao voditelj radne jedinice, bavim se ribolovom, vijećnik sam u općini - nabraja Antonio. Teška bolest, srećom, nije ostavila teške posljedice, Antonio nema nikakvih teškoća, normalno razgovara, pamti, čita, piše...
- Bolest mi je otkrivena u svibnju 2011., točno 6. svibnja, a već šest dana kasnije neurokirurg prof. dr. sc. Josip Paladino operirao me na Rebru. Liječenje kemoterapijom i zračenjima dobro sam podnio.
U početku su bila 72 dana kemoterapije i 33 zračenja i nakon toga još 11 mjeseci kemoterapije - svakih 4 tjedna bila je kemoterapija od 5 dana - kaže Antonio.
Što je bio okidač
Zašto je bolest nastala, što je bio okidač, zapravo nitko ne zna.
- Uzroci nastanka bolesti nisu jasni, okidač može biti bilo što. Imao sam 2005. prometnu nesreću na motoru pa se mislilo da je možda od toga, ali i da je to bio uzrok, smatraju liječnici, tumor bi došao ranije - kaže Antonio. Svake se godine u Hrvatskoj otkrije oko 550 novooboljelih od zloćudnih novotvorina mozga. Smatra se da će oboljeti od 5 do 15 osoba na 100.000 ljudi, a najčešće su sijelo raka kod muških osoba do 9. godine i od 30. do 39. godine, a kod žena do 19. godine. Bolest je teška, progresivna i, nažalost, ima nisku stopu petogodišnjeg preživljavanja.
Unatoč crnim prognozama, Antonio Đaković kaže da je, zapravo, bolest prihvatio relativno mirno.
- Već sam spomenuo nesreću iz 2005.. Otada mi je ostala oduzeta desna ruka pa sam 90-postotni invalid. Tumor je bio novi šok, ali sam i to prihvatio i uspješno se oporavio. Imao sam sreću što sam rano otkrio tumor i to zahvaljujući prijatelju koji je imao sličnih problema i koji me uputio na preglede. Simptomi koje sam imao bili su lagani epileptični napadaji koje sam uspijevao sam kontrolirati. Za tumor sam doznao na magnetskoj rezonanciji - kaže Antonio. Bolest je za njega prošlost: - Možda samo malo više cijenim život i zdravlje iako sam i prije tumora imao velikih problema s oduzetom rukom. Živim kao da mi nikad ništa nije bilo.
Savjeti, pomoć i podrška na jednom mjestu
U Hrvatskoj odnedavno postoji udruga za oboljele od tumora središnjeg živčanog sustava “Glia” koja okuplja oboljele, njihove obitelji, liječnike i zdravstvene radnike.
- Udruga Glia predstavlja mjesto na kojem se oboljelima i njihovim obiteljima pruža edukativna pomoć i psihosocijalna podrška. To je mjesto gdje oboljeli i njihove obitelji mogu podijeliti svoja iskustva uz pomoć stručnih osoba (liječnika, medicinskih sestara i psihologa). Svaki mjesec prve subote od 10 do 12 h u Zagrebu održavamo sastanke za oboljele i njihove obitelji, koji osim razmjene iskustava uključuju i stručna predavanja. Uz to, u sklopu naše službene web stranice glia.hr uskoro pokrećemo forum, gdje će pacijenti moći dobiti i mišljenja liječnika i medicinskih sestara. Dana 8.lipnja obilježit ćemo Dan oboljelih od tumora na mozgu-Dan sive vrpce, s ciljem podizanja svijesti o mnogima među nama koji se bore s ovom bolešću - kaže Valerija Korent, prvostupnica sestrinstva, predsjednica Udruge “Glia” i autorica brošure “Život s tumorom mozga”. I ona se suočila sa svim teškoćama oboljelih. Naime, izgubila je supruga koji se četiri i pol godine liječio od tumora mozga i, nažalost, izgubio životnu bitku u 36. godini.
- Vrlo je važno pokušati što brže i uspješnije prihvatiti novonastalu situaciju i pokušati živjeti s njom jer jedino tako možemo pomoći voljenoj osobi. Tumori mozga su vrlo progresivna bolest. Oboljele osobe gube svoje fizičke, psihičke, mentalne i socijalne funkcije i stoga zahtijevaju puno brige, njege i pomoći, u čemu ključnu ulogu imaju članovi njihovih obitelji. Iz svog iskustva mogu reći da je suočavanje s dijagnozom i činjenicom da voljena osoba boluje od tumora na mozgu izrazito teško. Tumor mozga jest bolest u kojoj je svaki dan ispunjen neizvjesnošću, ali odustajanje ne može i ne smije biti opcija - kaže V. Korent.
U timu psiholog i radni terapeut
Pacijenti se u svom liječenju suočavaju s mnogim preprekama u zdravstvenom sustavu. Jedan od ciljeva naše udruge jest senzibilizirati javnost i državne institucije kako bi svima onima koji se liječe od tumora središnjeg živčanog sustava bile dostupne najnovije metode liječenja i multidisciplinaran pristup. Pritom mislimo, primjerice, na intenzivnije uključivanje psihologa i radnog terapeuta kao aktivnog člana tima,od postavljanja dijagnoze i kroz sve faze liječenja na odjelima onkologije i neurokirurgije. Izuzetno je važno da se pacijent ne osjeća izolirano te da dobije pomoć u mnogobrojnim svakodnevnim problemima koje ova bolest donosi. Društvo također treba biti senzibilizirano kako bi se oboljeli što prije aktivno uključili u svakodnevni život i radno okruženje, ukoliko im to njihovo stanje dopušta - kaže Valerija Korent, prvostupnica sestrinstva i predsjednica Udruge Glia.