Možete si dopustiti da izađete raščupani, nenašminkani ili u izgužvanoj košulji, ali da vam se ispod pazuha šire ubojiti mirisi – to je zabranjeno. Ali kad birate dezodorans, osim na miris, praktičnost i učinkovitost, mislite i na zdravlje.
Bočice sa zadatkom
Danas na tržištu postoji velik broj dezodoransa čiji učinak ovisi o njihovu sastavu i kombinacijama tvari različitog djelovanja koje sadrže, od onih koje smiruju kožu, hlade je, ili blokiraju znojenje, do onih koje upijaju znoj ili pak samo prekrivaju njegov neugodan miris.
Takozvani antiperspiranti smanjuju lučenje znoja pa bakterije ostavljaju bez hrane i tako sprečavaju njihovo razmnožavanje i stvaranje neugodnih mirisa. Uglavnom sadrže aluminijeve ili cinkove soli, no ne preporučuju se za dugotrajno korištenje jer mogu izazvati alergijske reakcije.
Dezodoransi s antibakterijskim i antimikrobnim djelovanjem sadrže tvari poput triklosana, triklokarbana, kloreksidina, cetrimonij klorida i slično, koje sprečavaju razmnožavanje bakterija odgovornih za razgradnju znoja zbog koje dolazi do stvaranja neugodnih mirisa.
Postoje i apsorbirajući dezodoransi koji imaju sposobnost „upijanja“ hlapljivih tvari koje nastaju kao produkt znojenja te na taj način sprečavaju stvaranje neugodnih mirisa.
Parfemski dezodoransi nazivaju se „pokrivajućim“ jer svojim intenzivnim mirisom prekrivaju miris znoja, ali ga ne uklanjaju. No, „pokrivajuće“ mirisne tvari imaju prilično kratko djelovanje, do pet sati.
Neki dezodoransi sadrže alkohol koji ima antiseptičko djelovanje, no osobe osjetljive kože trebale bi ih izbjegavati jer djeluju agresivno.
U spreju, kremi, stiku ili roll-on?
Svaka formulacija ima svoje prednosti i nedostatke. Sprejevi su vrlo praktični za nanošenje tijekom dana u svim prilikama, a uz to često imaju i ugodan rashlađujući učinak. Jednim pritiskom ravnomjerno se raspršuju na zone koje je potrebno „osvježiti“, no često su nadražujući i podrazumijevaju nepoželjno udisanje dezodoransa. Brzo i praktično nanošenje prednost je i dezodoransa u stiku, ali teško ih je ravnomjerno nanijeti na cijelo područje pa mogu biti manje učinkoviti. Takozvani roll-on proizvodi su u prednosti što se tiče ravnomjernog nanošenja i nisu agresivni, ali, kao i oni u stiku, izloženiji su doticaju s nečistoćom i bakterijama te stoga manje higijenski u odnosu na druge tipove dezodoransa. Što se tiče dezodoransa u obliku krema i emulzija, najmanje su agresivni za kožu i mogu se najtemeljitije nanijeti na cijelo područje kože koje treba osvježiti, a dodatna prednost im je što, osim dezodorirajućeg djelovanja, često imaju i druga blagotvorna svojstva, poput hidratacijskog, umirujućeg, omekšavajućeg i slično.
Riječ stručnjaka
Doc. dr. sc. Liborija Lugović Mihić, spec. dermatovenerologije, KB Sestara milosrdnica
Jesu li dezodoransi koji sadrže aluminij štetni za zdravlje?
Iako se govori o mogućem štetnom djelovanju dezodoransa, tj. nekih sastojaka, to još nije dokazano. Naime, koncentracija tih tvari je ipak izuzetno niska da bi izazvala ozbiljan rizik za zdravlje osobe. Ipak, s obzirom na to da se u kožu upija više od 50 posto tvari na njezinoj površini, svakodnevnom dugogodišnjom primjenom takvih štetnih tvari u organizmu se nakupljaju doze koje mogu biti štetne. Osobito se navodi oprez kada dezodoransi sadrže antiperspirante, tvari koje sprečavaju znojenje, a koje se povezuju s nastankom raka dojke. Moguće je štetno djelovanje antiperspiranata koji sadrže aluminijske soli što začepljuju pore i sprečavaju izlaženje znoja na površinu kože i izbacivanje otrovnih tvari iz organizma. Prema tim nedokazanim pretpostavkama, one se zatim nakupljaju u limfnim žlijezdama (u pazusima) te mogu izazvati karcinom dojke. U antiperspirantu su mogući i konzervansi često prisutni u kozmetičkim proizvodima, a mogu se nakupljati u dojci i pojačati djelovanje hormona estrogena što pak može stimulirati rast malignih stanica. Mnogi dezodoransi sadrže konzervans paraben koji je, iako se smatra sigurnim, prema nekim spoznajama vezan uz nastanak raka dojke. Stoga se preporuča izbjegavanje ovog štetnog sastojka te umjesto antiperspiranta koristiti dezodoranse bez parabena ili one prirodne. Također, moguće je da dezodoransi i antiperspiranti sadrže propylen glycol, tvar koja se često koristi u kozmetici. Njegova je upotreba u novije vrijeme smanjena (smatra se da ima neurotoksično djelovanje), pa bi i njega trebalo izbjegavati, te koristiti „sigurniji“ butylen i polyethylen glycol.
Najveći broj proizvoda na tržištu su kombinacija antiperspiranata i dezodoransa. Nema dokaza da su štetni, a praćenjem njihove primjene nije dokazano da je povećan broj oboljelih od karcinoma. Tako je istraživanje američke populacije pokazalo da je usprkos višestruko povećanoj primjeni dezodoransa, broj oboljelih od karcinoma dojke ostao isti. Iako se ne treba plašiti njegove primjene, treba svakako pročitati etiketu i pogledati sastav proizvoda. Pritom u sastavu treba izbjegavati (misli se na učestalu višegodišnju primjenu) aluminij, sintetičke boje, mirise, konzervanse, triklosane, propylen glycol i druge potencijalno štetne kemijske tvari. Ako je moguće, izbjegavati antiperspirante te koristiti prirodni dezodorans, iako su takvi često skupi.